Šef riječke Intenzivne Alen Protić: “Pandemiju možemo usporediti s ruskim ruletom, gdje pet od šest ispitanika tvrdi da je ruski rulet bezopasan”

730

Predstojnik Klinike za anesteziologiju, intenzivnu medicinu i liječenje boli u riječkom KBC-u prof. dr. sc. Alen Protić, dr. med., za naš se portal osvrnuo na stanje s koronavirusom u respiracijskom centru riječkog KBC-a, ali i o stanju u Hrvatskoj. S Alenom Protićem popričali smo i o cijepljenju, burnout sindromu medicinskog osoblja, (ne)povjerenju javnosti u znanost, ali i o tome zašto Sumamed nije dobar za liječenje bolesti COVID-19.

Kakva je situacija u respiracijskom centru riječkog KBC-a?

U petak, 26. studenog u respiracijskom centru nalazilo se 19 bolesnika, od kojih je 17 mehanički ventilirano, a 2 bolesnika su tijekom noći uspješno odvojena od respiratora. Prosječna dob osoba koje završe na respiratoru spustila se na 55 godina, od čega trećina bolesnika ima manje od 50 godina. Do sada nije bilo tako, pa možemo zaključiti da je od početka pandemije ovo najniža dob ljudi koji su završili na respiratoru. Prosjek necijepljenih ljudi protiv bolesti COVID-19 u respiracijskom centru je oko 85 % i taj postotak pratimo od početka rujna, neovisno broju bolesnika koji je u jednom trenutku na respiratoru, a tih 15 % cijepljenih bolesnika u načelu imaju bolju stopu preživljavanja, čak i u respiracijskom centru.

Da malo demistificiramo respiracijski centar, kojim se sve metodama i uređajima liječe pacijenti?

U respiracijskom centru imamo više oblika liječenja. Kada govorimo o neinvazivnoj ventilaciji, riječ je o maskama ili kacigama koje su hermetički zatvorene u kontaktu s licem te spojene na aparat koji asistira tj. sinhronizira disanje s bolesnikom. Ljudi su pri svijesti, surađuju i odmah se započinje s fizikalnom terapijom uz pomoć naših vrijednih fizioterapeuta. U slučaju da ova metoda ne funkcionira, pacijenti se moraju intubirati za što je potrebno da su bolesnici duboko uspavani, a tada ventilator u potpunosti preuzima funkciju disanja. U tom slučaju riječ je o puno invazivnijem obliku mehaničke ventilacije s mogućim značajnijim komplikacijama pogotovo ako se radi o dugotrajnijoj ventilaciji kada je i stopa preživljavanja manja. Nadalje, slijedeći stupanj kada niti respirator kod relaksiranog i uspavanog bolesnika ne može zadovoljavati potrebe disanja, bolesnika se priključuje na vantjelesni krvotok (ECMO uređaj), gdje mu se funkcija pluća potpuno zamjenjuju s ECMO uređajem, koji onda vrši oksigenaciju umjesto pluća. Pluća tada nisu ili ne moraju biti u funkciji. Naravno, s vremenom se postepeno pokušava vratiti pluća u funkciju i skinuti ECMO uređaj, ali ukupno u ovom stupnju zbrinjavanja bolesnika postotak preživljavanja dalje opada.

Koliko je godina imao najmlađi pacijent u respiracijskom centru?

U posljednjem valu, najmlađi pacijent koji je završio na respiratoru imao je 29 godina. Iznimnim naporom cijelog tima respiracijskog centra na sreću, ovaj pacijent se oporavlja. U drugom i trećem valu osobe koje su bile na respiratoru prosječno su imale 75 godina, nakon toga prosjek se spustio 70, na kraju ljeta 65 da bi danas svjedočili tome da osobe od prosječno 55 godina leže u Covid-respiracijskom centru.

Kakva je situacija sa zdravstvenim djelatnicima u riječkom KBC-u? Nedostaje li zdravstvenih djelatnika?

