Pulska grupa Dogma: Pitaš se…

Pulska grupa Dogma nedavno je objavila svoj šesti studijski album simboličnog imena „Pitaš se“. Od ukupno deset pjesama, dosad su kao singlove predstavili ‘Dovoljno da imam te’ i ‘Moja je želja’ feat. Saša Antić, a treći singl uz kojeg stiže i cijeli album pjesma je ‘Od istoka do zapada’. Tim povodom popričali smo sa Sandrom Pettenerom i Zoranom Stojkovićem.

Kako biste opisali osnovnu poruku i teme koje se provlače kroz vaš novi album “Pitaš se”?

Sandro: Album „Pitaš se“ jednim je djelom nastao u vrijeme Covid pandemije tzv. korone i nakon nje, u razdoblju koje je donijelo drastične promjene i bitno utjecalo na živote svih nas i potaknulo nas da si postavimo puno pitanja: od same nutrine, da je sve vrlo relativno i prolazno do toga možemo li utjecati na stanje oko nas, možemo li nešto promijeniti. Pitaš se jesi li zadovoljan sobom, ovim stanjem oko sebe, svojim okruženjem i sve većim zagađenjem prirode. Pitaš se kakvu hranu jedemo, kako živimo, postupamo li ispravno, jesmo li moralni, živimo li u skladu s prirodom? Pitamo se što ostavljamo našoj djeci, gdje je čovjek nasuprot tehnologije, umjetne inteligencije. Pitamo se kamo to sve vodi… Pitaš se što ostaje iza tebe, što ostaje iza nas, brine li nas prolaznost i vrijeme koje nam prolazi i kojega je sve manje jer čovječanstvo ide u nekom smjeru kojeg ne razumijemo. Pitamo se zašto je sve manje empatije i ljubavi, emocionalne inteligencije i osviještenosti… Pitaš se…

Možete li nam reći više o inspiraciji iza pjesme “Od istoka do zapada” i kako ste došli do suradnje s Majom Griparić i Ivanom Arnoldom?

Sandro: Pjesma se bavi univerzalnim ljudskim temama od prolaznosti, tjeskobe, bijega od stresa, traženjem sebe. Govori o čovjeku koji se želi maknuti od svakodnevnice, kojeg putovanja kroz prirodu oslobađaju i hrane. O čovjeku kojem treba samo prazan prostor da se makne od svih stanja i problema, od buke, gužve i zagađenosti u svakom pogledu. O čovjeku koji samo želi pronaći svoj mir…

Pjesma generalno govori o stanju u kojem danas čovjek/pojedinac nestaje spram tehnologije i postaje sve manje ljudsko-društveno biće pa se postavlja pitanje jesmo li humani i imamo li sebe, nas? Jer svjesni smo da svijet ide dalje i s nama i bez nas.

Suradnja s Majom Griparić i Ivanom Arnoldom nastavak je suradnje s prethodnog albuma. Svojim gostovanjem u pjesmi ‘Od istoka do zapada’ obogatili su je vokalno i aranžmanski i dali joj dodatnu atmosferu. Maja ima specifičnu boju glasa koju smo željeli zbog karaktera same pjesme. Inače, Maja je pjevačica pulske grupe The Chweger s kojom Dogma dijeli zajedničku glazbenu prostoriju, uz glazbenog producenta Edija Cukerića.

 

S Ivanom Arnoldom Dogma ima dugogodišnju glazbenu suradnju buduću da je Ivan određeno vrijeme bio i član Dogme te snimao klavijature na drugom albumu. Isto tako, odsvirao je brojne koncerte s Dogmom (najznačajniji svakako u pulskom amfiteatru kad je Dogma bila predgrupa Jamesu Brownu, 1998 godine).

Zoran: pjesma je nastala iz Sandrove ideje na synthu, a u prvom obliku bila je instrumentalna, meni osobno čak i previše psihodelična u početku. Međutim, što smo je više razrađivali, vidjeli smo da imamo super elemenata koji se mogu pretvoriti u dobru pjesmu. Pjesma nije tipična za naš stil, ali mi je drago da smo je uobličili i snimili. Osobno mi je jedan od favorita na albumu.

Album “Pitaš se” sadrži nekoliko gostujućih umjetnika, uključujući Sašu Antića, Ivana Jurić-Yurija i Barbaru Munjas. Kako ste doživjeli njihov doprinos albumu?

Sandro: Jako nam je drago da su navedeni glazbenici-umjetnici gostovali na novom albumu i da su im se pjesme u kojima su gostovali svidjele. Dali su im jednu novu dimenziju i energiju, a uz Sašu Antića prvi put su tekstualno gostovali Ivan Jurić- Yuri i Barbara Munjas što je dodatno energetski podiglo doživljaj u pjesmama.

Zoran: Saša i Barbara naši su stari prijatelji i već su sudjelovali na prethodnom albumu. Sašini tekstovi rasturaju, a Barbarin vokal nas uvijek obori s nogu. Jednostavno su se uklopili u pjesme, a Yuri je dao odličan „touch“ na ‘Dan odluke’. Sve u svemu, vokalne suradnje koje smo ostvarili na ovom albumu digle su pjesme na jednu višu razinu.

