“Moje mjesto pod suncem” je projekt Centra za kulturu dijaloga i udruge Šarolija koji je osmišljen kako bi djeci lošijeg socio-ekonomskog položaja, koji žive u nepovoljnijim financijskim, odnosno životnim prilikama, osigurao poticajno okruženje u kojem bi imali priliku sudjelovati u aktivnostima koje im njihovi roditelji nisu u mogućnosti pružiti.

U suradnji s 30 volontera organiziraju se besplatne instrukcije, razne kreativne radionice, redoviti izleti i posjete kulturnim ustanovama te društvenim događanjima, i to za djecu koja nemaju mogućnosti zbog socijalnih prilika u kojima žive. 

Možete li nam ukratko ispričati kako je počela cijela priča oko udruge i programa?

Sandra: Po zanimanju sam odgajateljica i 12 godina sam radila u struci, i onda sam prije otprilike 2-3 godine upoznala Mladenu Tadej, koja je tada bila aktivna u socijalnoj samoposluzi i koja je s mojim suprugom Zoranom Grozdanovom pokrenula inicijativu skidanja PDV-a s donirane hrane. U tih godinu i nešto, dok su oni pokušavali promijeniti taj zakon, malo smo sjeli i razgovarali, pokušavali osmisliti načine na koje bi mogli dugoročno napraviti baš neku promjenu koja će u životu ljudi, korisnika socijalne samoposluge napraviti neku kvalitetnu promjenu u smislu izlaska iz tog kruga oskudice i siromaštva. I onda smo ustvari zaključili da bi bilo najbolje krenuti od djece. U rujnu 2015. počeli smo osmišljavati cijeli projekt. Zatim nam se priključila Ema kao pravnica, Ana Karakaš kao socijalna pedagoginja tako da je to sada jedan tim od petero ljudi. Prvo smo uključivali djecu korisnika socijalne samoposluge, a zadnjih godinu dana surađujemo s pojedinom djecom iz određenih škola.

IMAG1994

Kako izgleda vaš program? Što sve uključuje?

Sandra: Program je koncipiran na način da u popodnevnim satima u našem prostoru imamo raznolike radionice. Važno je naglasiti da se sve zasniva na volonterskom angažmanu. Ponedjeljkom imamo matematiku, utorkom imamo druge predmete, kao što su  engleski, hrvatski, talijanski te radionica informatike. Srijedom imamo kreativnu radionicu i radionicu „Pero priča priču“ u kojoj voditeljica s djecom izmišlja priče. I glumu imamo isto srijedom. Četvrtkom imamo dnevni boravak kojeg vodi socijalna pedagoginja u kojoj djeca mogu sama birati između nekoliko ponuđenih aktivnosti. Osim dnevnog boravka četvrtkom imamo i ples. A petkom imamo kulinarsku radionicu gdje svi zajedno kuhaju, prave slastice i kolače, baš svašta. Subotom, tijekom proljeća, na dječjem vrtu Dolčić održavamo radionice vrtlarenja i održivog razvoja. Vodimo ih na izlete u skladu sa svojim mogućnostima, a izleti uključuju muzeje i kina za koje dobivamo besplatne ulaznice. Osim toga, imamo i radionice za roditelje jednom mjesečno, kao i  individualan rad te logopedske tretmane.

13174151_509552902570683_357394627507310654_n - Copy

Koliko djece je uključeno u vaš program?

Ema: Na početku godine, tražimo volontere i novu djecu. Volontiranjem u socijalnoj samoposluzi, imali smo prilike razgovarati s roditeljima te tako saznati tko je zainteresiran da svoju djecu uključi u program. Na početku je bilo sveukupno 40-tero djece, a redovno ih dolazi 30.

Sandra: Od prvog mjeseca uključili smo novu djecu. Tu imamo kapacitet za 40-tero djece. Podijelimo tako da po radionici bude 10 do 12 djece, a radionica za pomoć u učenju najviše je tražena. Veliki se pomak vidi s tim instrukcijama. Svake godine dobijemo svjedodžbu i onda vidimo razliku – usporedbu.

