Maderfa’N’kerz objavili su novi album “Tribute to MC Buffalo”, djelo kojim odaju počast pokojnom MC Buffalu, pioniru hrvatskog hip-hopa i osnivaču prvog live hip-hop benda na ovim prostorima, a tim povodom popričali smo s članovima benda.
Prošli tjedan imali ste promociju u Dallas Music Shopu, kakvi su vaši dojmovi?
Neven: Ma fenomenalno. Došla je hrpa ljudi, uglavnom prijatelja. Naših i Buffalovih, iako su to uglavnom isti ljudi. Bilo je to jedno lijepo druženje u Buffalovu čast i spomen.
Pille: Meni je baš bilo super.
Jimi: Dojmovi su fantastični. Bilo je jako puno ljudi, prodana je rekordna količina CD-ova što je dokaz da se ljudi i nakon toliko vremena sjećaju MC Buffala i cijene njegov (i naš) rad.
Robi: Bilo je iznad svih očekivanja. I staro i mlado pojavilo se na promociji. O prodaji albuma da ne govorim. Mislio sam da me više ništa u životu ne može iznenaditi što se glazbe tiče, a kad ono…
Što vas je inspiriralo da snimite album “Tribute to MC Buffalo” i kako ste se odlučili na ovaj projekt? Naime, tribute albumi posvećeni jednom izvođaču nisu baš česti.
Neven: Buffalo je svakako zaslužio da se ovakvo nešto snimi. Ovo je nekakav zaključak na njegov rad s pjesmama koje napokon zvuče onako kako smo uvijek zamišljali da bi trebale zvučati. Žao mi je samo da su, silom prilika, snimljene bez njegovog vokala. Barem većina. To da tribute albumi nisu često posvećeni jednom izvođaču objašnjavam da je malo izvođača zaslužilo da se snime. Buffy je definitivno jedan od njih.
Jimi: Odlučili smo se na ovaj projekt da bi odali počast dragom prijatelju koji već više od deset godina nije s nama.
Robi: Poklopile su se sve godišnjice, trideset od albuma, deset od Buffyjeve smrti, pa smo bili pozvani na intervjue tim povodom i tamo sam saznao da svi članovi bas i nisu najnaj sa zdravljem. To mi je bio okidač za poziv vojske koja će krenuti u finalnu bitku s duhovima prošlosti, da im pokažemo gdje im je mjesto. Drago mi je da smo pobijedili. MC Buffalo & The Maderfa’n’kerz FTW!
Što je sve trebalo kako bi se okupili za ovaj jubilej? Jesu li svi odmah bili za to? Kako su prošla okupljanja i probe nakon toliko godina? Jeste li osjetili istu energiju i povezanost kao na početku?
Neven: Da bi se okupili bio je dovoljan Robijev poziv. Tako jednostavno. Mi smo svi ostali u dobrim odnosima, prijatelji, iako se baš nismo često okupljali. Fenomenalno mi je kako ponovni susret s nekim osobama, bez obzira na to koliko je vremena prošlo, izgleda kao da smo se jučer razišli.
Jimi: Dovoljan je bio jedan telefonski razgovor s Robijem da svi pristanemo na to, okupimo se i ponovo vidimo. Mislim da je svima nama bilo u podsvijesti da bi trebalo prigodno obilježiti desetogodišnjicu smrti MC Buffala i ovo je bio najbolji način. U svega 2-3 probe sve smo napravili, u par sati snimili, zabavljali se i uživali kao da nije prošlo više od tri desetljeća otkako smo zadnji puta zasvirali u ovoj postavi.
Robi: Eto, sve su rekli. I hvala im zbog toga. Njihovo „DA!” napravilo je sretnog čovjeka od mene.
Koliko su se svi članovi benda promijenili, glazbeno ili osobno, u proteklih trideset godina? Jesu li te promjene utjecale na zvuk albuma?
Neven: Iskusniji smo. Glazbeno i životno. Album je zbog toga moderniji, tehnički ispravniji.
Pille: Svi smo se udebljali k’o prasci, pa je samim tim zvuk puniji.
Jimi: Promijenili smo se samo izgledom. Duhom smo ostali isti kao nekad.
Robi: Dame koje su nam tada bile privlačne, danas su bake. Srećom, mi ne sviramo kao dede. A jedina promjena bit će promjena spola. Da probamo i to.
MC Buffalo bio je pionir hrvatskog hip-hopa. Kako biste opisali njegov utjecaj na vas osobno i na scenu uopće?
