Božićne blagdane Ida Štimac provodi s obitelji u Rijeci. U svoja dva dragocjena blagdanska dana uspjela je ugurati i ovaj razgovor, koji smo nazvali morskim, em jer smo  pričali uz samo more, em jer Ida uz snježne planine jednako voli i more…. 

Kakav je osjećaj biti ponovno kod kuće, pogotovo za božićne blagdane?

Jako lijep, pogotovo zato što sam jako malo kod kuće i ta dva dana ću maksimalno iskoristiti.

Kada dođeš doma sigurno se odmaraš, družiš s prijateljima, kako zapravo izgleda tvoj riječki dan?

Uglavnom učim kada sam ovdje, družim se s prijateljicama, ali bez obzira na to, kao što sam već više puta rekla, svoj život vezan za skijanje nikad ne bih mijenjala, stvarno  uživam u tome, bez obzira na to što nekad nije lako.

Koliko dnevno treniraš?

Dižemo se oko šest sedam, idemo na staze, skijamo do jedan, onda ručamo, nakon toga je odmor, onda imamo još jedan trening  popodne, uglavnom kondicijski, trčanje, vježbe.

Vidjela sam po stisku ruke da si snažna,  imam dosta jak stisak, ali nisam ti ni do koljena

Da, imam snažan stisak

ida-1

Znači te ručice stisnu štapove i pobjeđuju s njima… Sjećaš se svojih prvih skijanja, gdje si i kada proskijala?

Proskijala sam na Kronplatzu, imala sam dvije i pol godine, a onda se i moj brat uključio u skijanje pa smo skijali zajedno. Čini mi se da skijam od kad znam za sebe, kao da sam prije proskijala nego prohodala. Cijela moja obitelj voli skijanje.

Idete li na obiteljska skijanja, uspijevaš li odvojiti vrijeme za to?

Oni idu bez mene, ne mogu odvojiti sedam slobodnih dana zbog trenutnih obaveza i treninga, ali biti će prilike.

Hoće li te moći stići?

Svi dobro skijaju, napredovali su s godinama, iako je mama Tea oduvijek izvrsna skijašica.

Tvoj odabir je slalom?

Treniram sve discipline, ali slalom mi najbolje leži. Veleslalom bih htjela dignuti na višu razinu, tako da mi te dvije discipline budu ujednačene.  Sve je to stvar treninga, mada kada vozim slalom imam osjećaj da mogu pomicati brda ako hoću.

Nakon tvojih dobrih rezultata na natjecanjima i prvom osvojenom mjestu na utrci Topolino pred dvije godine,  ova zadnja pobjeda u slalomu u talijanskom Passo di Monte Croceu predstavlja veliki  uspjeh.

Čini mi se da sam nekako lako prošla, iako kažu da je staza teška i da su važni startni brojevi, ali nisam to osjetila kao neku prepreku.

Kako si primila tu pobjedu? Kako si se osjećala?

Imala sam relativno dobru startnu poziciju, očekivala sam solidnu vožnju, ali nisam se na startu opterećivala rezultatom. Smatram  da to „sad ću ih ja pobijediti“ ne može donijeti ništa dobro… Da, ok, na svakoj  utrci kada si na startu  poželiš  biti najbolji, ali nema kalkulacija, jednostavno ideš i daš sve od sebe. Nakon prve vožnje bila sam treća, u drugoj vožnji sam imala sreće,  slalom je lutrija, to je tako, i svi griješe, a pobijedi onaj koji se najbolje sabrao i uspio najmanje pogriješiti. I na kraju je ispalo da sam očigledno najmanje pogriješila  i bila najbrža.  Nisam očekivala da ću tako brzo doći do pobijede na nekoj utrci, a to što sam bila najbolja samo je potvrda da sam uspjela. Uvijek skijam da budem što bolja, a ne prva na listi. Listu nisam još ni provjerila,   a već  je krenulo brdo poziva. Koliko god trka bila važna, ona  zapravo izgleda kao trening. Svi ujutro dolazimo ranije, onda ide zagrijavanje, pa trka, prva vožnja, kratak odmor između, pa druga vožnja, i onda, dok svi natjecatelji prođu, dođe nekih dva tri popodne. Popodne je opet trening, sve isto kao i inače.

