Koprivnički folk-rock bend Ogenj u novom sastavu predstavljaju Kyrie, novi singl i video spot kojim najavljuju svoj treći studijski album u izdanju Dallas Recordsa. Stoga, Tomislav Mihac Kovačic i Petar Šimčić rekli su nam nešto više o bendu, singlu i novom albumu.
Zašto naziv „Ogenj“?
Tomislav: Odgovor dolazi tek nakon nekoliko godina postojanja ???? I sada dobiva puninu. No, ubacujući jednog zimskog jutra komad drveta u peć, i vidjevši kako se prisustvom zraka ta vatra još bolje rasplamsava, osjećaj ostaje upečatljiv i neizbrisiv. Pa da, ne obločec, nit fijolica, još manje cvetek il štomfa, nego Ogenj. Naš glazbeni potpis gdje god da se dio benda pojavi il’ glazba zasvira.
Kad bi u nekoliko riječi morali opisati vrstu glazbe s kojom se Ogenj predstavlja publici i glazbene utjecaje svakog člana ponaosob, koji bi oni bili?
Petar: Teško je opisati zvuk i misiju Ognja u nekoliko riječi, ali ajmo reći da je glazba koju stvaramo simbioza svih naših zajedničkih glazbenih utjecaja. Iako je fundament našeg zvuka u etno punk folk rocku, redovito ubacujemo suptilne i manje suptilne minijature iz različitih glazbenih stilova i žanrova. Ima tu svega, od metala i hardcorea do neo soula, od progresivne do ambijentalne glazbe uz prstohvat bluesa, funka i jazza. Uživamo u istraživanju glazbe i eksperimentiranju s istom, a svaki pojedini član bitan je kotačić tog glazbenog putovanja. Promjena postave donijela je svojevrsno osvježenje u našem zvuku čiji je dokaz naš najnoviji singl „Kyrie“. Uvijek nastojimo iznenaditi sami sebe, a istovremeno volimo i novi materijal isprobati uživo te vidjeti reakcije publike koja je neosporno najiskreniji i najobjektivniji pokazatelj uspješnosti istog.
Volite li više stvarati glazbu ili je svirati uživo?
Petar: Vjerujem da ste pitali bilo koga iz benda bi vam odgovorio da živimo za svirke uživo baš zato što onda sav taj trud i rad iz naše prostorije/studija prodiše i osjeti bilo publike. Samim time reakcija publike na neki način oblikuje ili potvrđuje završnu strukturu pjesme. Nemojte me krivo shvatiti, mi obožavamo raditi stvarati novu glazbu, koliko god to ponekad bio zahtjevan proces i to baš zato što uvijek budemo zadovoljni krajnjim rezultatom.
Kako je Ogenj započeo svoju glazbenu priču?
Tomislav: Daleke 2015. Iako nisam mislio da ću se opet početi baviti glazbom – nakon raspada punk/HC Božje ovčice, i nakon neuspjelog poduzetničkog projekta – nisam vidio sebe u ničemu. I nekako na nagovor supruge ulovio sam se opet gitare i ovaj put odlučio imati „prihvatljiviji“ bend za široke mase. Kajkavski je zapisan u mom genetskom materijalu, a uz to je tako slatkorječiv i ritmičan. No, glazbeno sam stvarno želio stati na loptu i raditi neku gipsy, blues grass glazbu. I tako od akustične trojke, došli smo do 2023. gdje bend gazi na sve strane, osvaja glazbene nagrade, ne libi se priznati da ima velike apetite i gdje konačno u svoj slobodi stvaranja uživamo hiteći ka izdanju i dovršetku trećeg studijskog albuma koji će se opet razlikovati od prethodna dva.
Danas, Ogenj najavljuje treći studijski album. Kako biste opisali glavnu temu ili stil koji će biti prisutan na novom albumu?
Petar: Zanimljivo pitanje, upravo iz razloga što je i sam album nastajao u jednom dužem razdoblju s time da je većina materijala nastala za vrijeme pandemije u kojem nam je bilo onemogućeno održavati nastupe dinamikom, ali i brojem auditorija koji nam odgovara. Tematika je puno mračnija od prethodna dva albuma. Isprepliću se emocije melankolije, ljutnje i frustracije (zbog tadašnje situacije) koje ipak kulminiraju nadom koja drži na životu optimiste u nama. Naš novi singl „Kyrie“ svojim zvukom najbolje dočarava taj motiv nade na koji se naslanja cjelokupni materijal s novog albuma, s tim da svaka pjesma ima svoj poseban zvuk i identitet.