Prije pandemije zdravstveni sustav, kada govorimo o KBC-u Rijeka, bio je u problemu s medicinskim kadrom, pogotovo medicinskim tehničarima, iako je nedostajalo i liječnika. Ono što se trenutno događa u pandemiji jest da moramo jedan dio liječnika, neovisno o struci, prebaciti na kompletno drugačije, univerzalno radilište, a to je Covid-radilište. Ovo radilište iziskuje dodatan napor i dodatne prekovremene sate. U respiracijskom centru riječkog KBC-a aktivirano je 13 liječnika, oko 35 medicinskih tehničara te 8 fizioterapeuta koji su „izvučeni” iz operacijskih sala, jedinica intenzivne medicine i ostalih radilišta naše bolnice. S dobrom organizacijom na razini Uprave KBC-a i Kriznog stožera uspjeli smo određeni dio ljudi preraspodijeliti tako da u ovom trenutku funkcioniraju sve tri postojeće Jedinice intenzivne medicine naše Klinike i oko 80% operativnog programa u odnosu na onaj prije pandemije. Do kada ćemo moći držati tako visok postotak nehitnog operativnog programa nisam siguran, ali ono što je sigurno jest da se sve lomi preko leđa liječnika i medicinskih tehničara naše Klinike s generiranjem broja prekovremenih sati te značajnim fizičkim i psihičkim umorom nakon gotovo dvije godine.

Doživljavate li burnout u svom poslu i kako se postupa u takvoj situaciji?

U riječkom KBC-u imamo nekoliko vrsta radilišta. Postoji uobičajeni pogon intenzivne medicine, rad u operacijskim salama, ambulantama za bol i prijeoperacijsku pripremu, a drugi je Covid-respiracijski centar koji je puno zahtjevniji što se tiče intenzivne medicine zbog velikog broja životno ugroženih bolesnika. Burnout redovito prepoznajemo i rješavamo ga jer smo u stalnom kontaktu sa djelatnicima klinike. Radimo česte izmjene timova, gdje kombiniramo teže Covid-radilište s ipak mirnijim uobičajenim pogonom Jedinica intenzivne medicine i rada u operacijskim salama. Godišnji se odmori redovito koriste dijelom prema željama djelatnika, ali usklađeno sa potrebama Klinike kako ne bi došlo do preopterećivanja liječnika i medicinskih tehničara koji ostaju raditi.

Necijepljene osobe većinom pune bolničke krevete, a posljedično tome, iako pogon riječkog KBC-a, pregledi, operacije nisu stali, osobe s drugim bolestima i osobe koje su cijepljene postaju u principu taoci onih necijepljenih i sustav zbog toga pati. Kako gledate na to?

U principu je to izvrsno rečeno. Taoci necijepljenih su drugi zdravstveni djelatnici i pomoćno osoblje. Isto tako, taoci necijepljenih su pacijenti koji boluju od drugih bolesti. Nažalost, možemo samo opetovano apelirati na cijepljenje. Važno je napomenuti i da ljudi koji prosvjeduju, inzistiraju na tome da se neće cijepiti, jednako tako obolijevaju od drugih bolesti i tada dolaze na opterećeni i iscrpljeni zdravstveni sustav čak dosta agresivno tražiti svoje pravo na zdravstvenu zaštitu koje naravno imaju. Sve to je dosta licemjerno. Smrtnost u najjačim pikovima valova pandemije u našem respiracijskom centru dosezala je i do 58 %. U rujnu ove godine je smrtnost u respiracijskom centru iznosila 33 % zbog manjeg broja bolesnika, a već do početka studenog, taj postotak iznosio je 40 %. Početkom prosinca dobit ćemo novi izračun, no bojim se da ćemo se približiti 50 % i osobno se nadam da ga nećemo prijeći. Ne treba uopće elaborirati zaražavaju li se cijepljeni, šire li zarazu i slično, nego samo treba znati da cijepljeni imaju pet puta manju šansu da završe u respiracijskom centru u kojem je stopa smrtnosti 50% kada je vrh pandemije.

Istraživanja nam govore da nakon šest mjeseci antitijela padaju ispod 50 %, no ipak svjedočimo pojavi ljudi koji kažu „vidi, on se cijepio, zarazio se pa zašto se uopće cijepiti”. Gdje je nastalo nepovjerenje u znanost, struku?

Stvar je u principu sada postala vrlo jednostavna. Nepovjerenje u znanost i struku je nastalo jer ni znanost ni struka nisu mogli predvidjeti ponašanje virusa i našeg imuniteta. Trebalo je dvije godine da se neke stvari poslože i da se uspije razaznati kako i što učiniti. Sada možemo s velikom sigurnošću tvrditi da nakon šest mjeseci, bilo da je čovjek prebolio ili je cijepljen pada postotak stanične i humoralne imunosti te se tada potrebno ponovo cijepiti. To je prema stručnjacima i znanstvenicima koji se bave ovom pandemijom rješenje, što ne isključuje mogućnost da će netko oboljeti od bolesti COVID-19, ali bi se tako pandemija mogla staviti pod kontrolu. Cijelu pandemiju najzornije možemo usporediti s ruskim ruletom, gdje pet od šest ispitanika tvrdi da je ruski rulet bezopasan.

