Kada ste se prvi put zaljubili u čitanje knjiga i koja je bila prva knjiga koju ste pročitali?
U knjige sam zaljubljena otkad znam za sebe, od prvih sjećanja. Uvijek sam imala neku slikovnicu ili knjigu u ruci. Mama mi je morala pričati priče i bajke unedogled. A prva knjiga (ne slikovnica) bila je „Pipi Duga Čarapa”, i to na njemačkom jeziku jer sam tada živjela i išla u školu u Njemačkoj.

Već godinama izgleda da čitamo sve manje, kao da su nestale one nekadašnje navike čitanja knjiga prije spavanja, na putu, za vrijeme vikenda, odmora…?
Kakva su Vaša iskustva o tome?

Ne slažem se s tvrdnjom da čitamo manje. To je konstantno nepotrebno uvjeravanje da se manje čita i time se stvara kriva percepcija, ali i kriva uvjerenja. Zapravo nedostaje pravih knjižara, mjesta gdje će se promovirati knjiga, pravih informatora o knjigama. Knjigom se u Hrvatskoj bave ljudi koji knjigu niti vole niti je osjećaju. Internet je popravio stvar i odigrao važnu ulogu pomažući da knjiga postane još dostupnija i važnija. Moja stranica i projekt Čitaj knjigu pokazuju da je čitanje itekako IN i da je knjiga kultni predmet koji nikad neće nestati. Evo neki dan prijateljica mi se vozila autobusom do Rijeke i poslala mi fotke na kojima od 40 ljudi barem njih desetero čita knjigu. Bio je to zaista predivan prizor. Ja stalno u parkovima, tramvajima i na javnim mjestima viđam ljude koji čitaju. Počnimo vidjeti ljude koji čitaju, a manje tvrditi da ljudi ne čitaju.

Ljubav prema čitanju motivirala Vas je da pokrenete svoj blog i Facebook stranicu i došli ste do 300.000 pratitelja. To je velik uspjeh i nosi određenu odgovornost, ali i nove mogućnosti. Kakvi su Vaši daljnji planovi, pa i oni vezani za društvene mreže?

Kada sam pokrenula Čitaj knjigu, zaista nisam ni sanjala da će se moje strast i ljubav pretvoriti u projekt i posao. Monetarizirala sam svoj blog i pisanje o knjigama. Danas živim od toga. Naravno da to nosi određenu odgovornost. Radim više nego ikada, samo što mi to ne predstavlja napor. Stranici Čitaj knjigu posvećena sam 24 sata u danu. Ni u snu ne prestajem razmišljati o knjigama, piscima, novim naslovima, lijepim mjestima za čitanje. Taj zanos koji sada osjećam ne želim izgubiti. Nikada više. Kao blogerica moram stalno biti aktivna, inspirirana, načitana i u tijeku. Na Facebook stranici Čitaj knjigu već se četvrtu godinu redovno događa UDOMLJAVANJE knjiga (najnovijih naslova) kako bi svi mogli doći do novih naslova i knjiga. U županijskim centrima i gradovima u Hrvatskoj Čitaj knjigu održava književne susrete i razgovore koji su izuzetno dobro posjećeni i svjedoče o popularnosti mreže Čitaj knjigu. Blog te profili na Facebooku i Instagramu rast će i dalje.

alis marić

A planovi su veliki. Uskoro osnivam udrugu Čitaj knjigu i obiman program i plan poticanja čitanja u svih skupina – zatvori, škole, domovi za nezbrinutu djecu, čitanje s djecom s poteškoćama u razvoju, autistima i onima s Downovim sindromom. I Biblioteka Čitaj knjigu ide dalje. Uskoro izlazi biografija Nikija Laude, koji nam prenosi svoja iskustva povezana sa slavom, rizikom i novcem. Jako motivirajuće štivo. Za ranu jesen imam pravu poslasticu jedne hrvatske mlade mame koja je napisala vlastito životno iskustvo kao kći, ali i kao mama, „Majka u meni”. Jedva čekam da bude spremna za izdavanje i da krenemo s kampanjom. Takvih tema nedostaje. Osim toga, Čitaj knjigu okuplja oko sebe nekolicinu mladih autora: Ingrid Divković, Leu Brezar, Lari Mari. Njihove su knjige čitane i tražene, da ne kažem da je Ingridina knjiga „J..e li vas ego” prevedena na slovenski jezik i da je od samog izlaska „zaludjela” Slovenke i postala pravi hit koji uskoro ide u novi dotisak. Na isti način uskoro idemo i na englesko govorno područje. Želim da jedna knjiga mlade hrvatske autorice završi na svjetskim listama kaouspješnica. A jednog dana priželjkujem svoju malu šarmantnu knjižaru.