Kyrie, vaš najnoviji singl, uvodi nas u “pomalo drugačije blagdansko raspoloženje obučeno u mistiku.” Možete li nam reći više o inspiraciji iza ove glazbene atmosfere?
Petar: Kyrie je pjesma koja je u startu iznenadila nas, a i u konačnici i publiku koja ju je imala prilike čuti prije njenog službenog izlaska. Kao jedan od autora glazbe, osjetio sam snažnu motivaciju da iz Tomislavove jednostavne strukture zakompliciram i ukrasim „dokle ide“ hahaha.
Šalu na stranu, u razdoblju u kojem je pjesma nastajala, najviše sam crpio inspiraciju slušajući Polyphiu zbog njihove virtuoznosti, stila sviranja te načina na koji pristupaju melodiji. Pri finalizaciji pjesme, ubacili smo i malo flamenca te malo žestine Systema. Unatoč tome što smo bili zadovoljni kako smo napravili pjesmu, još uvijek mi je nešto nedostajalo.
U tom trenutku kontaktirao sam svoju dragu prijateljicu i veliku umjetnicu Doris Karamatić da gostuje sa svojom harfom na singlu što je ona, na našu veliku sreću, objeručke prihvatila i tako je nastala ova predivna suradnja, ali i šlag na tortu glazbene atmosfere koju smo zajedničkim snagama pretočili u „Kyrie“.
U “Kyrie” se spominje nedostatak tradicionalnih blagdanskih elemenata poput zvončića, praporaka i mirisa blagdanske purice. Kako biste opisali emotivni ton pjesme i njeno odstupanje od konvencionalnih blagdanskih tema?
Tomislav: Puno toga „nedostaje“, a svega ima u našem božićnom hitu. Mislim, nedostaje sve ono što su nam neke sfere nametnule. Evo i opet božićnih singlova punih pitkih i slatkorječivih fraza, poklona i Djeda Mraza, a premalo ili uopće lišenog smisla Božića. Emocija visi svom svojom težinom nad glazbenom podlogom koja je prati u stopu. Budi se, raste, i nada se, da bi na kraju došla gotovo pred sam cilj. Tekstualno, glavna premisa je žal i pokajanje na koji dobivamo odgovor da je naš život, ako je i kada ispunjen poniznošću i kajanjem, otplatio svu muku koju još uvijek vučemo sa sobom. Ovo je najblagdanskija tema koja može biti.
Kakva vam je bila suradnja s redateljem Markom Čordašem da bi vizualno prenijeli osjećaje pjesme?
Petar: Ogenj s Markom surađuje dugi niz godina, stoga dobro poznajemo jedni druge što je velika prednost kod brainstormanja i finalizacije vizije. Marku smo prezentirali par ideja koje je on sjajno prilagodio našoj pjesmi, pogotovo igru s kaleidoskopom. Genijalno. Marko i njegov asistent Roko Babara su sjajni dečki s kojima se stvarno kužimo i s lakoćom realiziramo naše projekte. Meni osobno je spot za „Kyrie“ najdraži Markov video uradak koji je napravio za Ogenj.
U glazbenom aranžmanu pjesme koristi se harfa, a pridružila vam se Doris Karamatić. Zašto ste odlučili uključiti ovaj instrument i kako je doprinio zvuku “Kyrie”?
Tomislav: Budući da smo Doris i ja dugogodišnji prijatelji, imao sam želju ostvariti suradnju s njom čim sam se pridružio Ognju. Naime, davne 2011. godine Doris mi je kao 15-godišnjem klincu prva dala šansu da se pokažem ozbiljnijem auditoriju. Bio sam sudionik ljetne glazbene škole u sklopu čijeg programa je nastupao bend D Strings Trio, čija je osnivačica bila upravo Doris, a u sastavu su bili harfa, kontrabas i bubanj. Ne biste vjerovali, ali svirali su obrade Metallice, System Of A Downa, Black Sabbatha, AC/DC-a… Doris je poslala upit želi se netko od nas klinaca pridružiti na nekoj pjesmi, a ja sam se, naravno, javio. Zbog tog nastupa, koji je bio zaista uspješan, dobio sam i njezin poziv da gostujem njenom bendu na HRT-ovoj emisiji Garaža. Obzirom da su mi prilika i povjerenje koje mi je tada pružala Doris digli samopouzdanje i obilježili moj glazbeni put, sa singlom Kyrie kucnuo je pravi čas da nam se, 12 godina nakon naše inicijalne suradnje, putevi opet sretnu.