Alen Protić

Svjedočimo i pojavi “znanstvenika” pa čak i političara koji govore o koronavirusu, a da istovremeno nisu u tome stručni, govore bez pokrića, manipuliraju i obmanjuju ljude, šalju neistinite poruke u javnost, a ljudi ih ipak slijede. Kako to komentirate?

Prvo, znanstvenici i stručnjaci koji govore o bolesti COVID-19 moraju se baviti ovom strukom, a ne ući u tu struku populistički. O bolesti COVID-19 u smislu njegovog načina širenja, protokola liječenja mogu govoriti epidemiolozi, imunolozi, virolozi i kliničke struke poput intenzivista, infektologa i pulmologa koje su da sada imale doticaj sa sličnom patologijom te iznimno struke koje su se silom prilike uključile kao što su hitna medicina i različite internističke struke. To su struke koje imaju pravo nešto reći o koronavirusu. Struke koje ne pripadaju u ove ranije spomenute de facto nemaju što govoriti u medijima o koronavirusu jer mogu samo širiti dezinformacije. Što se tiče političara i prosvjeda, uopće ne bih krivio ljude jer su ljudi povodljivi, plaše se igle, plaše se nuspojava, u neznanju su i nisu dovoljno educirani o ovom pitanju. Takve je ljude jako povesti, a ozbiljna kritika može se odnositi na političare koji potenciraju nepoštivanje mjera, nenošenje maski i necijepljenje. Ti bi ljudi barem trebali prestati slati takve poruke u javnost jer onda povlače velik broj ljudi za sobom, a pandemija koronavirusa će se time produžiti.

Kada uzmemo to sve u obzir, može li pandemija u takvom stanju svijeta ikada stati?

Pandemija će pomalo jenjavati. Imamo podatke da je u Japanu pandemija COVID-19 virusom gotovo sama sebe ugušila. Ipak, Japanci su vrlo disciplinirani, slušaju relevantne autoritete, slijede mjere, a procijepljenost protiv koronavirusa je preko 90 %. Smanjivanjem broja teško oboljelih mogli bismo dobiti situaciju kakva je prisutna kod obične gripe ili svinjske gripe kada je manji broj životno ugroženih bolesnika i veći broj zdravstvenih djelatnika, pogotovo medicisnkih tehničara po bolesniku, čime značajno opada smrtnost u već desetljećima poznate okvire za tešku upalnu bolest oba plućna krila (ARDS) od 25 do 30%.

U Singapuru je rečeno da će se prestati pokrivati medicinski računi necijepljenih pacijenata, koji su oboljeli od bolesti COVID-19. Što bi se dogodilo kada bi u Hrvatskoj uveli tako nešto? Koliko košta jedan pacijent u respiracijskom centru?

Odlično pitanje. Jedno liječenje Covid-pacijenta na odjelu je između 3.500 i 5.000 kuna na dan. Ako taj pacijent dođe u Covid-respiracijski centar, cijena jednog dana liječenja takvog bolesnika je između 7.000 i 10.000 kuna. Dakle, izračunajte koji je to iznos ako je pacijent u prosjeku 15 dana u respiracijskom centru, a u bolnici u prosjeku provede i do 20-ak dana. Radi se o iznosu od oko 150.000 do 200.000 kuna po pacijentu.

Jeste li se susreli s pacijentima koji su prije dolaska u respiracijski centar bili zagovornici necijepljenja, nisu poštovali mjere, vjerovali da je COVID-19 laž pa promijenili mišljenje?

Nažalost, to se nije dogodilo samo jednom bolesniku. Međutim, kada dođe do takve situacije, već je kasno. Mi kao liječnici smo pod Hipokratovom zakletvom i ne možemo ljude dijeliti niti ih dijelimo u bolnici na cijepljene i necijepljene. Moramo pružiti jednaku medicinsku skrb svima. Dodatno nam je žao ako netko cijepljen završi s težom kliničkom slikom bolesti COVID-19, ali kako sam ranije rekao to je u manjem postotku i većinom kod starijih bolesnika s više komorbiditeta. Takav čovjek se potrudio i odradio sve da bi se zaštitio i onda je nažalost, zbog velike koncentracije virusa koji kola u sustavu i zbog ljudi koji su se odbili cijepiti i on dobio teži oblik COVID-19.