Pretpostavljam da se zdravo hraniš, paziš li na ishranu i da li ti ponekad dobro dođu savjeti oca prof.dr.sc. Davora Štimca poznatog  gastroenterologa?

Jedemo uvijek zdravo, uz meso dosta raznovrsnog povrća, voća, jedem i slatko, ne odričem se ni čokolade. Prije jutarnjeg treninga  za doručak baš ne jedem krafne s čokoladom.  Zadnje vrijeme volim jesti  kivi za doručak, imam fazu kivija, rado jedem i banane. A imam li neko  neko pitanje za prehranu uvijek se mogu obratiti tati.

ida-4

S trenerima  i ekipom na skijanju provodiš najviše vremena, oni su kao  neka tvoja  zamjenska obitelj ?

Imam dva trenera, Gorana Račkog i Juricu Capaka, koji je uglavnom zadužen za mene. Nekada je i sam bio aktivni skijaš i kroz sve je to prošao, što je veliki plus. Izgradili smo takav odnos da mu mogu reći sve što me muči i imam osjećaj da me razumije, a to je najvažnije u odnosu trener natjecatelj. U ekipi sam s još jednom curom,  Leonom Popović,  s njom mi je super i zajedno smo na pripremama. Ja sam s njima dvjesto dana godišnje i nije uvijek lako, mnogima  to izgleda nemoguće. I ne mogu se zamisliti u mom položaju, a ja opet nikada ne bih mogla biti u njihovom položaju. Kada sam doma  tjedan dana sve mi već  nedostaje, skijanje, snijeg i treninzi.  Naravno da se tamo poželim kuće i svojih, pa razmišljam kako bi bilo lijepo da sam sada doma. Onda dođem doma i ubrzo shvatim da mi to drugo nedostaje. Trenutno se vidim samo u tome, skijanje mi je najvažnije i pokušavam dati maksimum, što više, na svakom treningu, na svakoj utrci. Ne opterećujem se , ne razmišljam što će biti za dvije sezone, što za pet, mislim da će sve biti dobro i ići svojim tokom ako se dovoljno trudim i živim za to.

Gdje vidiš sebe za deset , možda petnaest godina?

Petnaest je malo predaleko :), ali ajmo ovako – za pet godina ću nadam se voziti svjetski kup i biti uspješna u tome, a za deset godina, ako i dalje budem jako uspješna onda se i dalje vidim tamo gdje i za pet, i dalje ću voziti svjetski kup, a ako ne onda ću vjerojatno studirati.  Ali bez obzira na studij i sve ostalo što život donosi mislim da ću na ovaj ili onaj način zauvijek ostati vezana uz skijanje. Mojih  zadnjih deset godina isključivo se veže za skijanje, sada imam šesnaest, znači najveći dio mog života je u tome i ja živim za skijanje. To je moj način života.

Stvarno zrelo razmišljaš, svaka čast mlada damo…Koji si znak u horoskopu?

Bik…

Koji je tvoj glavni cilj koji te motivira u skijanju, na treninzima i daje ti snagu da izdržiš?

Moj osnovni cilj je da ne stanem, da se iz godine u godinu polako penjem.  I to je ono što me najviše motivira.  Kada sam 2014. pobijedila famozni Topolino to je bio vauuu,  i to mi je možda najdraža pobjeda u životu, raznježim se kad se toga sjetim.  I uvijek ću je pamtiti, jer nisam očekivala da ću pobijediti, a nekako sam se „digla“ i pobijedila.

Prošle godine sam išla na to natjecanje i bila sam druga.  Ne mogu reći  da sam bila razočarana, jer i to je veliki uspjeh, to je sve tu negdje, sada kada gledam nije bitno da li sam bila prva ili druga, ali je bitno da sam dokazala da rangiram poprilično visoko. I želim da tako bude dalje, to mi je cilj – ići dalje.

S obzirom na to da si tako zgodna i lijepa cura jesu li ti nudili neke kampanje, recimo neki Adidas ili slično?

Pa sad radimo neku kampanju za Cross Ski Biobazu, ali za sada ne, mislim da će biti još vremena za to…

Počela si skijati u Skijaškom klubu Rijeka, a prije toga  si se bavila gimnastikom?

