Primavera – nepoznata žena poznate umjetnice

Razgovor s umjetnicom Biserkom Dunić

225

Prije nekoliko dana otvorena je Vaša izložba Primavera. Radi se o vrlo posebnoj izložbi koja intrigira svojim opisom.

Intrigira… da to je prava riječ. Zaintrigirala je i mene. Kako već duže vrijeme nisam izlagala, mislim na izložbu slika. Izlažem svakodnevno u virtualnom svijetu koji kao takav zadovoljava do jedne određene mjere i potpuno je izvjesno da je povratak u “realu” za umjetnika nužnost.

portret biba dunicOsjetiti materijal u prstima vunu, konac, papir, platno, ljepilo,boje, osjetiti strast… to je to. I tako iz radnog naslova Portret “proljeća” nastale su moje “primavere” uglavnom nepoznate žene iz talijanskih časopisa osamdesetih i devedesetih godina (u meni se krije i kolekcionar starih revija) koje sam stavila u neke svoje misaone oaze, spajajući kolažirane niti u cjeline, ispisujući ih rukopisom proljeća, buđenja, u svim sfumaturama boja i sa dozom začina iz nekih mi tajnih putovanja. Otvoriti se iz svoje “samoće” prema očima gledatelja koje će se s “primaverama” družiti uvijek je izazov i nadam se da će svatko osjetiti vibraciju i svoj vlastiti užitak.

A to je početak. Ideja „portreta“ ala Biba ide dalje. Upravo se spremam izrađivati personalizirane portretime mojih prijateljica, prijatelja, znanaca. Pokušat ću u njih unijeti ono što oni jesu i što meni predstavljaju kao moji suputnici. Neki novi put. Naizgled samo igra, mislim daleko više od toga. Život.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Koliko dugo je nastajala izložba i koji rad stoji iza nje?

Stvaranje je trajalo oko 3 mjeseca, vrlo intenzivna mjeseca rada, ali istovremeno i meditacije. Ipak se radi o tehnici koja je poprilično zahtjevna. U potrazi za “modelima” prelistala sam na stotine stranica spomenutih revija kako bih našla one koje mi nešto govore i inspiriraju me da ih “oživim” u svoj njihovoj ljepoti i složenosti žene kao takve. A onda slijedi trganje, rezanje, lijepljenje, spajanje, pa fiksiranje. Tu je jedan moment koji se nalazi na svim djelima, krug satkan od tankih, spiralno namotanih papirnih traka, na prvi pogled kao dekoracija, no baš on nosi trag istine o meni. Moja mandala koja ih povezuje i čini cjelinu. A opet čini mi se da je samo bio trenutak, onaj mali, slatki, beskonačno kratak. “Beskonačna minuta moje osobnosti” kaže Salvador Dali.

Vi ste poznati po brojnim projektima, u koje uvijek unosite dio sebe i dio osobnog života. Kako nastaju Vaši umjetnički projekti?

Puno je projekata iza mene. Oko dvadesetak izložba slika, instalacija,kostimografije, scenografije za razne predstave, posebno dječje. Pa vizualni identitet “Putokaza” u projektu mjuzikala. Petnaestak modnih revija… ma puno lijepih trenutaka. Grafičko oblikovanje kalendara, naslovnica knjiga, posjetnica, omota dvd etc. Onda je nastupilo zatišje, bolest koja me je zaustavila na dvije godine, ali ne i obeshrabrila. Onda slijedi knjižica „Čovječuljak me posjetio“ gdje otvoreno progovaram o karcinomu dojke, bez zadrške, bez predrasuda s nizom promocija širom Hrvatske, Pa nakon toga dokumentarni film “Posjet čovječuljka” autora Berbardina Modrića, a sve u cilju buđenja svijesti o raku dojke i potrebi redovnih kontrola. Pa knjižica “Smiješak, molim”, duhovite crtice iz svakodnevnog života. Projekti različiti, a povezuju ono što ja jesam, prepoznatljivost i emocija.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Je li umjetnost izazov ili ona dolazi prirodno?

Vrlo jednostavno – prirodni izazov.

Imate li uzora u radu?

Svakako. U likovnom izričaju to je Kandinski, Klee, Miro, pa Modigliani. U mom dizajnerkom radu spomenula bih Enrica Coveria, radovi i modeli nastali za njegovog života, Moschino, Misonni i neizostavna Vivienne Westwood.

primavere-a

Trenutno je aktualna nominacija Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture. Koliko smatrate da bi to utjecalo na kulturu našeg grada i njen razvoj, odnosno doprinijelo Rijeci da se postavi kao kulturni autoritet na širem području?

Puno bi utjecala. Kvaliteta je neosporna a i trud je vidljiv. Vjerujem u uspjeh i radujem mu se. Kako kaže R.W. Emerson: “Samopouzdanje je prva tajna uspjeha”.

Ana Vuković

Komentari