Neven: Onda nisam baš razlikovao Hip od Hopa, a ni danas nije bolje. Osobno nisam neki pratitelj hip hop kulture, ali to nije ni bitno. ’92. kad sam ušao u bend bio sam klinac od 14 godina i odjednom se našao okružen starijom ekipom od kojih je svatko slušao nešto svoje. Ne bih rekao ni da je Dejan bio mainstreem hip hoper. Njegova prva ljubav bio je Funk i to je dijelio s nama. Sjećam se da mi je puštao ploče Zapp i Gap banda da čujem kako sviraju brassevi, jer je on takve aranžmane htio u našim pjesmama.
Jimi: MC Buffalo je bio više od pionira hip-hop glazbe. On je volio i funk, soul i ostale vrste glazbe što se osjetilo u pjesmama koje su ostale iza njega. Koliki je utjecaj ostavio govori i činjenica da je rasprodana kompletna tiraža CD-ova svega nekoliko dana nakon objavljivanja.
Robi: Bubi je bio jako otvoren prema raznim utjecajima. Novac mu nije bio prioritet, kao ni nama, pa smo se zajedno igrali stilovima i lirikama. Danas, ako se hoćeš svidjeti masama i biti najnovija zvijezda, onda moraš pratiti neka druga pravila. Sretno svima koji igraju tu igru. Kod današnje mladeži nedostaje eksperimentiranja. Ne vidim da eksperimentiraju sa stilovima i zvukovima. Nadam se da se varam, da ti ljudi čekaju negdje u underground sceni i da njihovo vrijeme tek dolazi.
Kako vidite ulogu “Tribute to MC Buffalo” u očuvanju nasljeđa MC Buffala i njegovog doprinosa hrvatskoj glazbi? Kako je nastao koncept albuma i koje ste ključne elemente htjeli uključiti kako biste na pravi način odali počast MC Buffalu?
Neven: Albumom smo (nadam se) Buffalove pjesme zvukovno približili današnjici, a time i novim generacijama. Nadam se da će mnogi, makar i slučajno, poslušati album i da će se zainteresirati za njegove originalne radove za koje kažu da su počeci takve glazbe u Hrvatskoj. Pjesme na albumu zvuče onako kako smo ih uvijek zamišljali, ali nismo to znali izvesti.
Jimi: Jedan od razloga snimanja ovog albuma je i da se nove generacije upoznaju s glazbom MC Buffala. Sada smo prvi puta imali priliku snimiti ih u pravom studiju s vrhunskim producentom za razliku od originalnih snimaka koji su nastali na najobičnijem kazetaru. Koncept albuma je podijeljen u tri dijela. Prvi su nove snimke, drugi su stare studijske snimke s Buffalom, a treći je naknadno pronađen snimak našeg prvog koncerta iz 1992. godine za kojeg nismo ni znali da postoji.
Robi: Snimali smo album kako bi odali tribute Buffalovoj legendi, ali i zbog sebe, da napokon zazvučimo kako spada. To je jedino što umjetnik može napraviti – podariti svoje djelo javnosti na uvid. I tu prestaje biti samo naš. Album tek treba biti recenziran od sedme sile, a onda će biti „opa ili tropa”. Ako jutro zna kakav će biti dan, onda je, obzirom na broj pogleda pjesme “Prokleti Fažol” i obzirom na to da je album trenutno rasprodan, budućnost blistava. Iako, ne otvaram još uvijek Badelov konjak, jer znam da postoje agende u svijetu diskografije. Od naših je prijatelja album dobio samo pohvale. Jedan od njih javio mi je da je spontano zapljeskao kad je album došao kraju. Iako su nam to prijatelji, ne bi imali milosti da im nešto nije po volji, tako da sam sretan kako sve vibrira oko albuma. Kao odgovor na pitanje o očuvanju legende, album je napokon tu i može ga se poslušati od sada pa za vijeke vjekova. Odsviran je dobro, odrepan je još bolje, a sve ostalo samo je stvar ukusa.
Možete li podijeliti neku posebnu anegdotu ili iskustvo vezano za rad s MC Buffalom, koja je možda utjecala na vas ili na smjer ovog albuma?
Neven: Previše ih je za jedan tekst, a sve su utjecale na ovaj album jer je tijekom izrade albuma Buffy uvijek bio s nama, u sjećanjima.
Jimi: Ima ih bezbroj. Većina ih nije za javnost
Robi: Evo ti jedne – nastupali smo na Lošinju. Od zarade je, između ostalog, Bubi kupio set za crtanje u lokalnoj knjižari. Mapu, bojice, kutomjer, olovke, sve u paketu. Kad smo se vraćali doma, zamolio je da ga ostavimo u Bakru gdje je išao u školu. Rekao je da ima inspiraciju i za tekstove i za crtanje, pa će u školskom parku to sve zabilježiti. Jedini problem je što je bilo neko suludo doba, tri ili četiri sata ujutro. Njega to nije brinulo. Misija je bila postignuta i sretno se vratio kući. I to pješke. Pitali smo ga kako mu je prošao put, a on je odgovorio da je sve bilo super i da je freestylao od Bakra do Rijeke. Jedan je Bubi.
