Mlada skijaška reprezentativka, velika nada hrvatskog ženskog skijanja, Ida Štimac ove je godine, neplanirano, znatno ranije došla kući na božićne blagdane. Pred nepuna dva tjedna Ida je stradala, pala je na jutarnjem treningu veleslaloma na glečeru Möltaler i tom prilikom ozbiljno ozlijedila lijevo koljeno, a već prvim pregledom potvrđena je ruptura prednjeg križnog ligamenta te povreda stražnjeg dijela meniska. Povreda je zahtijevala što hitniju kiruršku intervenciju, pa je Ida dva dana nakon pada na snježnim padinama glečera već bila na operaciji križnog ligamenta u Innsbrucku, koju je obavio dr. Christina Fink, stručnjak specijaliziran za skijaške ozljede koji je operirao mnoge poznate sportaše i skijaške zvijezde poput naše Janice, Lunda Svindala, Fritza Dopfera i Fellixa Neureuthera.
Idu smo posjetili u njenom riječkom domu, gdje je okružena pažnjom i ljubavlju svojih najbližih, majke liječnice dr.sc. Tee Štimac, oca prof.sr.sc. Davora Štimca i brata Vida, studenta brodogradnje. Voli Ida pažnju i ljubav kojom je njena obitelj okružuje, ali više bi voljela da je toga i nešto manje, radije bi da je samostalna kako je to i navikla biti od najranijih dana, kada je kao desetogodišnja djevojčica donijela odluku da se želi baviti profesionalnim skijanjem. „Ali, što je tu je“, reći će Ida i dodaje kako sve ovo mora izdržati, fazu poštede i ujedno biti zahvalna na pomoći i podršci svojih najbližih.
„Jer zbog štaka koje koristim za hodanje po kući ruke mi istovremeno nisu slobodne, mada sam se već izvještila u otvaranju vrata“, kaže Ida s velikim, neodoljivim osmijehom koji krasi njeno lijepo lice.
Od rehabilitacije u Thermama Selce očekujem najviše
Ova mlada slalomašica i velika nada hrvatskog skijanja, koja je do 14 godine osvojila sve što se moglo osvojiti, na spomen rehabilitacije ozbiljno i s puno očekivanja govori kako upravo od rehabilitacije u Thermama Selce očekuje najviše. Tamo će boraviti do Božića i terapiju provoditi pod budnim okom dr. Vlaste Brozičević, izuzetne stručnjakinje koja je „spašavala“ Janicu i Ivicu Kostelića, kao i brojne poznate skijaše i sportaše iz Hrvatske i cijelog svijeta. Ida ima ogromno povjerenje u dr. Brozičević, zna da je kod nje u najboljim rukama. Dr. Brozičević redovito se konzultira s dr. Finkom, koji je operirao Idu. Čuju se i razgovaraju o Idinom oporavku.
Za božićne blagdane Ida će nakratko kući, a potom slijedi druga faza, ona u Daruvarskim toplicama. Ida objašnjava kako je prvi dio rehabilitacije koju provodi dr. Brozičević više invalidni, a rehabilitacija u Daruvaru trebala bi biti više sportska. „Očekujem da ću biti funkcionalna prije polaska u Daruvar, da neću više nositi štake i ortozu na koljenu i tada kreće onaj sportski dio rehabilitacije“, kaže Ida.
Razgovarali smo o profesionalnom sportu i povredama koje on donosi. „Pročitala sam, taman dan uoči svoje operacije, da je gimnastičar Možnik u jednom intervjuu izjavio da se sportaši dijele samo u dvije skupine, i to oni koji su bili ozlijeđeni i oni koji će to tek biti. I to je istina. Kada sam se opredijelila za profesionalni sport „potpisala“ sam da na ovo pristajem. Iako sam se nadala da će me zaobići ozljede, na neki način bila sam i svjesna da me to čeka. Doduše, u što manjem broju, nadam se da je ovo prva i zadnja. Ulaskom u profesionalni sport bila sam svjesna svih rizika koje on sa sobom donosi, pa tako i povreda i zapravo pristala sam na sve što uz profesionalni sport ide. Svjesna sam svega, pa i toga da se moje tijelo vjerojatno više „ troši“ nego tijela mojih vršnjaka koji se ne bave sportom. Ali ono što je sport meni pružio apsolutno je nezamjenjivo. Mene je skijanje izgradilo i kao sportaša i kao osobu i puno više sam dobila nego što gubim, pa i u ovom za mene teškom trenutku“, zaključuje Ida.
Ovo je povreda od koje skijaši najviše strepe
Povreda prednjeg križnog ligamenta najčešća je povreda kod skijaša, ali i povreda od koje oni i najviše strepe. „Moje dvije kolegice Leona Popović i Lana Zbašnik nedavno su se oporavile od ozljede koju ja upravo sada imam. Ta ozljeda za skijaše je uobičajena i kad se desi nitko nije previše iznenađen, u 90 posto slučajeva mi skijaši lomimo križni ligament, a lomovi drugih kostiju znatno su rjeđi.“, govori Ida.
