Inače, šef kuhinje hotela u Iki te član Međunarodne udruge mediteranske kuhinje, nosi i ponosnu titulu nacionalnog kuhara. Spojivši ugodno s korisnim, sastavio je jednu sasvim drugačiju i unikatnu zbirku recepata koju opisuju kao „duhovitu, simpatičnu, edukativnu, sentimentalnu, praktičnu i etno kuharicu“ na čakavskom narječju.
Izdao si svoju prvu kuharicu tradicijskih jela kvarnerskog kraja „Primorski pijat“. Možeš li nam reći nešto više o tome?
Jako sam sretan i ponosan jer su se i drugi na kraju prisjetili svoga djetinjstva. Ta hrana, te namirnice koje se koriste u mojoj knjizi svima su dostupne, a nekad davno smo se svi prije tako hranili. Ne mislim samo na te namirnice već kompletno sva ta jela o kojima sam pisao na čakavštini. U principu sam se prisjetio svoga djetinjstva i nonine kuhinje.
To i jest bila tvoja poanta ili?
Moja poanta jest da potaknem ljude da kuhaju više doma s obzirom na to da se danas u marketima prodaju brza i gotova jela. Vidio sam čak i gotove juhe i gotove sarme koje su se doslovno prodavale na kile.
Što misliš o takvoj hrani? Koje je tvoje stajalište?
Danas je takav ritam da je sve užurbano i ljudi su orijentirani na brzo i gotovo , ljudi zanemaruju zdravu kuhinju. Kužim ljude kada dođu u restorane na marende i gablece, ali ne razumijem kada kupuju gotova jela u marketima. Mislim, nisam to probao, ali nije ni da me privlači, radije ću si sam doma napraviti ili za nekog.
Kako to da si odlučio pisati na čakavštini?
Ja sam Opatijac, rođen i odgojen u čakavštini tako da mi je bilo baš jednostavno za to se odlučiti.
Kuharicu nismo pročitali, ali smo pronašli recenzije koje tvrde da je duhovita i ukrašena tvojim osobnim komentarima. Drugim riječima, svoju osobnost si na neki način pretočio u nju?
Pa jesam, pisao sam je na jedan jednostavan način da mogu svi razumjeti zato jer sam profesionalni kuhar i osobno me nervira recept koji bude na sedam strana i prođe me volja da uopće to i napravim. I onda sam stavio nekakve bilješke kako smo mi nekada nazivali određena jela, uz svoje duhovite komentare.
Kakvi su recepti u kuharici?
Jednostavni, ali ima i složenijih recepata. Jednostavni su za čitati, ali i za jest. Svi prate raspored namirnica koji ide u padelu, mislim da to i malo dijete može napraviti.
Odakle inspiracija za pisanje recepata?
To mi je u genima, naslijedio sam od none. Svi recepti su iz moje kuće, sve je provjereno, svako jelo napravljeno je trenutak prije snimanja za kuharicu. Petar Fabijan je odradio savršen posao jer su fotografije friško pečene.
Koji ti je najdraži recept? A najdraže jelo?
Uhh, to je teško. Nema toga, svi recepti su mi jako dragi, svaki na svoj način, svaki za svoje vrijeme i podneblje tako da ne mogu izdvojiti.
A dobro, hoćeš li nam otkriti neku kulinarsku tajnu?
Knjiga je puna tajni haha pročitaj knjigu Nisam ništa skrivao, sve sam otkrio, sve je na papiru. Samo ovisi o ljudima hoće li to ili neće prihvatiti.
A ti inače sve voliš jesti ili ima nešto što ne voliš?
Pa ima nešto što uopće ne jedem, a to je kora od jabuke. Ne znam, ali na to mi se diže želudac. Čak i rajčica, danas je sve to toliko plastično da je jednostavno žalosno.
Hrana nekad, hrana danas?
Ima velike razlike i to kod same pripreme hrane. Danas se npr. hrana može pripremiti u 20 minuta, što je vrlo brzo i vrlo jednostavno, ali takav način pripreme se odražava na naš organizam jer od toga se brzo napušeš. Kvasac se koristi u nenormalnim količinama, a zapravo se treba koristiti jako malo. Nama svima je teško zbog te teške prehrane pune aditiva. Osjećam to i po sebi isto.
Što bi bilo rješenje?
Smatram da više ne uživamo u hrani kao prije, već sve gutamo na brzinu. Pa čak ni ta masnoća nije toliko presudna koliko to bacanje hrane u sebe, nismo umjereni u hrani.
Čujemo da redovito ideš po natjecanjima i skupljaš određene titule.
Redovito sudjelujem na natjecanjima, čak 10 godina točno. Sama titula je po meni doživljaj za svakog kuhara i poticaj, kao i nagrada za ovo što sam radio do sada. Ne možeš dobiti titulu samo tako već trudom i upornošću. To mi je svakako podiglo rejting u svakom smislu. Moraš baš biti uporan. Nedavno sam i završio specijalizaciju na Narodnom učilištu kao kuhar specijalist nacionalne kuhinje u Hrvatskoj. Baš uživam u svemu ovome. A i to nije samo natjecanje da se ti ideš natjecati. Ovdje dobiješ jako puno, od znanja do prijateljstva. Obogati na svim razinama.
Održavaš li kakve radionice?
Naravno, održavamo radionice u Kuharmoniji koju vodi Silvija Zoretić i bude ful zanimljivo.
Također, snimam na Radio Rijeci emisiju Placa i onda se nadovezujemo na namirnice koja nalazimo na placi. Uvijek bude nekakav recept iz knjige, podijelimo Primorski pijat knjigu, bude dosta zanimljivo jer se ljudi uključe.
Traže li te ljudi recepte?
Da, da čak su me i na privatni broj znali zvati da me pitaju za neki savjet o pripremi hrane.
Hoćeš li podijeliti nekakav recept s nama?
Pljukanci sa šparogama
Pljukance ćemo zamijesiti s brašnom i s vodom, u jednu kuglu, neka bude tijesto kao za kruh. Izvaljati ćemo u dlan komadić po komadić i valjamo među dlanovima. U međuvremeno ćemo staviti vodu za pljukance i tavu samo za umak. Na kapulici ćemo prodinstati špek i šparoge. Kada su se skuhali pljukanci, sve samo spojimo i to je to. Začinimo po želji. 25 min do pola sata je sve gotovo, jednostavnije ne može biti.
Što bi poručio čitateljima koji su amateri kuhari?
Samo kuhajte, naučit ćete sve.
