Vlasnica prvog riječkog obrta za dnevnu skrb o djeci, Jana Heder: “Nije upitno treba li Grad Rijeka sufinancirati takve obrte, već samo u kojem iznosu”

4971

31-godišnja Jana Heder, pedagoginja je, majka, ljubiteljica pasa, dobre glazbe i hrane te vlasnica prvog i za sada jedinog obrta za dnevnu skrb o djeci – Okoš bokoš. Mi smo ukratko popričali s njom nakon što je na prijedlog vijećnika Vedrana Vivode najavljeno kako bi Grad Rijeka od 1. siječnja 2022. godine trebao započeti subvencioniranje obrta za čuvanje djece.

Jedini ste obrt za čuvanje djece na području Rijeke. Kako ste se odlučili na taj potez? 

Odluka je pala nakon godina rada van struke. Naime, završetkom fakulteta nisam se vidjela kao sretan radnik u našem obrazovnom sustavu budući da se posao pedagoga u mnogim institucijama svodi na administrativni rad, ispunjavanje tablica, izvještaja i slično. Više sam praktični tip koji voli direktan rad sa djecom, slobodu u organizaciji vremena i aktivnosti, snalaženje, improvizaciju. Bila sam svjesna nedostatka mjesta u državnim vrtićima, a sa željom da napravim nešto dobro, kvalitetno i pomalo drugačije, odlučila sam otvoriti svoj obrt za skrb o djeci koji je krenuo sa radom u 6. mjesecu 2019. godine.

Postoji li neka temeljna razlika između rada u Okoš bokoš, daycare i standardnih vrtića? 

Temeljna razlika u radu standardnih vrtića i Okoš Bokoša je u tome što smo manji kolektiv, sa sličnim uvjetima rada – 2 tete (1 odgajatelj i 1 certificirana dadilja) na jednu manju grupu djece. Tu sam i ja kao pedagog/stručni suradnik, tako da je stručni tim kvalitetan i raznolik. Jedna od bitnijih razlika koju bi izdvojila je kvaliteta hrane. Iz istog razloga manjeg kolektiva, možemo se posvetiti hrani na puno kvalitetniji način. Riba je na meniju 2 do 3 puta tjedno, nema rafiniranih gotovih proizvoda ni šećera. Mislim da je iznimno bitno djeci stvoriti dobre temelje prehrambenih navika od malena, a vrtić u kojem provode veći dio dana je savršeno mjesto za to. Naši klinci obožavaju ribu, maneštre, variva, blitvu, sve salate, zobene kaše i to su jela spravljena bez previše “kamufliranja” i prilagođavanja. Često razgovaramo o hrani i uključujemo i njih u proces pripreme ručka.

okoš bokoš

Smatrate li da su obrti ove vrste nužni u Rijeci? 

Nedostatkom mjesta u gradskim vrtićima, a pogotovo jaslicama mislim da su obrti nužni gradu Rijeci. Ono što mislim da je bitno kod otvaranja obrta je da se ti obrti ne pretvore u obična “čuvališta” djece. Pod čuvališta mislim na provođenje vremena s djecom tako da imaju minimalno organiziranih aktivnosti, djeca provode većinu vremena u slobodnoj, ne-vođenoj igri, presvuče ih se i nahrani. Ipak, kao i vrtići koji su pod budnim okom inspekcija, obrti su pod ‘kontrolom’ centra za socijalnu skrb pa institucije često provjeravaju kvalitetu rada. No, koliko god cijenim instituciju Narodnog učilišta i drugih obrazovnih škola koje provode tečaj za osposobljavanje za dadilje, mislim da taj program obuhvaća premalo i u prekratkom vremenu da bi jedan laik bez dodatnog samostalnog obrazovanja mogao kvalitetno raditi ovaj posao. Naime, razlika između obrta i vrtića je ta da obrti ne moraju pratiti kurikularni plan pri odgoju djece nego imaju potpunu slobodu u odabiru aktivnosti. Dugoročnim nestručnim odabirom aktivnosti sa djecom možemo zanemariti mnoga područja razvoja djece. Mislim da je bitno da se svaki obrt u toj “slobodi” odabira ipak konzultira s literaturom ili stručnjacima kako bi napravili dobar plan aktivnosti s ciljem cjelokupnog razvoja djetetovih vještina.

Na koje zapreke ste naišli pri otvaranju ove vrste obrta? Naime, svaki takav obrt mora dobiti dozvolu za rad Centra za socijalnu skrb po propisanim zakonskim okvirima.

Zapreke pri otvaranju obrta za dnevnu skrb u djeci leže u nepovezanosti institucija. Naime ukoliko kombinirate mjere za samozapošljavanje zajedno s uredom za gospodarstvo (minimalni tehnički uvjeti) naići ćete na problem s vremenom i zakonom. Jedna institucija traži potpis ugovora u roku od mjesec dana da bi se isplatila sredstva, dok druga institucija ima rok izlaska na teren 30 dana. Također, da bi mogli potpisati ugovor i dobiti sredstva za kupnju opreme, morate dobiti potvrdu o zadovoljavanju minimalnih tehničkih uvjeta, a da bi dobili potvrdu morate kupiti svu opremu prije nego su sjela sredstva. Tu nastupaju molbe za produženje rokova jednoj instituciji i požurnice drugoj. Puno živaca, informiranja, trčanja po institucijama.