Zahvaljujući Dorisinoj virtuoznosti na harfi, singl Kyrie dobio je svoju finalnu verziju. Naime, Ogenj je već nekolicinu puta ugostio različite instrumentaliste koji su zaista dali poseban pečat našoj glazbi, no ono što je Doris dala svojom harfom je nešto jedinstveno u svijetu. Harfa je dala element nade u mračnoj i teškoj atmosferi u pjesmi Kyrie, a svojom melodijom naglasila je efekt mističnosti te dodala ono što je čovjeku teško pojmiti i riječima objasniti, ono nešto božanstveno. Pjesma započinje i završava harfom, upravo ju ona savršeno zaokružuje i podsjeća, ponavljam, da uvijek postoji nada!
Hvala Doris što je objeručke prihvatila suradnju, a obzirom na obostrano zadovoljstvo finalnim rezultatom, mogu reći da će se ista nastaviti. U kojem obliku? Vidjet ćete.
Kako je nastala ideja za festival “Puna šuma rokenrola”? Kako to da ste odlučili povezati glazbu i prirodu?
Tomislav: Opet nekako prirodno uz prirodu u prirodi. Godinama smo moja životna družica i ja pohađali jedan fantastičan poljski festival, koji je osim dobre glazbe imao stotine radionica. I ne samo to, već cijele obitelji s malim klincima. A bendovi su kretali u neko kasno poslijepodne. I sada kada smo imali priliku i uvjete, tu ideju prenijeli smo u naš kraj. Još je veća sreća bila da je frend Matija the rocker, taman kupio jedan lijepi komadić imanja uz sam rub šume. Fantastično mjesto izvan grada, a opet uz grad gdje smo imali i svu logistiku. Mozak je kuhao par mjeseci i iskuhao nekoliko radionica, osmislio demo fest, riješio sve tekuće probleme i ideje, izradio grafičku prepoznatljivost i na kraju i dodao jednu veliku ekološku notu – zasaditi rokenrol šumu u pravom smislu te riječi.
Što je presudilo da stručni žiri odabere bend Kal’s Penny kao jedan od najperspektivnijih?
Tomislav: Iako sam glazbenik, nisam jednodimenzionalan jer se bavim i proizvodnjom, i marketingom i izradom drvenih kućica ( što je rezultiralo da ogoljeno imanje „opremimo“ i sa drvenom pozornicom, kućicom za chillanje, velikim totemom,…). Ideja je bila da izaberemo bend koji ima nekako čim više dimenzija osim osnovne glazbene. Kal’s Penny je bend koji nam i nije bio favorit kad smo ih birali za finalnu večer, no svirkom uživo pozitivno su nas iznenadili – uvježbanošću, stage performansom, mearchom, komunikacijom prije i tokom festivala, fan bazom koju su dovezli sa sobom. Imali su i više nego što smo očekivali kad smo osmišljavali demofest i maštali o budućem pobjedniku.
Kako je publika sudjelovala u odabiru bendova i zašto ste odlučili nagraditi dva benda umjesto jednog?
Tomislav: Odlučili smo se nekako za jednostavnu varijantu da kod ulaza za svaku ulaznicu dijelimo papirić koji je bilo potrebno zaokružiti i ubaciti u glasačku kutiju. Jedan čovjek – jedan glas. Kad smo zbrojili sve papiriće, najviše glasova osvojio je domaći The Haze, koji su odmah ušli u pobjednike publike. No, žiri i kontrola glasanja koja je vijećala, nije mogla zaboraviti nastup varaždinskog benda Electric Purge, i tako smo odlučili prekršit pravilo i uzeti 2 benda umjesto 1.
Tu su bile i radionice za djecu. Kako današnja djeca prihvaćaju rock i punk zvuk?
Tomislav: Jedna od najboljih stvari su klinci. Dovući klince i pokazati im svijet odraslih na takav način je pun pogodak. Znajte da se radi o djeci vrtićke i rane školske dobi, i njima je ritam bitan, a ritma i odličnog groova nije nedostajalo. Kako je festival na otvorenom i na povećem imanju, lako smo odvojili i radionice i pozornicu i jam stage, i chill zonu,… Izrađivali su prvo crteže na temu pune šume rokenrola uz stručno vodstvo, pa su iz tih istih grafika i crteža mogli izraditi sebi majice. Drugih dana imali smo radionicu izrade instrumenata i igračaka iz materijala sakupljenih u šumi, kao i STEM radionicu Tinker Labsa.