Kako biste opisali proces stvaranja glazbenog videa za ovu pjesmu i kako ste odabrali Dinka Čvorića – Doringa za režiju, animaciju i montažu?

Sandro: S Dinkom smo započeli suradnju na pjesmi ‘Moja je želja’ čiji videospot potpisuje. Svidio nam se njegov pristup, kreativni proces kao i krajnji rezultat, tako da se logično suradnja nastavila i na spotu pjesme ‘Od Istoka do zapada’. Dinko nam je predložio animirani videospot što nam se činilo zanimljivim i drukčijim od spotova koje smo do sada snimali. Animacijom je vjernije izrazio tekstualnu poantu pjesme nego što bi to mi (članovi benda) odradili glumom, a da ne govorimo o troškovima takve produkcije itd…Tako da je animacija bila pravo rješenje.

Video-priča se bavi temama poput bijega od stresa, potrebe za mirom i sučeljavanja s tehnologijom. Kako vidite da se ove teme odražavaju na današnje društvo?

Sandro: Kao i u svemu, netko je svjesnije, a netko manje svjesno biće pa je tako i s ovim temama. Nažalost, svjedoci smo sve većih klimatskih poremećaja do kojih je doveo čovjek prekomjernim zagađenjem i nebrigom prema prirodi, a vrhunac ironije je što onda taj isti čovjek čezne za prirodom, mirom i zdravom hranom, svime što je imao, a sustavno uništava… Što nam vrijedi sav taj tehnološki napredak kad većina ljudi živi lošije, hrani se nezdravo, sve manje vremena provodi u prirodi? Mediji promoviraju nezdravu prehranu i konzumerizam, bitni su status i materijalno, što onda kod ljudi sve više rezultira tjeskobom, depresijom, nezadovoljstvom…

Na kraju vašeg teksta spominje se pitanje o ljudskosti i samosvijesti u svijetu koji se neprestano mijenja. Koja su vaša razmišljanje o tome?

Sandro: Mislim da sam većim dijelom na to pitanje odgovorio u prethodnom odgovoru; gubi se ljudskost, humanost, ljudi se sve više otuđuju, a za to je dobrim dijelom zaslužan tehnološki napredak i „zapadnjački način života iliti zapadnjačke vrijednosti“. Roditelji se premalo posvećuju djeci, premalo komuniciraju, razgovaraju, svi smo stalno na mobitelima, „kupuje se mir“ tako što se djeci daje mobitel, dopušta im se da se zatvaraju u svoje svjetove. U medijskom prostoru prevladavaju agresivni i zatupljujući sadržaji koji ne promoviraju prave ljudske vrijednosti. Na društvenim mrežama se može vidjeti toliko mržnje i lošeg sadržaja, kojim kao da se potiču one najgore ljudske osobine.

U tekstu pjesme se spominje zabrinutost zbog zagađenja prirode. Kako biste opisali svoj odnos prema prirodi?

Sandro: Volim prirodu, ona opušta, smiruje, puni energijom. Ljudi trebaju biti svjesniji da je priroda nešto što trebamo čuvati i održati za nove naraštaje, za našu djecu, i tu svatko treba krenuti od sebe: proizvoditi što manje smeća, pravilno ga razvrstavati i živjeti u skladu s prirodom. Svi skupa trebamo provoditi što više vremena u prirodi (a manje po trgovačkim centrima i slično).

Album “Pitaš se” završava pitanjem o empatiji, ljubavi i emocionalnoj inteligenciji. Kako vidite svoju ulogu kao glazbenici u promicanju tih vrijednosti?

Sandro: Upravo tako što o tome progovaramo i propitujemo u našim pjesmama jer bez empatije, ljubavi i emocionalne inteligencije siromašni smo, otuđeni, izgubljeni i nismo kompletno biće. Jer ne zaboravimo, čovjek je društveno, emocionalno, svjesno biće. Nažalost, kroz povijest ratova pa i sada, od napada Rusije na Ukrajinu i rata u Gazi, koji su rezultirali s toliko stradalih, cijeli svijet samo gleda. Pitam se kamo ide ovaj svijet? Zar nismo ništa naučili kroz povijest? Tužno je da je u 21. stoljeću, uz toliki tehnološki napredak, čovjek i dalje sam sebi najveći neprijatelj. Toliko mržnje i zla imamo jedni prema drugima… Dio kitice iz pjesme ‘Dovoljno da imam te’ dočarava to najbolje: „U 21. stoljeću živim i čemu da se divim, umjesto napretka pali smo na dno…“

Kako ste doživjeli dosadašnje reakcije na vaš album “Pitaš se” i što se nadate da će slušatelji izvući iz njega?

Zoran: Reakcije su pozitivne, pjesme su zabavne, kompaktne i jedva čekamo da ih koncertno predstavimo.