Na albumu su sudjelovali brojni gostujući izvođači. Kako ste birali te suradnike poput Suicidea, Ganea Rimatora i drugih, i kako su oni obogatili vaše pjesme i u konačnici cijeli album?
Neven: Suradnici su se birali sami. Nije bilo potrebe za bilo kakvim nagovaranjem. Koga smo god kontaktirali s prijedlogom za suradnju, odmah su prihvaćali. Neke smo mi kontaktirali, a neki su se nudili sami. Njihov doprinos je u tome da svaka pjesma na albumu zvuči drugačije. Imamo pokriveno genijalno repanje trija na „Alkoholu“ (Gane, Sova i Denno) i svojstveni stil Suicide-a na „Fažolu“ pa tako i punk rifove Kreše i Kiselih Kiša u njihovoj obradi „Kill the DJ“.
Jimi: Svi koji su gostovali su izuzetno talentirani i dali su ogroman doprinos kvaliteti ovog materijala.
Robi: Osim i nama, gosti su ljudi koji su i njemu bili dragi. A mi smo tada bili opasan underground. „Ej, neki tip je lud i repa ludo s nekim bendom”, tako su govorili za nas. Stoga i nismo htjeli suradnju s najvećim hrvatskim izvođačima, koji god to bili. Od te ekipe ostajemo mlohavi, dok su Zoff i Kralj erekcija. Pogotovo kad repaju. Volio je Bubi i Zoffa i Kralja, a kasnije i Unlogic Skill i Mandrile. Bio je oduševljen svirkom Maderfa’n’kerza, kad smo napravili humanitarku da mu skupimo nešto novaca. Pojavio se tog dana u Palachu, izjavio je da mu je žao što ne možemo opet na probe, jer zvučimo super, a on baš ima neke super tekstove. Rekao je „Znaš što, slušao sam te sad uživo i postao si pravi Bejs.” Što se Buffala tiče, nema većeg komplimenta. Uvijek me zvao Bejs, to je bilo tako od dana Jedan. Napustio je ovaj svijet ubrzo nakon tog koncerta.
“Švercanje u busu” ima i verziju koju su obradili članovi TBF-a. Suradnja sa Zoranom Štajdoharom Zoffom i Predragom Kraljevićem Kraljem posebno je zanimljiva, a mnogima je poznat i stari ST-RI Projekt na kojem su radili brojni Riječani. Kako su njihove uloge oblikovale pjesmu?
Neven: „Švercanje“ je pjesma koja i na tribute albumu zaslužuje više od jedne verzije pa tako imamo i izvedbu TBF-a. Dečki su, prema njihovim riječima, vjerni fanovi MC Buffala i odrasli su na njegovim pjesmama. Na drugoj verziji pjesme gostuje tvorac pjesme „Vjeran pas“ Predrag Kraljević-Kralj, koje je „Švercanje “ obrada. Kralja smo zvali da nam odobri objavu obrade, a on se sam ponudio da nam gostuje na albumu i to je odradio vrhunski. Repajući. Zoff je odrecitirao „Džukce“ i izjavio da mu je teža i s više teksta od legendarne „Jame“ grupe Grč.
Jimi: Ti ljudi su legende sami po sebi i bilo nam je čast da su pristali sudjelovati na našem albumu. Njihov doprinos je nemjerljiv emocionalno. Buffalo bi bio ponosan da čuje njihove verzije pjesama.
Robi: Opa, ST-RI Projekt! Toga se ne sjeća svatko, svaka čast! Meni je žao što nikako nismo mogli doći do Ugly Leaders-a. To bi bila bomba. Pronađite njihovu Apokalipsu, ali verziju s Maderfa’n’kerz kao pratećim bendom. Ja bih i to nanovo snimio, da se mene pita, ali eto… Mislim da je velika šteta što je nema na albumu. Tako bi odali počast ljudima koji su startali sve ovo zajedno s nama. Zahvalili smo im se na albumu. Nadam se da priča neće ostati samo na tiskanoj zahvali.
Postoji li neka pjesma s albuma koja vam ima posebno značenje ili koja nosi emotivnu težinu u kontekstu jubileja?
Neven: Meni je to „Bambuščina“. Jedina je koju smo, tako reći, snimili s Buffalom . Originalnu verziju nismo mogli objaviti zbog izostanka prava na korištenje instrumentala pa smo snimili svoj, potpuno novi, preko starih vokala MC Buffala i Orhana koje smo slušali dok smo snimali.
Pille: Bambuščina s Buffijem again.