Ema: Također smo na početku godine razgovarali sa svim volonterima, koje smo kasnije uključivali preko volonterskog centra SMART, a koji nam je stvarno dosta pomogao s objavama i potražnjom volontera. Trenutno ih imamo 30-tak koji su u 2016. godini odradili više od 900 volonterskih sati. Na početku organiziramo sve prema vremenu volontera i djece. Malo je komplicirano, ali se nekako uspijemo posložiti.

17690454_10210674960122522_1360574403_n - Copy

Što vam je sada trenutno najpotrebnije da bi djeci pružili još bolju kvalitetu programa?

Sandra: Dosta nam je veliki problem manjak prostora. Imamo samo tri prostorije. Voljeli bi se preseliti u neki veći i prikladniji prostor gdje bi mogli uključiti veći broj djece i uvesti više aktivnosti nego sada. Sada možemo maksimalno desetero djece uključiti u svaku aktivnost.

S obzirom na to da imamo radionicu pomoći pri učenju, otkrili smo da s pojedinom djecom ne možemo raditi drugačije nego individualno tako da se kolegice izmjenjuju u jutarnjim i popodnevnim satima. Stvarno nam je velika potreba za novim prostorom jer bi tako djeci mogli ponuditi kvalitetniji program.

Također, voljeli bi imati još nekakav vrt jer  su se vrtlarske radionice pokazale  jako korisne u radu s djecom, vidimo veliki napredak kod same djece. Ako ima nekih pojedinaca koji bi htjeli donirati, imaju nekakav prostor koji ne koriste, to bi nam bilo od velike koristi.

DSC_0589

Koje su prednosti programa koji provodite?

Sandra: Najbitnije je naglasiti koji je potencijal ovakvih programa i kako mi dugoročno radimo ogromnu investiciju na način da ulažemo u tu djecu. Djeca uspješno završavaju škole i jednog dana su dio na način da su produktivni za sebe i cijelo društvo. Mislimo da je jako važno da se prepozna taj potencijal i da se pruži podrška.

Ono što treba naglasiti jest to da se kod nas sve zasniva na volonterskom radu što je ustvari super jer ljudi koji ovamo dolaze imaju stvarno najbolje namjere i daju se u to sto posto. To njihova dobra volja. S druge strane nama su zaista potrebni stručni suradnici. Trenutno ih ne tražimo jer nemamo financijskih mogućnosti, ali u budućnosti je nužno da ih uključimo u program jer ipak je potrebno jedno određeno znanje i iskustvo u takvom radu.

16143299_1412487232102924_7669664984786499114_n - Copy

Što kažu djeca i roditelji djece?

Ema: Roditelji su jako zadovoljni. Održali smo jednu edukaciju s roditeljima prema projektu Zaklada „Hrvatska za djecu“, no nakon održavanja te edukacije roditelji su bili strašno zainteresirani za još radionica koje su se pretvorile u neki vid potpore roditeljima, a najviše majkama. Imali smo čak i jednog oca koji je dolazio, ali je prestao jer mu je bilo neugodno među svim ženama, tako da su više manje mame u pitanju. Jako vole dolaziti. Imamo i evaluacije programa koje roditelji ispunjavaju tako da i tamo iskazuju svoje zadovoljstvo programom. Složili su se da bi trebao veći prostor da se uključi više djece.

Djeca vrlo rado dolaze, različitih su generacija i svi se međusobno druže. Stvorila su se nova prijateljstva, nove ljubavi i kontinuirano nam dolaze i pokazuju veliko zadovoljstvo.

Sandra: Super je što su oni sami kod sebe počeli osvještavati da i oni žele volontirati tako da smo već organizirali njihove volonterske akcije. Oni već sada sami planiraju što je nama kao neki san da se oni jednog dana uključe u naš program kao voditelji aktivnosti jer želimo rasti skupa s našom djecom.

DSC_0594

Što kažu volonteri?