Jesam, mislim da mi je gimnastika jako puno pomogla i da je odličan predsport. Jednim dijelom mogu joj zahvaliti sadašnji  uspjeh i sigurno me je formirala kao sportaša. Jedno vrijeme trenirala sam oba sporta paralelno, ali sam ubrzo odustala od gimnastike i ulovila se samo skijanja.

Kako se aktivno odmaraš od skijanja? Baviš li se nekim drugim sportom i kojim?

Po ljeti  su to skokovi  u vodu, a zadnje vrijeme plivam s tatom, volim vodene sportove.  Kada sam doma treniran u teretani svaki dan.  Za božićne blagdane to ću preskočiti  i tu sam samo dva dana, ali inače treniram redovito.

ida-2

Voliš li se više odmarati aktivno ili mirovati?

Pa na prvu bih rekla da volim mirovati, ali kada malo razmislim i nije tako. Ako  jedan dan ne radim ništa i recimo odmaram na kauču, nakon par sati toga mi je dosta  i pitam se što bih mogla raditi? Ne, neaktivni odmor nikako nije za mene

Najdraže jelo, pogotovo kada si doma za ove božićne dane?

Volim morske plodove, ja sam ipak cura s mora.

Znači nema purice za božićni ručak?

Nije da se ja bunim na puricu, ne, nikako…:)

U ovoj igri tvojih boja, plavo bijelo, koliko ti nedostaje more ?

Nedostaje mi, u Rijeci živim uz more, gledam ga svaki dan. Ali volim i snijeg, to su nekako moje dvije paralelne ljubavi.  Plavo more i planine, na vrhu sa snijegom. Svako jutro kada dođemo na stazu dok sunce još izlazi uživam u predivnom pogledu,  okrećem se oko sebe i svaki put se iznova divim. I tada postajem svjesna kako sam zapravo sretna što sam tu.  Ljudi idu na putovanja da bi vidjeli sve te ljepote  s kojima  živim i koje me okružuju.  Onda dođem ovdje u Rijeku, uživam u moru, u možda još ljepše pogledu i shvatim da je  i to super.

Zahvalna si na svemu tome?

Da, jesam.

Jel’ ti teško učiti na daljinu i polagati razrede?

Prilično, idem u gimnaziju i ne bi bilo lako ni da  sam ovdje, a ovako mi je još teže. Ali  sve ovisi o dobroj organizaciji i može se. Ne prolazim s pet, moj prosjek je 4,1 i 4,2. Zbog treninga sam dosta odsutna  s nastave, ali to nadoknadim učeći i nadoknađujući gradivo.  Shvatila sam da od nerviranja nema koristi, budi calma, fokusiraj se  i rješavaj sve kako moraš, korak po korak. Prva godina je bila stresnija, bila sam nervozna i onda sam shvatila da se time ništa ne postiže. Znam da će mi panika biti sada, u travnju i zadnjem  tjednu škole, u međuvremenu moram učiti. I ne mogu to promijeniti, mogu se samo prilagoditi.

Pročitala sam da imaš neke rituale?

Na startu prije nego krenem zvecnem štapovima, poskočim na skijama, volim kada se to čuje, a onda se koncentriram.  Uz koncentraciju, važno je i kontrolirati emocije, hladna glava na startu je velika moć.  Razlika između jako dobrih skijaša i šampiona je samo u glavi, jer nedvojbeno je da i jedni i drugi jako dobro skijaju…na kraju pobjeđuje onaj koji ima jači mentalni sklop, i to predstavlja veliku prednost ili veliki nedostatak.  Treba naći pravu mjeru  između smirenosti, nabrijanosti, agresivnosti i želje da budeš najbolji,  neki balans između svega toga i to se treba učiti od početka. Sve treba naučiti, treba znati pobjeđivati, gubiti, biti u sredini, stvarno sve treba naučiti i time se znati dalje koristiti.

Ida, hvala ti na ovom, mogu slobodno reći inspirativnom razgovoru. Tebi i tvojoj obitelji, svim tvojim  sportskim kolegama, trenerima i prijateljima, sretni božićni  blagdani i puno radosti i uspjeha, dobrih utrka i novih pobjeda u 2017. godini.

ida-5

Sretan Božić svima i također od srca sve, sve najbolje u novoj 2017.godini.