Festival je imao i zelenu notu. Kako je došlo do toga?
Tomislav: Suradnja s Hrvatskim šumama traje već nekoliko godina jer u blizini smo već organizirali događaje trail utrke. Nakon što je ideja glazbenog dijela bila završena, trebao sam nešto što bi razlikovalo glazbeni festival od svih ostalih. I tako smo dogovorili i dobili donaciju od 60-ak šumskih sadnica hrasta i bukve. Evo, u ovu kasnu jasen, pošumili smo dio područja u blizini, i sada možemo ponosno reći da svaki naš sudionik, volonter i organizacijski tim ima svoje stablo u Punoj šumi rokenrola. Gledajte, za 30-ak godina ove riječi pretaču se u djela, zapravo već sada dok se sadnice ukorjenjuju i postaju sve snažnije, spremne su za novi rast u proljeće.
Kako vidite budućnost “Puna šuma rokenrola” festivala? Planirate li uključiti nove elemente ili partnerstva u sljedećim izdanjima festivala?
Tomislav: Svakako su nam nova partnerstva potrebna i imperativ. Ni jedno izdanje festivala ne bi smjelo biti isto kao prethodno. Festival mora rasti i izgrađivati sve moguće pozitivne vrijednosti međuljudskih odnosa i ekologije, uz bazu stvarno kvalitetne i dobre glazbe. Trenutno radimo na osmišljavanju i budžetiranju festivala za ljeto 2024.
Postoje li trenuci s festivala koji su vam osobito dragi ili značajni?
Tomislav: Naravno. Večernje chillanje nakon prvog dana, kada znaš da je službeni dio festivala gotov i kad je gomila tih ljudi zadovoljna i bez ikakvih problema još uvijek tu i ne želi otići.
A što je s festivalom “Fčofci pre kovačnici”? Zanimljiv je naziv, a i sam koncept s obzirom na to da su isti pred izumiranjem. Odakle takva svestranost?
Tomislav: Imao sam sreću što sam rođen u izrazito poduzetničkoj obitelji. Djed Franjo bio je zadnji kovač u ovoj regiji, iz loze koja je stoljećima bila u “kovačiji”. I u nasljedstvu je ostavio i kovačnicu. Zidani stari objekt s mnoštvom alata i velikih mijehom. Sve je krenulo kad smo u akustičnoj verziji zasvirali i okupilo mnoštvo ljudi prilikom otvaranja obnovljene kovačnice. Glazbeni kolega Žiga, koji je iz istog mjesta, dobio je ideju da moramo nastaviti s ovakvim okupljanjima, ali u većem i ozbiljnijem aranžmanu. I naravno, da nam konj i kovači budu u središtu, uz ogenj naravno ????. U prvoj ediciji festivala počeli smo s atletskom utrkom, opet klinci koji te ganu do suza u svojoj iskrenosti i srčanosti te utrkom odraslih s preprekama. Nastavili smo uz natjecanje u potkivanju, vožnjom kočijama, upoznavanjem i osvještavanjem o međimurskom konju koji je pred izumiranjem, renesansnih igrama, i onda kao šlag na tortu – velikim koncertom Žige te vatrenim showom koprivničkih mušketira i haramije i Ognja.
A svestranost?! Ili od dosade, ili od dokazivanja, ili pak od osjećaja i vjere da se toliko toga može postići s pravim i iskrenim namjerama i podrškom barem još jednoga sličnoga ili istoga kraj tebe.
Gdje vas sve možemo slušati u narednom razdoblju?
Petar: Obzirom da smo ove godine obišli poprilično velik broj gradova i manjih mjesta u Hrvatskoj, Sloveniji, Poljskoj i Češkoj, odlučili smo kraj godine iskoristiti za rad na jednom izrazito važnom projektu koji nam potencijalno može otvoriti vrata nastupu i na sjeveru Europe.
Nadolazeći koncerti trenutno su još uvijek u fazi dogovora, no vrlo smo ažurni na našim Facebook i Instagram stranicama stoga nas popratite zato što je velika vjerojatnost da ćemo objaviti novi datum dok izađe ovaj intervju, a našu glazbu uvijek možete poslušati na YouTubu, Spotifyju te ostalim streaming servisima. Lajkajte nas, podijelite s prijateljima, slušajte i podržite zato što spremamo puno toga za blisku budućnost i pozivamo vas sve da uplovite zajedno s nama u našu priču prije nego ubacimo u petu brzinu!!!
Tekst: Lidija Balog
Komentari