Riječki bend The Black Room ponovno privlači pozornost glazbene scene albumom Future Memories koji je od danas dostupan na svim streaming servisima. On nas uvodi u svijet njihovih jedinstvenih zvučnih vizija kombinirajući trenutke sirove emocije s naglaskom na live izvedbu koja je postala njihov zaštitni znak. Tim povodom razgovaramo s Jakovom Katalinićem, članom benda, o procesu nastanka albuma, kreativnoj energiji benda i planovima za budućnost.
Vaš novi singl vodi nas u Pleasureland. Što nas tamo očekuje?
Kao i većina pjesama na albumu, tako i ova stvar, iz naše perspektive evocira taj ”živi u trenutku” moment, koji svi na neki način ganjamo u životu. Samo značenje tekstova nikad ne otkrivamo jer, čak i za svakog od nas u bendu, ova pjesma ima drugačiji narativ i smisao. Od utjecaja definitivno se osjeti taj Springsteenski i The Cars moment pogotovo zbog dominantnih sintisajzera i new wave utjecaja. Pleasureland je bila jedna od favorita tijekom snimanja, instantni hook svima na prvu pa je na kraju završila kao singl. Singl/spot verzija se razlikuje od album verzije po tome što je snimana uživo u našem Art kinu u Rijeci.
Odlučili ste snimiti singl uživo u kultnom Art kinu Rijeka, opisali ste to kao tzv. live svirku u kontroliranim uvjetima. Što vas je potaknulo da odaberete upravo tu lokaciju i kako je ona utjecala na zvuk i atmosferu snimanja?
Art Kino je samo po sebi kao lokacija prekrasna. Ima neki poseban feeling. Možda je do povijesti kina, možda jer je i samo po sebi jako ”cinematično”. Dugo vremena smo već htjeli odraditi neko snimanje tamo.
Snimanje uživo daje jednu drugačiju energiju, siroviju možda. Kako smo krenuli s Pleasurelandom, ful nam se svidjela kompletna energija, akustika i estetika kina. Tako da smo samo nastavili i snimili još jednom cijeli album, uživo, u tom prostoru. Kompletna live verzija albuma će izaći početkom listopada 2024. godine. Ta verzija je na neki način kao druga strana medalje, druga strana iste priče. Obje verzije imaju neki svoj šarm.
Koliko vam je važno da i vizualna komponenta prati glazbeni izričaj?
Vizualna estetika je jednako bitna kao i glazbena. Mislim da s vizualima možeš još više približiti taj osjećaj koji želiš prenijeti. Najteža stvar je pretočiti to u istu čašu – da se oba medija poklapaju u izričaju. Mi smo imali tu sreću da smo se upoznali s Kristinom Barišić s kojom smo frendovi već i koja je uz nas uz sam proces nastajanja pjesama. Odmah se razumijemo u kojem smjeru želimo ići. Na neki način upotpunjujemo i poboljšavamo jedni druge u tom procesu. Odrastali smo skupa kroz umjetnost i u izradi spotova, fotki i popratnih materijala. Surađujemo od prošlog albuma Motel Monaco i Kristina nam je otada postala gotovo četvrti član benda.
Spomenuli ste da ste željeli zadržati zvuk što bliži live koncertu. Na koji način snimanje uživo prenosi emociju i energiju koju je teško postići u studiju?
Od početka smo htjeli da se dobije taj osjećaj live koncerta, kao da je publika s nama na snimanju u našoj garaži. Na kraju smo napravili dvije verzija albuma: jednu studijsku i jednu snimljenu uživo u već spomenutom Art kinu. Studijska snimka daje mogućnost da se zvuku pridoda ekstra dimenzija s dodatnim nadosnimavanjima vokala i drugih instrumenata, ali teško je dobiti tu energiju i dinamiku uigranog live benda. Zato smo na kraju napravili oboje. Doduše, live snimke znaju nekada patiti na radio postajama
Što publika može očekivati od vašeg novog albuma Future Memories? Ima li neka posebna tema ili poruka koju želite prenijeti kroz njega?
Za razliku od prošlog albuma Motel Monaco koji je više bio konceptualan i jako inspiriran našom turnejom i gradovima po regiji, možemo reći da je Future Memories slika nas u ovom trenutku, na neki način sagledavanje svega što smo prošli i kulminacija zadnjih 10 godina benda.
S obzirom na to da ste bend iz Rijeke, koliko je ta lokalna scena i kultura utjecala na vaš glazbeni identitet?
Odrasli smo na relaciji noćnih izlazaka; klub Palach, jazz bar Tunel, Nemo i neprežaljeni klub Život koji su nam tim redoslijedom doprinijeli veliki dio inspiracije za pisanje, posebno pjesama prvog albuma i kreacije cjelokupne estetike benda u samim počecima. Glazba koja nas je pratila bila je ponešto riječka, ali i velikim dijelom se živjelo na američkom i britanskom rock valu s kraja 90-ih i početka 2000-ih. Mogli bi reći da pjevamo na engleskom, ali sviramo na hrvatskom. Ako to ima smisla?