O iskustvu za vrijeme i nakon operacije ima samo lijepe riječi. „U početku nakon pada, cijelo vrijeme sam se vodila mišlju – samo da nije križni, jer taj križni ligament je „križ“ nama skijašima. Znam da je to minimalno šest mjeseci poštede i netreniranja, da je za sportaša poput mene nužna operacija, pa rehabilitacija i dobro znam što to sve sa sobom nosi. Operaciju je obavio dr. Christian Fink, koji je operirao veći broj vrhunskih skijaša, uključujući Janicu, Svindala, Neureuthera, Dopfera i oni su nakon te operacije osvajali olimpijske medalje. Specijaliziran je za tu ozljedu i što se toga tiče bila sam u dobrim rukama. Na početku je sve bilo dosta bolno, taj osjećaj nakon operacije i anestezije, dakle prva 24 sata, bilo je najgore. Ali samo iskustvo u bolnici nije bilo loše, svi su bili toliko ljubazni i željeli mi olakšati. Zapravo su sestre i fizioterapeuti ti s kojima provodite najviše vremena i koji najviše brinu o vama, jer doktora čekaju drugi pacijenti i operacije. Ali veliki napredak osjetila sam već nakon prva četiri dana. Najteže je bilo tih prvih dana, nisam mogla brinuti sama o sebi, a na to uopće nisam bila navikla. Sada sam već puno samostalnija i iz dana u dan osjećam se sve bolje.“ Dok to govori Idi ne silazi osmjeh s usana i bez obzira na sve zrači optimizmom.
Povratak treningu na staze prije ljeta
Na pitanje kada se planira vratiti na staze koje joj toliko znače Ida se nasmiješila i rekla: „To je dobro pitanje, ali mislim tamo negdje pred ljeto, ipak potrebno je barem šest mjeseci ili nešto više za oporavak. Ovisi o tome kako će se opravak odvijati. Neću forsirati ništa prije nego što liječnici kažu da je moje koljeno stabilno i da mogu stati na skije. Sljedeću sezonu ću sigurno uloviti, a mjesec dana dužeg oporavka može puno značiti i ništa neće umanjiti u odnosu na sve godine skijanja i cijelu karijeru. Sportaši koji poštuju vrijeme oporavka, po povratku sportu u pravilu nemaju problema s križnim ligamentom. Sama ideja operacije križnog ligamenta je da on bude jači nego što je bio prije loma.”
O odnosu s roditeljima Ida kaže kako joj jako nedostaju, kao i brat. Ali taj odvojeni život donio joj je samostalnost i osjećaj da se može snaći u svakoj životnoj situaciji i smatra kako je upravo to najveća prednost odvojenog života od obitelji. „Uvijek sam se osjećala starije i zrelije od svojih vršnjaka, upravo zbog toga što od ranih godina brinem sama o sebi. Roditelji su zapravo jako velikodušni što su me pustili da se u tolikoj mjeri, profesionalno posvetim sportu. Podrška mojih roditelja nikada nije izostala, ali me nikada u ni u čemu nisu forsirali, jednostavno me podržavaju u onome što želim, pa tako i u skijanju. I svjesna sam da nije lako pustiti dijete da se tako rano „odmetne„ u sport koji toliko želi i na neki način odvoji od obitelji. Postoji i situacija kada roditelji forsiraju dijete da se uspješno bavi sportom, pa možda preko uspjeha djece žele osigurati svoj uspjeh. Tako da ne znam što je gore, kada te ne podržavaju ili kada te forsiraju. Postoje te dvije krajnosti i stvarno ne znaš koja je od njih gora. Roditelji su mi najveći uzori i htjela bih da jednog dana moja djeca imaju u meni sve ono što ja imam u svojim roditeljima.”
Stižu godine mojih velikih odluka
U periodu rehabilitacije Ida će se marljivo pripremati za maturu i državni ispit. „Kao mala uvijek sam željela biti doktorica. Onda sam počela skijati, mogu slobodno reći predobro da me život ne bi odveo u drugom smjeru, ali svjesna sam da stižu godine mojih velikih odluka i voljela bih ipak upisati medicinu, pa možda i koju godinu kasnije, jer to zaista ništa ne znači u odnosu na sve godine profesije i rada koje su preda mnom.“
Njen sportski duh, vedar karakter i neiscrpna snaga pomoći će joj da sve ovo prođe što bolje. Ida priznaje da voli pobjeđivati i da ne voli gubiti. Kroz sport je uglavnom i naučila pobjeđivati. „Moram se naučiti nositi s lošijim rezultatima, previše stvari uzimam k srcu. Ali zato je tu sport koji nas uči kako pobjeđivati i kako gubiti. Tako je i s ovim padom, sigurno sam nešto naučila iz svega. Imam osjećaj da se desio nekako sudbinski. Ali po prirodi sam ambiciozna i volim uspjeti u svemu što radim. Stoga se, kada sve ovo prođe, radujem novih skijaškim uspjesima i pobjedama.“ Dok to govori Ida i dalje ima najljepši i najšarmantniji osmijeh i potpuno sam sigurni da je u pravu.
Komentari