Jimi: Ima. “Moja domovnica” koja nam je po drugi put zabranjena što govori da se nije puno toga promijenilo u našoj zemlji u posljednja 3 desetljeća.
Robi: Obje navedene, zbog istih razloga kao kod dragih kolega.
Nedavno ste izdali i videospot za singl “Prokleti fažol”. Možete li nam reći nešto više o poruci i vizualnom stilu spota?
Neven: „Fažol“ je svojom energijom logičan nastavak „Alkohola“ kojeg smo izdali pred godinu dana. Spot je nastao kako većina toga nastaje u našoj „proizvodnji“- skupili smo se, svatko je imao neku ideju i snimili smo spot. Boro (autor spota) ovaj put imao je glavnu riječ i svaka mu čast na urađenom.
Pille: Poruka je inzistiranje na zdravoj prehrani.
Jimi: Pjesma je satirična vizija prehrambene kulture našeg kraja pa je takav i spot.
Robi: Ne bih se složio s Jimijem i Pilletom. Ovo je trominutno redateljsko remek-djelo, zbog kojeg se okupio trust mozgova kako bi se odaslale vidljive, ali i subliminalne poruke, uz citiranje grupa kao sto su Pink Floyd, The Cure, Furious Five i Sugarhill Gang, što je vidljivo tek nakon što usnete s mobitelom u ruci tijekom reprodukcije pjesme „Prokleti Fažol”.
Pratite li današnju hip-hop scenu u Rijeci ili općenito i u Hrvatskoj, kakva je ona?
Neven: Ne pratim, sorry.
Pille: Nemam pojma, nisam ja odavde. Ja sam tu s bičikletom.
Jimi: Nažalost ne pratim, ali ovi dečki koji su sudjelovali na našem albumu su izuzetno talentirani, pravi profesionalci i odlični dečki u konačnici.
Robi: Pazi sad – I’m the king of rock, there is none higher, sucker MC’s should call me “Sire”, to burn my kingdom, you must use fire, I won’t stop rockin’ till I retire! You dig what I’m sayin’?!
Kako gledate na evoluciju riječkog glazbenog identiteta otprije 30 godina do danas? Mislite li da se taj duh uspio zadržati?
Neven: Živim u Samoboru i odmakao sam se od riječke scene, a i glazbe općenito (u sviračkom smislu). Ne pratim više ili manje poznate demo bendove pa ne mogu nešto pametno reći na tu temu.
Pille: Ma jok, kakav duh…
Jimi: Ne poznajem puno bendova s današnje Ri-rock scene, ali one koje sam čuo su izvanredni i nastavljaju kvalitetu riječke underground scene.
Robi: Nisu ista vremena pa je suludo uspoređivati. Mi smo prije trideset godina pričali o ženskim grudima, sad pričamo o tome koji lijek bolje funkcionira za koju bolest. Bass ili gitara koju neki tinejdžer danas nosi na probu ne odašilju istu poruku kao i prije trideset godina. Odlučio sam vjerovati da je pobuna i dalje u koferu za instrument, koji jedva čeka da ga se otvori, izvuče oružje masovnog uništenja s četiri žice i uključi u najgromoglasniji razglas ikad. Da, znam – stara budala, ali nije mi žao.
Označava li ovaj album povratak na scenu Maderfa’N’kerza?
Neven: Za mene ne. Odsvirat ćemo par koncerata jer publika zaslužuje osjetiti tu energiju uživo i to je to. Vraćam se u sviračku mirovinu. Bar dok Robi opet ne nazove ????
Pille: Isključivo na svjetsku scenu.
Jimi: Ne.
Robi: Nismo nikad ni otišli. Buffalo i MF su Rijeka isto kao i punk i Novi val i sve scene prije i poslije nas. Maderfa’n’kerz 4 ever!
Za kraj, što bi, prema vašem mišljenju, MC Buffalo rekao o ovom albumu i načinu na koji ste odali počast njegovom radu?
Neven: Siguran sam da bi bio oduševljen, pogotovo podrškom svih njegovih prijatelja kao i činjenicom koliko je i dalje važan svima na koje je utjecao.
Pille: Album i sve ovo oko CD-a bi mu se svidjelo, a nakon slušanja bi rekao: “Ajmo sad na zidić pred butigu uz pivu napisat još neku novu rstva, a posle na fuku.”
Jimi: Mislim da bi bio ponosan na album, na nas, sve suradnike na albumu, a najviše što ga nismo zaboravili nakon toliko godina.
Robi: Sve navedeno! Iskreno se nadam da će nekako saznati koliko se dobre energije uskovitlalo oko ove priče. Zaslužuje to, jer je bio dobričina i ljudina. I neponovljiv. MC Buffalo bio je u istinskom smislu riječi – legenda.
Komentari