MOST nezavisnih lista širi se čitavom Hrvatskom, a platforma svakog dana sve više jača. Tko vam se sve pridružuje te tko sve i kako može postati dio ove inicijative? Ima li ograničenja?
Pridružuju se lokalni nezavisni gradonačelnici i načelnici, nezavisni vijećnici, ali i brojni pojedinci – nezavisni stručnjaci i građani koji nikad nisu bili u politici. Dobro došli su svi koji žele drugačiju Hrvatsku i promjenu strukture vlasti, svi koji se žele staviti na raspolaganje radu za opće dobro, a svoju suradnju ne uvjetuju pozicijama – bilo na listama, bilo u kasnijim izvršnim funkcijama. Ograničenje postoji upravo za one koji svoj politički angažman “unovčiti”, odnosno pretvoriti u poziciju. Ograničenje postoji i za one koji su obnašali značajnije pozicije upravljanja, te su time suodgovorni za današnje stanje koje mi želimo iz korijena promijeniti.
Kako je uopće nastao MOST i koja su njegova temeljna načela? Koliko članova broji?
Da je u hrvatskoj politici kako u lokalnoj, tako i u nacionalnoj, postojala ozbiljna opcija kojoj je poštenje i rad za opće dobro na prvom mjestu Most nezavisnih lista nikad ne bi nastao, a mi prvotno okupljeni oko Mosta u Metkoviću sa zadovoljstvom bismo radili svoje primarne poslove…
Most nije klasična politička organizacija koja se temelji na članstvu, jer u nacionalnom smislu članstvo iz Metkovića se “ne broji”. Most je platforma koja povezuje nezavisne pojedince i skupine koje već djeluju ili planiraju djelovati u svojim sredinama i takvih imamo već po cijeloj Hrvatskoj. Plan je postići takvu mrežu u svim županijama. Zasad u svakoj imamo početne inicijative – to je sve što zasad možemo reći o strukturi.
Što smatrate najbitnijom promjenom koju u Hrvatskoj treba učiniti već danas?
Politiku, kao i svaki drugi ozbiljan posao, ako želite dobro funkcioniranje države, povjeriti onima koji će taj posao obavljati odgovorno, pošteno, stručno i za opću, a ne osobnu dobrobit. Ako birači tako odluče razmišljati, iz te promjene izaći će sve druge pozitivne promjene u ono što je obuhvaćeno pojmom države
Članovi MOST-a mahom su vrlo sposobni, ali javnosti nepoznati ljudi koji su se istaknuli radom u svojim područjima. Kako ste birali svoje članove i hoćete li s njima na izbore u svim izbornim jedinicama?
Svoje suradnike biramo tako da otvoreno razgovaramo s mnogima, a suradnju nastavljamo samo s onima kod kojih nismo vidjeli svoj “privatni ja” u prvom planu. Suradnju nastavljamo s onima koji tijekom razgovora ne postavljaju svoju poziciju kao uvjet te suradnje, a onima koji se postave drukčije prepuštamo da sami izaberu svoj put, ali ne u okviru Mosta. Da, na izbore idemo u svim izbornim jedinicama. Pozivi nam svakodnevno dolaze iz svih dijelova Hrvatske, pa više nemamo ni moralno ni organizacijsko pravo ići ispod toga. Cijela Hrvatska, sve izborne jedinice s punom snagom – to je sada već provedba, a ne samo plan.
Istaknuli ste kako je broj zaposlenih u državnoj upravi dovoljan za upravljanje Kinom. Zar je to zaista tako?
Naravno da je riječ o metafori koja govori o nesrazmjeru između broja stanovnika i prenatrpane uprave. Ali znate što je problem nepotrebno prevelikoga broja ljudi na jednom poslu. To je kaos preklapanja i kompliciranja funkcioniranja sustava. Sustav uvijek bolje funkcionira kad u njemu radi točno onoliko zaposlenika koliko je optimalno potrebno za ispunjenje nužnih i logičnih poslova. Prenatrpan sustav, da bi opravdao sam sebe, gomila glupe i nepotrebne poslove do apsurdnosti. Zato vi u hrvatskom slučaju da biste dobili neki papir iz sobe 15 morate otići po drugi u sobu 16, a one su povezane i unutarnjim vratima i računalima! Nema tog poduzetnika, a i država se u svojem poslu mora voditi logikom dobrog poduzetnika, koji bi opstao s takvim pristupom poslu. Ali mi smo to naslijedili pa i danas govorimo o potrebnim ili nepotrebnim “radnim mjestima”, a ne o potrebnim i nepotrebnim poslovima (radnim zadacima). Potrebni i nepotrebni poslovi trebaju pokazati koliko zaposlenika je nužno za njihovo obavljanje, a ne da nagomilanom broju zaposlenika izmišljamo “glupe” poslove da bi nam sustav izgledao koliko-toliko “pametan”.