Drugi problem je nastao kada sam zbog poduže liste djece na čekanju za upis došla na ideju otvaranja još jednog objekta, kao izdvojenog pogona, gdje bi zaposlila još dvije osobe. Poslala sam upit Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, no odgovor je bio razočaravajući i demotivirajući. NE –  zakon o dadiljama ne dozvoljava jednoj fizičkoj osobi da u imeniku djece ima više od dvanaestero, iako je drugi objekt nevezan sa prvim. Dok vlada nezaposlenost, dok nedostaje 300-tinjak mjesta u gradskim vrtićima, dok mladi poduzetni ljudi čekaju priliku za proširenje poslovanja, odgovor je NE – jer tako piše u zakonu i nije predviđeno da jedna osoba otvara 2 objekta. Tako da moja želja za proširenjem trenutno ide u smjeru istraživanja poticaja i kredita za otvaranje još jednog privatnog vrtića.

okoš bokoš

Koliko djece možete primiti u svoj prostor i kako izgleda jedan dan u Okoš bokošu?

Obrti mogu imati maksimalno dvanaestero djece na dvije dadilje. 6 po jednoj. Ili kombinacija 6 na jednu dadilju i dodatnih 2 na još jednu pomoćnu dadilju (bez certifikata). Broj ovisi i o kvadraturi prostora, za svako dijete mora biti osigurano 4 m2 površine poda. U Okoš bokošu imamo dvanaestero djece kojoj nudimo 4 obroka dnevno (doručak, voće, ručak i marendu). Dnevni raspored je okupljanje ujutro uz uvijek ponuđene aktivnosti na stolu za slobodnu igru i istraživanje, doručak nakon kojeg slijedi neka vođena aktivnost – kreativne likovne radionice, pokusi, izrada djela kroz koje se uglavnom vježba fina motorika, mašta, koncentracija. Tematika radionica i izrade djela uvijek je povezana kroz više aktivnosti, čitanje knjiga i slikovnica i razgovor o temi. Primjer: obrađuje se tema jeseni – priča/čita se o godišnjim dobima i karakteristikama svakog doba, odgajatelj donosi lišće, kestene i slično, biraju se boje koje najviše vidimo u jesen te se onda izrađuju npr. ježići od kestena. Pokušavamo postići da je svaka aktivnost prilika za učenje i da dotaknemo što više razvojnih područja. Nakon aktivnosti ide se na vanjski prostor gdje djeca provode vrijeme do ručka. Poslije ručka slijedi spavanje, marenda, slobodna igra ili kakve fizičke aktivnosti (poligoni, joga za djecu..) i odlazak kući. Naš rad možete pratiti i na Facebook i Instagram profilima “Okoš bokoš, daycare”.

okoš bokoš

Kakve su reakcije roditelja za sada? 

Reakcije roditelja na naš način rada su za sada izvrsne. Bitno je stvoriti međusobno povjerenje, što mislim da smo do sada uspjeli. No, o zadovoljstvu roditelja najbolje je pitati njih

Vedran Vivoda iz Akcije mladih predložio je kako bi Grad Rijeka trebao započeti sufinanciranje obrta za čuvanje djece. Što mislite o ovom prijedlogu? Je li nužan?

U situaciji kada Gradu Rijeci fali 300 mjesta u gradskim vrtićima, mislim da sufinanciranje obrta za dnevnu skrb o djeci treba biti neupitno. Mišljenja sam (koje dijelim sa hrvatskom udrugom dadilja) da svaki roditelj, koji svoju djecu nije uspio upisati u jaslice ili vrtić ne bi trebao biti uskraćen od lokalne samouprave za ista prava ako izaberu izvaninstitucijski vid skrbi. Maknemo li i problem nedostatka mjesta, mislim i da svaki roditelj ima pravo birati koji oblik skrbi će koristiti za svoje dijete ovisno o svojim potrebama, a na to ima pravo i prema UN-ovoj Konvenciji o pravima djeteta čija potpisnica je i Republika Hrvatska. Plaćanje subvencija roditeljima za korištenje izvaninstitucijske skrbi za djecu je za lokalnu samoupravu puno jeftinije nego gradnja i održavanje vrtića. Treba napomenuti da obrte sufinanciraju i: Općina Viškovo, Grad Kastav, Općina Matulji, Općina Kostrena, Grad Koprivnica, Grad Zagreb, Grad Samobor, Grad Čakovec, Grad Krapina, Grad Varaždin, Grad Jastrebarsko, Grad Velika Gorica i mnogi drugi. Budući da ovi gradovi i Općine već godinama sufinanciraju obrte za dnevnu skrb o djeci, mislim da nije upitno treba li Grad Rijeka sufinancirati, već samo u kojem iznosu.

okoš bokoš

Autor teksta: Lidija Balog

 

Komentari