Rino Gropuzzo poznati riječki fotograf svoju novu izložbu predstavio je online, preko društvenih mreža. Ciklus umjetničkih fotografija inspiriranih baletom, tijelom i pokretima balerine kao instrumentom apsolutne ljepote, ukrasila je balerina HNK Ivana pl. Zajca Marta Voinea. Na Gropuzzovim fotografijama zasjala je punom ljepotom, snagom pokreta zaustavljenog u trenutku, što je i baletu i fotografiji tako zajedničko. Zaustavljeni trenuci ljepote, pokreta i svjetla u derutnom prostoru Hartere, pred objektivnom Rina Gropuzza, isto tako zaustavljaju pogled.
Na početku razgovora Rino Gropuzzo skromno ističe da to i nije neka izložba, možda zato što je navikao na galerijske prostore, a možda i zato što je oduvijek bio skroman. Život i rad u velikim centrima poput Milana, Pariza, Atene i Los Angelesa za njega je bio tek usputna stanica, jer još se davnih dana vratio u Rijeku i ovdje nastavio stvarati. Gropuzzova druga adresa, osim riječke, je ona u Crnom Lugu. Za Crni Lug vezan je cijeli život, u tom neodoljivom goranskom mjestu puni baterije, kuha i jede zdravu hranu, hoda prirodom i da, naravno, fotka nezaboravne goranske motive. Iz Crnog Luga „skočio“ je u Rijeku i odradio baletni foto-shooting s predivnom Martom Voinea, balerinom HNK Ivana pl.Zajca, i samo je pitanje dana kada će, nakon riječkog radnog intermezza, ponovno u svoju goransku oazu. Zato je s Rinom trebalo porazgovarati na vrijeme, dok je još tu.
U vrijeme koronavirusa ne miruješ, dižeš izložbu na društvene mreže, face book ti postaje galerija, izlog za tvoje nove radove?
Ne znam mogu li to nazvati izložbom, ali u svakom slučaju radovi su novi, nadahnuti baletom. Naziv Balet s (riječkim) karakterom dao sam zbog Riječkog baletnog ansambla – Balet s karakterom. Dodao sam ovo „riječki“ jer sam time htio naglasiti koliko mi je stalo do Rijeke. Želio sam postići jači identitet koristeći riječ „riječki“.
Kako je prošlo snimanje?
Shooting je trajao tri sata, sve je išlo jako brzo i rekao bih, lako. Kada imaš ideju i onda u modelu nađeš pravog suradnika, kao što je Marta, koja ti pomaže u cijelom procesu i prati tvoje ideje, iznosi svoje… onda to ide prilično brzo i lako.
Kako je bilo snimati u sablasnoj i na neki nostalgičan način još uvijek predivnoj Harteri?
Već sam jednom snimao u Harteri, tako da mi je sav taj prostor poznat. U samom prostoru gdje smo snimali nismo ništa intervenirali, na fotografijama je sve ostalo onako kako smo tamo zatekli.Tako da je tu i taj neki dokumentarni dio. Uglavnom sam koristio prirodno svjetlo i dosvjetljavao da dobijem bolje efekte svjetla. Fotografije nisu fotošopirane, nema nikakvih intervencija, sve je na njima potpuno prirodno.
Hoćeš li nastaviti taj ciklus? Rijeka ima puno industrijske baštine koja predstavlja idealnu kulisu za umjetničke fotografije.
To je zapravo nastavak ciklusa koji je posvećen riječkoj industrijskoj arhelologiji. Počeo sam sa serijom slika u Šećerani, na temu baroka, zatim u Harterinoj energani, mlinu na Žaklju, pa u tvornici RIO. Namjeravam nastaviti snimati na sličnim lokacijama, sve je to u planu, ideja mi ne nedostaje.
Svoje fotografafije Balet s (riječkim) karakterom objavio si pod „etiketom“ EPK Rijeka 2020 underground.
Nedavno je Igor Rukavina na zid mog Facebooka dignuo EPK Rijeka 2020 undergroun. Prihvatio sam poziv i radove objavio pod tim nazivom. Želio sam svojim radovima ući u tu priču.
Nedavno si imao vrlo primijećenu retrospektivnu izložbu „Rino Gropuzzo: Fotomorfoze“, u zagrebačkom Muzeju za umjetnost?
Da, izložba je otvorena 10.ožujka, bila je dobro primljena, ali samo nekoliko dana kasnije došlo je do zatvaranja zbog zaštitnih mjera i situacije s korona virusom. Nakon toga, 22.ožujka Zagreb je nažalost zahvatio potres pri čemu je Muzej za umjetnost i obrt znatno oštećen i nije u funkciji. Nedavno su me zvali iz muzeja i rekli da su spremili slike te da ih uskoro šalju za Rijeku. Međutim, izložba je dostupna on-line, može se pogledati na stranicama muzeja ili preko linka: https://sites.google.com/view/fotomorfoze-gropuzzo/home
Dakle, tvoja posljednja retrospektivna izložba koja je otvorena u MUO u Zagrebu postala je virtualna, poput mnogih drugih izložbi te galerijskih i muzejskih postava diljem svijeta. Balet s (riječkim) karakterom s Martom Voinea balerinom HNK Ivana pl.Zajca putem facebooka i našeg portala vidjet će tisuće i tisuće ljudi, daleko više no’ što bi uspjeli fizički doći na izložbu. Ima li nešto i dobroga u svemu tome?
Sigurno da ima, iako direktni kontakt, druženje, čaša vina i razgovor su ono što čovjeka čini potpunim i najviše veseli.
Komentari