Vaš debitantski album In This Town Lies A City iz 2016. privukao je puno pažnje publike i kritike. Kako se osvrćete na to razdoblje i što je taj album značio za vaš daljnji razvoj?
Cijeli bend je nastao u našim formirajućim godinama. Mislim da smo imali sreće što smo pronašli jedni druge. Leo, Ivan i ja smo frendovi od srednje škole i preko glazbe smo artikulirali neki svoj jezik. Taj je album u Rijeci i Hrvatskoj iskočio jer nitko nešto takvo do tada nije napravio, pogotovo što se tiče ovakve estetike i engleskog narativa. Album je bio nešto novo i svježe, pogotovo u trenucima velikog opadanja količine i kvalitete riječkih bendova, i mogao je komotno stajati uz bok bilo kakvih internacionalnih izdanja. Samim time, imali smo prilike gostovati na velikom broju showcaseova u Europi, a i sudjelovali smo u promociji europske kulturne raznolikosti preko Europavox organizacije.
Svirali ste na brojnim festivalima diljem regije i Europe, uključujući INmusic, Indirekt, Waves Vienna i Budapest, pa čak i kao predgrupa američkom bendu Wovenhand i škotskom The Jesus and Mary Chainu. Koji su nastupi ostavili poseban trag na bendu i zašto?
Teško je istaknuti najdraži nastup, ali možda nama osobno je najzanimljiviji bio festival NGOM u Prizrenu na Kosovu. Jedna sasvim druga (a opet slična našoj) kultura i predivni ljudi. Sama vožnja preko granica Srbije, Makedonije i ulazak u Kosovo je jedno iskustvo koje ćemo pamtiti zauvijek.
Svirali ste u mnogim zemljama izvan Hrvatske, uključujući Austriju, Mađarsku, Srbiju i Sloveniju. Kako se publika u inozemstvu razlikuje od domaće publike i kakve su reakcije na vašu glazbu u tim zemljama?
Reakcije su oduvijek bile iznimno pozitivne, samim time što smo uvijek odlazili ciljano na festivale i showcasove koji su namijenjeni za publiku otvorenu prema novim bendovima. Mislim da je to definitivno jedna prednost engleskog jezika, što ta barijera u komunikaciji ne postoji, ali na kraju sama energija prevagne da zapravo pridobiješ slušatelja. Praktički nam je isto kad sviramo doma i vani.
Nakon uspjeha s albumom Motel Monaco i turneje po regiji, bili ste nominirani za Rock and Off izvođača godine. Što vam ta nominacija znači i kako je utjecala na vašu karijeru?
Uvijek je lijepo dobiti priznanje za svoj rad, bilo to od publike ili kritike. Puno rada stoji iza jednog projekta/albuma tako da do trenutka kada on izađe van prođe dosta vremena. Možemo reći da te svaka nagrada definitivno približi još široj publici.
Vaš glazbeni stil često se opisuje kao kombinacija garage rocka, new-wavea i brit-rocka. Kako biste vi definirali zvuk The Black Rooma i koji su vaši najveći glazbeni utjecaji?
Mi smo generalno fanovi mjuze općenito, tako da je dosta teško odrediti jedan bend ili utjecaj koji nas je formirao. Mislim da se u našem zvuku može pronaći ponešto iz svakog desetljeća glazbe od 70-ih do danas. Par ”novijih” izvođača što slušamo trenutno su Molchat Doma, Rome, Kontravoid, Boeckner, Spoon, Idles, Fontaines DC, Alex Cameron, St. Vincent.
Kako pristupate stvaranju novih pjesama? Postoji li određeni proces koji slijedite, ili je svaka pjesma rezultat spontanog kreativnog trenutka?
Sve pjesme nastaju iz nekakvog kreativnog nereda. Ne postoji određeni proces. Nekada se pjesme kuhaju mjesecima dok ne poprime finalni oblik, a nekada kao npr. u slučaju pjesme Future Memories, nastanu i završe se na jednoj probi. Mislim da takve pjesme na kraju budu i među favoritima. Jer nastanu iz iskrenosti gdje sve klikne kako treba.
Koja je najvažnija lekcija koju ste naučili kroz godine sviranja i stvaranja glazbe?
Bitno je zadržati taj gušt u pisanju i stvaranju. Manjak toga se osjeti u radu, a i publika to na kraju krajeva vidi na pjesmama. Bitno je usisati garažu povremeno
Kako vidite budućnost benda i kakvi su vam planovi za budućnost nakon izlaska albuma?
Nakon izlaska albuma spremamo se za najveći koncert do sada u riječkom Pogonu kulture 18.10.2024.
Spremamo top produkciju, goste iznenađenja i sviramo set od skoro dva sata. Na koncertu ćemo odsvirati presjek cijele karijere. Nakon toga u suradnji s Distune Promotionom spremamo koncertne datume po Hrvatskoj i inozemstvu te paralelno već radimo na novom materijalu.
Komentari