Gdje su mladi u svemu, toliko ih se odselilo i život potražilo, već i osnovalo negdje drugdje. Kako zaustaviti taj trend i uvjeriti ih da se isplati čekati?
Mlade i obrazovane, jer sada najviše takvi napuštaju zemlju, moguće je zadržati samo dobrom poslovnom klimom. I svi hrvatski građani trebaju danas od političara i državnih službenika upravo takvo domoljublje – dobru i obećavajuću poslovnu klimu. Domoljublje više nisu riječi i parole, nego posao i primanja na temelju kojih se može i u kazalište i na koncert i na putovanja, a ne samo preživljavanje od 1. do 15., a nakon toga gladovanje do 31. u mjesecu. Ako ja kao javni dužnosnik u krizi smanjim primanja i samom sebi, ne da bi se iživljavao na sebi i radnicima, nego da bih izvukao “kola iz blata”, a sve radi boljeg života sutra, onda će i mladi ljudi shvatiti da je to bolje sutra planirano za njih, a ne lokalne i državne dužnosnike. I pričekat će, ali ne u nedogled, tu bolju perspektivu ovdje.
Parlamentarni izbori su iza ugla, vjerujete li da Hrvatska napokon može dobiti novu “treću” opciju koja bi mogla ugroziti HDZ i SDP, odnosno njihove koalicije?
Novi pristup javnom poslu više nije pitanje “ugrožavanja HDZ-a i SDP-a”. Ako baš hoćete, briga nas hoće li netko osjetiti da su mu političke pozicije i dionice “ugrožene”. Pravo je pitanje osjećaju li se hrvatski građani ugroženi od strane starih politika. Mislim da je svijest došla do te razine. Onda je glas za novu nacionalnu političku snagu okupljenu oko Mosta nezavisnih lista, glas za politiku koja ne ugrožava, koja oslobađa od ugroženosti. Politika koja svoju mjeru svodi na služenje općem dobru, oslobađanje je društva od “ugroženosti” politikom. Dovesti stanje društva do te razine – to je cilj Mosta.
Hoće li Metković “patiti” zbog Vašeg političkog uspjeha, odnosno hoćete li se moći posvetiti svom gradu kao i prije?
Neće patiti, nego dobiti bolju šansu, razvijati se u povoljnijem županijskom i nacionalnom okruženju. Okruženju jednakih razvojnih šansi, a ne okruženju “mojih” i “tvojih” na višoj razini vlasti.
Imate li uzora u politici i općenito u životu?
U politici gotovo ne, jer se zapravo nikada nisam ni mislio baviti politikom. A u životu su me uvijek nadahnjivali ljudi, od anonimnih do poznatih, koji nisu pobjegli od problema nego su ih rješavali.
Kada dolazite na područje Rijeke i gdje ćete se predstaviti?
Vrlo brzo. U pitanju su dani. Lokaciju ćemo javiti i medijima, kad se uskoro pripremimo za predstavljanje u riječkom i istarskom području.
I za kraj je li drugačija politika zaista moguća?
Odgovorit ću argumentom, a ne riječima. Odgovorit ću primjerom, a ne brbljanjem. Odgovorit ću djelom nekog drugoga, a ne sebe, da se ne misli da to može samo Božo Petrov. Evo odgovora: kad jedan gradonačelnik proda luksuzni nepotrebni automobil i novac usmjeri u potrebni dječji vrtić – a to je učinio kolega Kovačić u Omišu – onda je to dokaz da je takva politika već na djelu, a ne samo da je moguća. Takva je politika već na djelu! Stvar je sada samo u tome da građani shvate da takvu politiku mogu dobiti i na nacionalnoj razini. Ako to građani žele, Most nezavisnih lista je na raspolaganju za takvo služenje općem dobru.
Ana Vuković