Sandra: Nekako pokušavamo na svim razinama tu kvalitetu provući. Volonteri imaju evaluacije o djeci koje provode jednom mjesečno. Nakon svake radionice pišu i dnevnik rada pa kroz sve to možemo pratiti napredak djece, vidjeti gdje su njihove jake, a gdje slabe strane, na čemu treba dodatno poraditi. Volonteri kroz ovaj program mogu puno toga naučiti i dobiti. U 5. mjesecu će Ana održati edukaciju za volontere za ljude koji nemaju puno znanja i iskustva o djeci stoga mogu puno toga naučiti. U interesu nam je uključiti čim više studenata učiteljskog fakulteta, a mislimo da bi oni imali baš puno koristi od uključivanja u ovaj program.

Ema: Ljudi se rado prijavljuju u ovaj program volontiranja jer puno njih želi i voli raditi s djecom. I smatraju da je to neki najbolji vid volonterskog rada u kojem mogu vidjeti pomake i zadovoljstvo. Puno njih nam govori koliko djece dobije bolje ocjene nakon što volonteri održe sat engleskog, matematike i slično. Inače to su djeca koja nemaju potporu doma, neki roditelji nisu školovani dovoljno da bi im znali pomoći, tako da i ako žele, ne mogu.

Sandra: Ono što sam još htjela reći jest to da je ovo jedini program u Rijeci koji se bavi djecom iz obitelji koje su u riziku od siromaštva, a našim programom htjeli smo postići da bude holistički, sveobuhvatan, cjelovit. Da  gledamo sve aspekte djeteta i da ih sa svih strana pokušavamo obuhvatiti.

DSC_0587

DSC_0588

Što vas je potaklo/ potiče na provedbu programa?

Sandra: Mislim da ljudi danas ne znaju koliko su ta djeca zakinuta na različitim područjima. Ona ne mogu otići u kino, kazalište, muzej… Pohađati neke željene aktivnosti jer se sve plaća. Kristalno jasno mi je postalo koliko su zakinuti kada smo jednom otišli u kino i netko od njih je trebao otići na wc. Ja sam otišla s njima i oni su s čuđenjem pritisnuli gumb za sušenje ruku… To je bilo kao da su ušli u svemirski brod. I onda sam shvatila ono što je svima nama nevidljivo. Mi ne vidimo koliko su oni zaista stvarno zakinuti.

Jednostavno im je potreban netko tko će ih malo usmjeriti, da se napravi kao neki most između onih koji trebaju i onih koji žele dati.

unnamed (7)

Zašto volontirati?

Ema: Krenula sam volontirati s 15 godina, znači prije 12 godina. To je najbolji vid iskorištavanja slobodnog vremena jer se ipak najbolje osjećaš kada pomogneš nekom drugom. Kada sam krenula, nitko nije znao što je volontiranje i udruge nisu znale što bi s volonterima. Danas je to potpuno drugačija stvar. Volonteri točno znaju svoje opise poslova. Ono što puno ljudi ne zna, volontirati se može kroz hrpu različitih aktivnosti od čišćenja okoliša do bojanja klupica u staračkom domu pa do druženja s osobama s cerebralnom paralizom. Od volontiranja na koncertima isto tako. Mogu putovati svugdje po svijetu u volonterskim kampovima. Mogu ići u Afriku pomagati siromašnima. I tako mogu upoznati nove kulture i nove ljude, sprijateljiti se, steći nove vještine i nova iskustva koja neće steći ako sjede doma pred televizorom ili laptopom…

Volontiranje je zaista jedan divan niz iskustva, iskorištavanja vremena na produktivan način. Uvijek postoji neki rezultat, a to je dobar osjećaj, bar za mene…

Sandra: Volonterski menadžment se baš razvio. Volonteri kada završe s volontiranjem, dobiju volonterske knjižice u koje im se upišu volonterski sati čime dobivaju potvrdu o volontiranju. U svom životopisu oni mogu navesti čime sakupljaju dodatne bodove.

Kada pozovemo ljude da se uključe, oni odmah dobiju ideju što se od njih očekuje i koji su njihovi opisi poslova. Ali uvijek nas iznenade jer počinju sami promišljati na koji način poboljšati sve skupa. Tako da dobijemo puno više nego što smo u početku očekivali. Vjetar u leđa za dalje.

IMAG2121DSC_060013241269_514885895370717_8998078464995235691_n - CopyDSC_0586