Sandro: Drago mi je što su reakcije odlične i ugodno me to iznenadilo. Nadam se da će ga slušatelji doživjeti kao cjelinu jer na albumu ima pjesmama s različitom tekstualnom tematikom, ali prevladava jedno propitivanje s kojim se svakodnevno susrećemo kroz život kao pojedinci ili dio društva i okoline koja nas okružuje. Možda ovaj album i ove pjesme potaknu nekoga da se zapita isto.

Kako biste opisali evoluciju zvuka i stila benda Dogma tijekom vremena, posebno u odnosu na ovaj album?

Zoran: Naravno da su prvi albumi bili siroviji, više gitaristički. Kako je vrijeme odmicalo, tako smo i više eksperimentirali s novim zvukovima, pogotovo synthevima i loopovima. Mislim da sad, na zadnja dva albuma, imamo prepoznatljiv zvuk, a i sve skupa je to zrelije. Pogotovo se tekstualno više okrećemo sebi i našem unutarnjem svijetu, a zabava i disco clubovi nam nisu toliko u centru pažnje.

Sandro: Dogma postoji 28 godina, tako da smo se u tom razdoblju mijenjali kao ljudi i kao glazbenici, a i svaki album bio je odraz i naše životne faze. Recimo da nam je na ranijim albumima bila važna produkcija i sound, dok smo se sa zadnja dva albuma više prepustili i nismo „robovali“ trendovima. Valjda smo kroz sve te godine jednostavno stvorili svoj zvuk, što nam potvrđuju i drugi glazbenici i ljudi koji nas poznaju i prate.

Kako se bavite kreativnim procesom i gdje pronalazite inspiraciju za pisanje glazbe i tekstova?

Sandro: Inspiracija mi je život, svakodnevne situacije s kojima se svi nosimo. Gledam i osluškujem što se događa oko mene, a i sam sa sobom imam svoje borbe, razmišljanja i propitivanja. Inspiracija za tekstove većinom mi dolazi kad sam sâm, dok se većina kreativnog procesa glazbeno odvija u prostoriji – to je moj unutarnji svijet koji mi je duhovna hrana i ispušni ventil od svakodnevice i vanjskog utjecaja.

Zoran: Kreativnost se događa uglavnom na probama, tu se svi nađemo i počnemo jammati. Ako iz tog procesa izađe nešto što bi bilo vrijedno razrađivati u smjeru pjesme, onda to snimimo i eventualno izdvojimo buduću probu samo za to ideju. To ide dosta sporo jer mnoge dobre ideje jednostavno ne idu dalje, ali tako je to, stvar inspiracije koja ili bljesne ili se ugasne. Tekstove je uglavnom preuzeo Sandro i predstavljaju njegovu viziju i raspoloženje.

Kako vidite budućnost benda Dogma i u kojem smjeru se planirate kretati nakon izdanja ovog albuma?

Zoran: To je zanimljivo pitanje koje i mi sami sebi postavljamo nakon svakog izdanog albuma. A što sada? I uvijek odgovor bude: a ništa, idemo dalje po osjećaju, pa ako vidimo da nešto ima smisla idemo to snimiti u studiju, ako ne… idemo se zabavljati.

Sandro: Nakon 28 godina postojanja i rada banda prestao sam se zamarati tim pitanjima „budućnost banda“, očekivanja i planovi… Jednostavno, dokle god imamo zadovoljstvo u zajedničkom stvaranju i odnosu, bend će postojati. Kada to nestane, vrlo vjerojatno ćemo ugasiti bend i nastaviti svaki zasebno svojim putem… Ili moguće kreirati novi zajednički glazbeni projekt pod novim imenom i promjenom glazbenog smjera. Nemam očekivanja u smislu da očekujem da će napraviti medijski bum i rasprodane koncertne dvorane – turneju te top pozicije na radio postajama. Realan sam, znam gdje živimo i koja je naša pozicija te što većina ljudi sluša i koji glazbeni ukusi prevladavaju. I općenito, gdje je kultura, urbana glazba… S te strane sam zadovoljan da smo se kao bend toliko godina uspjeli održati, i da i dalje stvaramo nama dobru glazbu i u tome uživamo. Album je proizvod jednog životnog razdoblja i kao takav je završen ciklus. Samim time da smo u okolnostima u kojima se nalazimo snimili i objavili album za mene je već dovoljno. Naravno da će mi biti drago ako ga što više ljudi doživi i konzumira, ali nije mi presudno niti će utjecati na moje daljnje bavljenje glazbom i motivacijom za isto. Dapače, gazba je kod mene jedan oblik ovisnosti.

Koji su vaši omiljeni trenuci ili pjesme s albuma “Pitaš se” i zašto?

Sandro: Pjesme koje bi izdvojio su: ‘Pitaš se’, ‘Od istoka do zapada’, ‘Dovoljno da imam te’, ‘Strah’, ‘Dan odluke’ jer generalno predstavljaju tekstualnu nutrinu albuma tj. generalno stanja o kojima sam promišljao i pisao u vrijeme stvaranja pjesama/albuma.

Zoran: Meni osobno su favoriti: ‘Dovoljno da imam te’, i ‘Nježno i perverzno’. Uvijek sam volio taj spoj žestine i ugodne melodije pa zato valjda preferiram takve stvari.