Poznato je da ste po struci pravnik, a nakon karijere u multinacionalnoj kompaniji pronašli ste novi izazov, odnosno smisao i ljubav radeći s knjigama i to tako da ih čitate i iznosite osvrte o njima. No jednom ste izjavili da niste književni kritičar. Kako biste nazvali svoju ulogu?

Da, ja nikako nisam književna kritičarka i ne volim da me tako etiketiraju. Isključivo sam strastvena zaljubljenica u čitanje i knjige, a svoje strast i ljubav prenosim na druge. Ne pišem recenzije, već preporuke. Zato i nema negativnih osvrta jer čim je preporuka, ne može biti negativna. Nemam vremena čitati knjige koje me ne inspiriraju, koje me ne „osvoje na prvu”.

Možete li svoj rad usporediti s književnim agentom i biste li se otisnuli u te vode? 

Ne, nisam književna agentica, iako imam dobar nos za knjige. Sve što sam prepoznala kao potencijal i da bi se moglo svidjeti široj publici, ostvarilo se. Tako će biti i dalje. Ali ne bih voljela završiti kao književni agent. To mi je malo presuhoparno.

Je li naše izdavaštvo u ovom trenutku na prekretnici, hoće li se smanjiti ili ipak ojačati, što uključuje i veće tiraže i to upravo zahvaljujući Vašem entuzijazmu i onih poput Vas?

Kod nas krivi ljude rade s knjigama. Svaka čast iznimkama. Da, nadam se da dolazi do prekretnice. Neke su naznake prisutne. Knjižare ne smiju voditi i imati izdavači i oni koji se žele obogatiti na knjigama. Ti su na krivom putu. Od knjige se ne mogu zarađivati milijuni.

alis marić

Ako naiđete na knjigu koja i nije baš po Vašem „guštu”, kako ćete reagirati s obzirom na blog i javnost koja Vas prati? Hoćete li biti iskreni do kraja ili ćete je jednostavno zanemariti?

Na to sam već odgovorila. Takve knjige ne čitam i zanemarujem ih. A ako sam je pročitala i na mene nije ostavila neki dojam, to ću napisati, ali ne u stilu da ću je „popljuvati”, već su samo reći da me se nije dojmila onoliko koliko sam očekivala ili da mi je možda bila prespora i premonotona.

Pozivaju li Vas autori i izdavači za suradnju i jeste li u nekoj prilici bili prva stručna osoba koja je pročitala autorovo djelo ili ste mu pomagali na završnoj verziji? Biste li to željeli?

Da, puno mladih, neafirmiranih autora šalje mi rukopise i žele da pročitam njihove uratke kako bi ih ocijenila i dala im vjetar u leđa. Ali ja to ne radim. Čak mi nude novac, ali ja to nikako ne radim. Niti sam urednica niti ću to ikada biti. Nisam se školovala u tom smjeru. To trebaju raditi stručni ljudi. Ali ako me slučajno neki rukopis dotakne, ako u meni spontano izazove reakciju, ja ću ga pogurati iz svojeg uvjerenja, bez naplate jer ja tako osjećam. Tada sve zajedno dobiva jednu drugu dimenziju.

Koliko ekonomska situacija u kojoj se nalazimo, velik broj radnih sati na poslu, fokusiranost na životne probleme, često one egzistencijalne prirode, odmažu volji za čitanjem? Naime, često i sama brzo zaspim s knjigom u ruci…

Dovoljno je da čitate 15 minuta dnevno. Za to se uvijek nađe vremena. Knjigu možete kupiti već za vrijednost jedne kave, da ne kažem jedne pizze ili kutije cigareta. Tako da te izgovore ne uvažavam i ne smatram opravdanjima za nečitanje. Čitanje knjiga korisno je za čovjekov organizam koliko i bavljenje sportom. Knjiga je kultni predmet koji će uvijek imati svoje mjesto u čovjekovu životu. Izbor je golem. Svakim danom raste i upravo je Čitaj knjigu najbolji vodič za knjigoljupce.

