The Random: “Svatko od nas ima svoju osobu, nazovimo je M., onu za koju pomislimo da je barem sada ovdje”

Riječki bend The Random izdao je danas, 20. rujna, svoj novi album pod nazivom Za M. zajedno s istoimenim singlom, a povodom tog važnog trenutka za bend, popričali smo s članovima benda, Dolores Oštrić i Radovanom Oštrićem. Uz izlazak albuma, The Random priprema i posebnu koncertnu promociju koja će se održati 25. rujna u riječkom Dnevnom boravku, gdje će publici prvi put uživo predstaviti svoje najnovije pjesme.

Pjesma Za M. je najavni singl s vašeg drugog albuma. Možete li nam reći nešto više o inspiraciji za ovu pjesmu? Kome je ona posvećena? Što znači taj simbolični „M“?

Dolores: Mogao je biti Hitchcockov Nazovi M. radi umorstva, ali nije. Svatko od nas ima svoju osobu, nazovimo je M., onu za koju pomislimo da je barem sada ovdje, koja je izašla u jednom času iz našeg života, ali nam je u sjećanju ostalo da je svaki trenutak s njom bio poseban čak i kada je bio najobičniji. Zaboravljamo često manje lijepi kraj takvog prijateljstva ili ljubavi jer ono što vrijedi ponijeti sa sobom je „da smo stvarno dobar par“. Uz tu osobu smo bili luđa, ljepša, mekša, autentičnija verzija sebe. Sve su to oblici ljubavi i čežnje s malo gorkog okusa. A tko je zapravo M. iz ove pjesme, to će morati ostati tajna.

Tekst pjesme nosi snažnu emocionalnu poruku o ljudima koji su nas napustili, ali su i dalje prisutni u našim sjećanjima. Kako je ta ideja oblikovala sam zvuk i atmosferu pjesme?

Dolores: Opis neprežaljenih veza bio bi melodija vedra, klasična, pomalo evergreenska, glas tužan, pa vedar, malo ljut i konačno lud.

Kako je suradnja s Matejem Zecom i redateljicom Gee Rajić doprinijela konačnom zvuku i vizualnoj interpretaciji pjesme?

Radovan: Matej Zec je glazbeni producent bez kojega The Random najvjerojatnije ne bi ni zaživio. Budući da mi nemamo tu vrstu znanja, doživljavamo ga više kao nekog mađioničara. Mi imamo svoje vizije, a Matej nam pokaže što je na stvari, što nas ponekad dovede do ruba očajanja, a ponekad ushićenja.

Dolores: Gea je umjetnica koja naše pjesme umije gotovo simultano pretvoriti u slike i pokret, prirodno i bez nekog vidljivog napora. Kreativni odnos je takav da je Gea dio The Randoma, iako ona toga možda nije niti svjesna.

Kako gledate na koncept glazbenih spotova danas? Koliko vam je bitno da vizualni dio prati glazbenu priču?

Radovan: Video spotovi su nam sporedni u odnosu na glazbu, ali svjesni smo da danas zvuk bez slike ima slabe izglede za preživljavanje. S druge strane, imali smo ludu sreću da upoznamo Geu, video-umjetnicu s kojom smo se baš našli na istoj valnoj dužini, toliko da bismo sada, da imamo novaca i vremena, najvjerojatnije s njom radili spotove za svaku našu pjesmu, imamo ideja napretek.

Dolores: Divim se svim glazbenicima koji uspijevaju snimiti video danas. Budimo realni, pa riječ je o znatnim sredstvima. Ne znam kako postati glazbena sponzoruša.

Na novom albumu su sudjelovali i drugi glazbenici, poput Uroša Šuljića i Alekseja Gotthardy-Pavlovskog. Kakav su doprinos oni dali ukupnom zvuku albuma?

Radovan: Žao nam je da Uroš nije snimio cijeli album nego samo 3 pjesme (Iluzija, Lucy i Black), jer on je sjajan bubnjar koji bi zasigurno značajno doprinio glazbenoj kompetenciji i općem dojmu novog albuma. Nažalost ni naš sadašnji bubnjar, Čarli, izvanredan instrumentalist i kompletan glazbenik, u to vrijeme još nije bio s nama, tako da na albumu prevladavaju ritam-mašine. Aleksej je moj stari prijatelj, nekada smo zajedno svirali, on me je zapravo uveo u svijet rocka i bluesa, pa njegovo gostovanje na pjesmi Son ima gotovo intiman karakter.

Vaš novi album introspektivan je i emotivan. Koje su glavne teme albuma i kako se razlikuje od vašeg prvog izdanja?

Dolores: Na albumu Za M. ima dosta stvari koje su nastale u vrijeme rada na albumu Tu i tamo, tako da su iz iste kade, metaforički rečeno. Želja nam je bila da budemo neposlušniji i grublji, i kao da smo se na trenutke okrznuli o vlastitu želju. Suradnja s Urošem je rezultirala drugačijim osjećajem bubnja, živ je. Aleksej dolazi iz okrilja bluesa i unosi u Son, zamišljenu kao noćnu stvar na straži, nešto posve svoje. Kvartet Delta je rascvjetao i zavribrirao Riječi kako to sami ne bismo mogli učiniti. Suradnje s dobrim glazbenicima su ključne, one čine pomake, ali danas u glazbi i bolja tehnika snimanja i bogatstvo samplova. No, dobra stvar može nastati s malo toga. Zapravo, treba doći neki novi unutarnji ciklus u čovjeku zbog kojeg ima potrebu izraziti se na drugačiji način. Da su pjesme s albuma Za M. okus bile bi gorko-slatke.