Prije tjedan dana poručili ste liječnicima obiteljske medicine da pacijentima za COVID-19 ne pripisuju Sumamed jer ima dalekosežne posljedice u slučaju da pacijent završi na respiratoru. Možete li to pojasniti?

Sumamed je antibiotik koji služi za bakterijske upale, bilo dišnih puteva, respiratornog sustava, bilo urigenitalnog trakta. Dakle, ovo nije lijek za virusne infekcije. Štoviše, Sumamed se daje kratkotrajno i često prije same bakterijske infekcije. Bakterijska infekcija, ako nastaje, to se obično dogodi tek nakon desetog ili petnaestog dana bolesti. Ovaj lijek kada ga se daje u ranim fazama bolesti, uništava crijevnu floru, potenciraju se proljevi koji na bazi Covida mogu biti vrlo opasni i naposljetku ukoliko dođe do pogoršanja kliničke slike i bakterijske superinfekcije razvijaju se vrlo rezistentne teško liječive bakterijske upale pluća i sepse. Čak se za 20 % podiže smrtnost kod bolesnika u Jedinicama intenzivne medicine, koji je prije neciljano uzimao bilo kakav oblik antibiotika. Trenutno je najčešće davani antibiotik od strane liječnika obiteljske medicine upravo Sumamed. Zaključak je da ne treba davati Sumamed za virusnu infekciju. Antibiotici se daju prema jasnim kliničkim nalazima i prema nalazima antibiograma nakon što se dokaže bakterijska upala kao super-infekcija. Preventivno davanje antibiotika je vrlo loša i štetna medicina.

Što mislite, kakvim bi to primjerima i metodama mogli osvijestiti ljude da slušaju struku?

Za početak bi ljudi koji dominiraju medijskim prostorom trebali prestati govoriti krive i iskrivljene činjenice. Nadalje, struka u velikoj većini slučajeva govori isto i nema drugog nego ponavljati. Nažalost, u ovoj pandemiji internet je taj koji je uspio značajno dezinformirati javnost. Ipak, moram pohvaliti većinu medija jer definitivno „pušete u isti rog” sa stručnjacima i znanstvenicima koji imaju pravi put za pronalazak rješenja protiv bolesti COVID-19 i u tome treba ustrajati. Dakle, govoriti istinu i prenositi je dalje. Ja neću govoriti električaru kako da spaja žice niti vodoinstalateru kako spajati cijevi, a niti profesoru u školi kako učiti djecu.

Što predviđate da će biti s bolesti COVID-19 u bliskoj budućnosti?

Sigurno nas očekuje peti val s obzirom na to da cijepljenje ide jako sporo. Međutim, COVID-19 će endemično ostati u zemljama koje nisu adekvatno odgovorile sa cijepljenjem i mjerama opreza. Što se više bude odugovlačilo s mjerama opreza i cjepivom, to ćemo duže imati COVID-19 među svojom populacijom. Očekujem, kako bi, ukoliko će biti zdrave pameti među ljudima, peti val možda mogao biti blaži kao što se to predviđalo za četvrti val. Za četvrti val se isto predviđalo, ali s preduvjetom da se ljudi cijepe. Od 1. lipnja do 1. rujna cijepljenje je gotovo stalo što na žalost nitko nije mogao predvidjeti i upravo zbog tog razloga četvrti val najgori je do sada.

Što biste poručili čitateljima?

Poručio bih da se neovisno o cijepljenju, ljudi ne dijele na one koji su cijepljeni i one koji nisu cijepljeni. Ipak, molimo ih da pomognu jedni drugima jer uvijek mogu postati oni drugi. Zamolio bih ih i da pomognu nama da liječimo ljude koji nisu direktno pogođeni bolesti COVID-19, nego imaju i druge bolesti. Ako se ljudi cijepe i rasterete nas bolesti COVID-19, moći ćemo osigurati puno bolju medicinsku skrb – kao što smo se trudili raditi do sada.

Naposljetku, htio bih zahvaliti svim djelatnicima KBC-a Rijeka, liječnicima i medicinskim tehničarima, a posebnu zahvalu moram uputiti svim liječnicima, medicinskim tehničarima, fizioterapeutima, administraciji i spremačicama Klinike za anesteziologiju, intenzivnu medicinu i terapiju boli na koje sam posebno ponosan jer nakon dvije godine skrbi o najtežim bolesnicima i dalje ne posustaju i bezrezervno daju svojim maksimum cijelo vrijeme.

Autor teksta: Lidija Balog

Komentari