Čitanje je zdravo. To sada govori i struka. Ljudi koji čitaju žive dulje, osjećaju se bolje i lakše se nose sa životnim problemima. Čitanje nam otvara vidike i čitanjem učimo i rastemo. Svi nekako nalaze vremena za tjelovježbu i to je važno. Ali isto tako trebaju naći barem 15 minuta dnevno vremena za vježbu mozga i moždanih vijuga. Kroz čitanje. Osim toga, ako majka ili otac čita, to je najbolji primjer za djecu. Djeca kopiraju roditelje. Da ne kažem da je jedan od najljepših i najtoplijih obiteljskih rituala kada roditelji prije spavanja djeci čitaju razne priče i bajke. Nemojte to propuštati.

alis marić

Čitate li svojim prijateljima i obitelji naglas? Debatirate li o pročitanim knjigama i koliko vas to povezuje?

Nažalost, nemam puno prijatelja koji me u čitanju mogu pratiti. Zato sam i pokrenula Čitaj knjigu kako bih mogla izbaciti sve to iz sebe. Ja sam vam stalno u mislima s knjigama, pratim sve stranice o knjigama na internetu, visim na Amazon.comu i sličnim stranicama. Iako, u zadnje vrijeme moji prijatelji više čitaju jer sam ih uspjela zaraziti. Utječem na ljude i mijenjam čitalačke navike. To je ono što me nadahnjuje i što mi daje novu snagu. Obično čitam suprugu dok se vozimo. On vozi, a ja mu čitam.

Kada bi Vas neki izdavač pozvao da mu se pridružite i ponudio sve moguće ovlasti i odličan prihod, biste li prihvatili izazov ili biste radije ostali „slobodnjak” s vojskom pratitelja i fanova?

Nikad više ne bih radila u nekom većem sustavu i bila zaposlenik takvog sustava. Otkad sam okusila kako je to biti slobodnjak, to više nije opcija za mene. Nema veće sreće nego biti gospodar svojeg vremena. Makar ga i nemali, ali onda barem znate da ste si ga sam uzeli. Želim biti poduzetnica i raditi s knjigama uz stalno poticanje čitanja među svim skupinama ljudi.

I za kraj: koji je Vaš najdraži pisac i hoćete li uskoro i sami izdati knjigu, možda upravo o ovome što sada radite?

Nemam jednog najdražeg pisca. To je nemoguće u mojem slučaju. Ali jako volim Marqueza, Elizabeth Gilbert, Hosseinija, Stefana Zweiga, Gillian Flynn, Donnu Tartt i mnoge druge. Nemoguće ih je sve nabrojiti.
Svi me pitaju hoću li napisati svoju priču. Zasad se ne vidim u toj ulozi. Ali nikad ne reci nikad. Imala bih što napisati. Trenutačno za to nemam vremena. Tražim neki pusti otok s dobrom internetskom vezom.

Alis Marić preporučuje pet knjiga uspješnica koje će vam uljepšati ljeto i otkriti sasvim nove svjetove!

1. „U VODU” (Paula Hawkins): psihološki triler o različitim oblicima obiteljskog nasilja

u vodu

Stigao je novi napeti psihološki triler Paule Hawkins nakon njezine međunarodne uspješnice „Djevojka u vlaku” , taman da vam ovo ljeto učini tajnovitim. Ovoga puta priča je to o neuhvatljivosti istine i obitelji koja se raspada zbog tajni. Pazite se mirne površine – nikad ne znate što vreba ispod nje!
„Julia, to sam ja. Moraš me nazvati. Molim te, Julia. Važno je…” U posljednjim danima prije smrti Nel Abbott zove sestru. Julia ne diže slušalicu i ne obazire se na vapaj za pomoć. Nekoliko dana nakon toga Nel je pronađena mrtva. Skočila je, kažu. Julia se vraća u rodni Beckford kako bi se brinula za svoju nećakinju, Nelinu kćer. Julia se panično boji tog mjesta, u koje se nikada nije željela vratiti. Naviru neugodna sjećanja ispred stare kuće na rijeci, znajući da Nel nikada ne bi skočila u tu tamnu rijeku. Ali Nel nije jedina utopljenica.