Koliko vam je važno da vaša glazba bude osobna, ali i univerzalna, kako bi slušatelji mogli identificirati vlastita iskustva s vašim pjesmama?

Dolores: Svi ljudi proživljavaju iste stvari u beskonačno mnogo varijanti, stoga je sve osobno ujedno i univerzalno. Oko glazbe mislim da ne treba puno razmišljati i smišljati, nego samo učiniti, čim spontanije i iskrenije. Način na koji je nešto ispjevano treba slušatelja na istoj frekvenciji.

 Što biste željeli da vaša publika osjeti ili doživi dok sluša vaš novi album?

Dolores: Jednostavno, da slušatelj osjeti našu glazbu i poželi još jednom čuti neku stvar, i ono kada nekome uđe dio pjesme u glavu i ne izlazi, htio to ili ne. Glazba mora biti zarazna u pozitivnom smislu. Sve to želimo, samo ne indiferentnost koja se krije iza komentara „zanimljivo“.

Riječki gudački kvartet Delta dao je poseban ton pjesmi Riječi. Kako je došlo do te suradnje i što gudački elementi donose pjesmi?

Radovan: Gudački kvartet Delta iz Rijeke daju možda i glavni pečat pjesmi Riječi kojom zatvaramo album. To su profesionalci koji sviraju u orkestru HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, došli smo do njih posredno i izašli su nam u susret, možda im se dopala pjesma. Bilo je pravo zadovoljstvo upoznati ih i slušati. Odsvirali su svoje partiture uživo, odjednom, Matej ih je snimio iz prve, Doli i ja smo samo sjedili u studiju i uživali. Vrlo lijepo iskustvo, nastojat ćemo ponoviti nešto slično.

Postoji li neka pjesma s novog albuma koja vam je posebno draga i zašto?

Radovanov favorit je Lucy: opaljena, spontana, energična, malo pomaknut valcer s otkačenim tekstom, pomalo frenetičnim aranžmanom i sjajnim vokalom, otpjevana u jednom dahu i smiksana iz prve. Skriveni biser albuma.

Doloresin favorit je Into the deep, morbidno-humoristična pjesma s dna mora s blago lelujavim glasom i nešto duhova.

Kako ste razvijali svoj stil i zvuk tijekom godina? Je li vaša glazba evoluirala na način na koji ste očekivali?

Radovan: Nismo svjesni nekog glazbenog razvoja ili možda tapkanja u mjestu, nemamo stilski koncept, a u autorskom smislu nemamo plana ni programa. Ne znamo mijenjamo li se, znamo da nas muče vlastita ograničenja kroz koja teško prolazimo. Mislim da bismo oboje željeli zvučati energičnije, konačni proizvod nije baš prava slika onoga što nosimo u sebi, onoga što mislimo da jesmo.

Dolores: Čekam da se Muza javi, poslala sam brzojav.

Što vas motivira kada pišete i stvarate glazbu ? Imate li određene rituale ili načine kojima pristupate pisanju?

Dolores: Mogu podijeliti pjesme nastale na parkingu od Spara, u zavojima, na pustopoljinama, u gluho doba noći kada se ne smije svirati, u haustoru. Tako je teško biti malo sam.

Koliko vam je važno da se vaša glazba neprestano razvija i mijenja s vremenom? Postoji li strah od stagnacije ili ponavljanja?

Radovan: Nemamo strah od stagnacije i ponavljanja. Svaka naša pjesma je neponovljiva. Bojimo se samo gluposti i laži, tuđih i naših, i to ne samo u glazbi.

The Random dolazi iz Rijeke, grada s bogatom glazbenom scenom. Koliko je riječka glazbena scena utjecala na vaš rad i vaš stil?

Radovan: Moguće je da smo trajno inficirani riječkom rock scenom iz 80-tih koja je zapravo bila puno šarolikija negoli se to čini na prvi pogled.

Koliko vam je važno zadržati autentičnost i vlastiti potpis u glazbi, unatoč različitim glazbenim trendovima?

Dolores: Ne znamo kako biti drugo od ovog što jesmo. Nije da ne poželimo. Znamo analizirati do besvijesti tuđe stvari koje su iz sasvim drugog faha. Ali pjesme koje izlaze iz nas su takve kakve jesu. Biti autentičan nužno ne znači biti in, to je loša strana autentičnosti.

Kako zamišljate budućnost benda The Random za pet ili deset godina?

Radovan: Za 5 godina će nam na Zagrebačkom festivalu opet odbiti pjesmu, a za 10 godina zamišljam milijuntu epizodu kviza „Tko želi biti milijunaš“ u kojem će jedno od pitanja biti: “Kako se zvao riječki band iz 2020-tih koji počinje sa R?“

Dolores: Neće im pomoći ni Jocker. Ali u nekom drugom kutku Mliječne staze, za ne znam koliko svjetlosnih godina, netko će pjevati I’ll ask the Moon i gledati u svoja četiri Mjeseca. Nikad ne znaš što život nosi. Mislim da je tako nešto napisala Margaret Cavendish, prva SF i feministička autorica, ali su je prozvali Crazy Madge.

A u bližoj budućnosti? Recimo 25.9.?

Taj dan navečer u 20 sati imamo promociju našeg novog albuma za M u Dnevnom boravku u Rijeci. Dakle, slavimo, dođite

Tekst: Lidija Balog