2. „#ŠEFICA” (Sophia Amoruso): priča o autsajderici koja je proglašena najseksi živućom predsjednicom uprave tvrtke vrijedne više od 100 milijuna dolara.

šefica

Ta me žena oduševila. Sophia prenosi svoje poduzetničko iskustvo na duhovit, pametan i inovativan način. I ona je sama takva. Ovo je njezino osobno iskustvo o tome kako je od adolescentice, autostoperice koja se bavila sitnim krađama, rasprodavala te iste ukradene stvari. Uvijek je bila švorc, bez cilja, završivši kao portirka koja provjerava osobne iskaznice u predvorju umjetničke škole. Upravo je u tom predvorju odlučila početi prodavati rabljenu robu na eBayu. Danas, jedanaest godina poslije, ona je osnivačica, direktorica i kreativna direktorica Nasty Gala, internetske trgovine odjevnih predmeta, vrijedne više od 100 milijuna dolara s više od 350 zaposlenika.
Sophia nikad nije bila tipična šefica. Sophia, dapače, nije tipična ni u čemu. Ova knjiga napisana je za sve djevojke i žene poput nje: autsajderice koje traže jedinstven put do uspjeha, čak i kad je taj put prepun prepreka i neprijateljski nastrojenih ljudi.
Danas je #ŠEFICA više od knjige….#ŠEFICA je pokret.
Pročitajte knjigu i pridružite se pokretu.

3. „ŠEST MILIMETARA” (Josipa Pavičić Berardini): priča o bolesti i smrti puna života

šest milimetara

Na hrvatske police stigla je još jedna iskrena, životna i upečatljiva ljudska priča. Josipu Pavičić Berardini poznajemo iz televizijskih i tiskanih medija. U 35. godini života dijagnosticiran joj je karcinom dojke veličine šest milimetara, koji je u njezin život ušao poput najgore turbulencije. Tada su njezinim životom zavladali strah i tjeskoba. Odluku da bolest prihvati i kroz nju prođe svjesna izbora donijela je sama s puno odgovornosti. Josipa u ovoj ispovijesti iskreno opisuje suočavanje s najtežim odlukama života. Pritom navodi sve što bi moglo zatrebati čitateljicama u sličnim životnim okolnostima, od prehrambenih režima do mailova koje je dobivala nakon izlaska u javnost sa svojom pričom. U knjizi na vrlo zanimljiv način piše o svojem putu do izlječenja kroz šest razina:
1. voljeti sebe bez obzira na sve, 2. prihvatiti sebe, druge i sve događaje, 3. odlučivanje, 4. opraštanje, 5. zahvalnost, 6. smisao.

4. „SVE BAŠ SVE” (Nicola Yoon) maštovita priča o mladenačkoj ljubavi i tamnoj strani roditeljske ljubavi

sve baš sve

Ova priča ima više dubokih poruka. Ljubav je glavna nit vodilja romana, ali tu je još više riječ o prihvaćanju života takav kakav on jest. Govori i o prihvaćanju bolesti, tuge i gubitka, o roditeljskoj sebičnosti i posesivnosti, o obiteljskom nasilju, o pravom prijateljstvu kao i o odrastanju i svim promjenama koje ono nosi. Ova knjiga zasigurno će vam uljepšati ljeto, a isto tako i vašoj djeci tinejdžerske dobi.

5. „ONO ŠTO VIDIŠ TEK KAD USPORIŠ” (Haenim Sunim): nadahnute misli budističkog učitelja o ljepoti svakodnevnog života

ono što vidiš tek kad usporiš

Radi se o svjetskom fenomenu, knjizi budističkog redovnika i učitelja iz Koreje prodanoj u više od tri milijuna primjeraka diljem svijeta.
Haemin Sunim iskreno i otvoreno opisuje svoja iskustva i opažanja nudeći nam niz savjeta i mudrosti o onome što nam je najvažnije u životu, od ljubavi do prijateljstva, duhovnosti, budućnosti.
Radi se o prekrasnoj zbirci nadahnutih misli koja predstavlja poziv upućen svima nama da usporimo, da se otvorimo prema sreći i da uvidimo ljepote svakodnevnog života. Odlična prilika da ovo ljeto meditiramo i pronađemo trenutak mira u našim užurbanim životima.