Juraj Žigman

290
Juraj Zigman

Čim upoznate Jurja Žigmana počnete se pitati zar je moguće da ga ne znate od ranije jer – takva prirodnost, vedrina i ljubav prema onom što radi nekako se čine tako poznatim, gotovo potrebnim, a djeluju zarazno. I pomislite: da je barem više ljudi poput Jurja Žigmana, gdje bi nam kraj bio…

Živi i radi u Kostreni, studirao je na Institutu za modni dizajn u Milanu i tamo, uz diplomu, stekao prva iskustva i dobre modne temelje. Stoga često zna reći “tu” i “vani”, a takvo mu je i ime – Žigman je pretvorio u modnu marku Zigman, jer sigurno će se jednog dana prodavati u bijelom svijetu, pa čemu komplicirati… Mozartovski talent i stvaralačka energija Jurja Žigmana nešto je prekrasno što svakako morate osjetiti, a šanse za to imate već postanete li njegovom klijenticom…

Kada si prvi put pomislio ili znao da želiš biti modni kreator, baviti se modom?

Potkraj srednje škole odlučio sam upisati modni dizajn i studirati vani. Odmah sam to shvatio kao svoj budući posao, nešto što ću, jednom kad počnem, nastaviti raditi. Jednom moraš odabrati što ćeš raditi.

Ti si dosta rano odabrao?

Da, ali po meni je to pravo vrijeme. Ne vjerujem kad netko s četrdeset godina misli da se može početi baviti modom.

Jesi li kao klinac ili kasnije pratio mamu u shopping, davao joj savjete?

Ne, nisam ti ja taj tip. Ja to gledam kao kreativni posao koji me opušta i koji volim raditi.

Što je najvažije što si, uz diplomu, stekao u Milanu?

U prvom redu iskustvo. Odmah sam počeo raditi, već na prvoj godini, mada su me profesori ubrzo prebacili s prve na drugu godinu faksa. Kod mene je od početka postojala užasna znatiželja, volja za radom, jaka energija i htio sam što prije početi raditi. Tako sam i faks želio završiti što ranije, opet da što prije počnem raditi. To mi je bilo na prvom mjestu, najvažnije. Inače, već sam na prvoj godini počeo raditi s profesorom Giorgiom Corregiarijem za Bvlgari, Malcoma McLarena, bilo je tu raznih projekata, a putovali smo i u Tokio na postavu izložbe talijanske mode. Bilo je dinamično, korisno i puno mi je pomoglo da naučim kako funkcionira modni svijet, kako nametnuti sebe kroz svoj rad, kako realizirati i utržiti svoju ideju. Poslije je sve nekako prešlo u rutinu, sve je postalo lako i jednostavno. S druge strane, tamo si tek jedan od tisuću, nemaš neke velike mogućnosti za iskorak. Radio sam jako puno. Četiri kolekcije godišnje, uz relativno malu zaradu. I tada sam dobio totalni napad kreativne energije i volje da nešto sam napravim. I htio sam odmah napraviti to nešto.

Popularan si među poznatim ženama. Koje od njih nose tvoje modele?

Severina kupuje moje modele, ona uvijek samo kupuje, ništa ne traži iz usluge. Ali, ona kupuje i druge hrvatske dizajnere. Lani Jurčević sam radio kompletni styling, onda Indira, Enice, Alka i meni posebno draga Ana Stunić, voditeljica Red Carpeta, a da ne govorim koliko mi je draga naša Belma Hodžić.

Tvoji modeli su otkačeni, hrabri, ali nosivi i poželjni. Kakve su žene koje bi želio vidjeti u svojim modelima?

Dobna granica ne smije postojati, pa to je u prvom redu za žene uvredljivo. Možda neka žena od pedesetak godina neće obući moju kožnu seksi minicu, a opet možda neka i hoće. Pa sjetimo se samo Samanthe iz Seksa i grada. Radim za žene koje su zaljubljenice u moj rad, koje dolaze ponovno, što je jako teško, jer žene u stvari nisu vjerne.

Zašto misliš da žene nisu vjerne?

One su u pravilu vjerne jednom kreatoru 2-3 godine, dok se muškarac cijeli život može zadržati na istom kreatoru. Žene su vjerne u odre|enoj fazi, a onda idu dalje, prvenstveno žele biti lijepe, drugačije, pa otkriju nekog drugog. Velika je stvar ako ti se vraćaju i dolaze ponovno. To je pravo žena, one žele biti slobodne. Za takve žene ja radim.

Tko je tvoj modni uzor? Voliš li Moschina?

Moschina sam nekada volio, iako je on ostavio veliku “banku” iza sebe, ovo sada traži jedan veliki refreshment i promjenu, od svega bih zadržao samo njegov potpis. Moj modni uzor je Hussein Chalayan. On še ti od LED dioda napraviti savršenu haljinu. Iako je već sve napravljeno, treba ići dalje. Može se još puno toga novoga kreirati i napraviti.

Odlično mi je što se u medijima navodi da si iz Kostrene, pa mediji kažu da si Kostrenčanin. Mi bismo rekli Kostrenjanin. To je odlično za promociju Kostrene. Jesu li Kostrenjani ponosni, čestitaju li ti na uspjesima?

Dobio sam od Kostrene nagradu “osoba godine”. Jako mi je drago zbog toga, samo bih još volio da me malo više financijski prate kod nekih fashion nastupa. Kostrena je moj rodni kraj; ja sam, po mami i tati, čisti Kostrenjanin. Drago mi je kada me netko pita gdje je Kostrena i ja objasnim. Nakon toga kažu: “Napisat ćemo iz Rijeke”, a ja kažem: “Ne, ja sam iz Kostrene.” Mada je Rijeka moj grad i ja ju obožavam.

Što misliš o modnim kritičarima? Je li teško razgovarati istim jezikom s njima?

U neku ruku imaju istu ulogu kao ja – bave se modom. Neki od njih žele biti i celebrityji. Iako ima puno stilista koji se ozbiljno bave strukom i za koje nitko ne zna. S druge strane, dobro je da se priča o toj struci, tako ona postaje traženija.

Žele li oni biti važniji i od samih dizajnera? Znaš ono, lako je kritikat, al treba nešto i osmisliti, nacrtati, iskrojiti, sašiti i prodati…

Treba shvatiti da smo mi, kreatori, gazde. Jednoj pjevačici vani bitno je s kojim kreatorom surađuje, a ne s kojim stilistom. Kod nas još nije tako, a i za to će trebati neko vrijeme. Ženama je bitno što će reći modni kritičari, pa se više trude, idu na kvalitetu što je dobro. Ali, kad malo bolje razmislim, možda mi previše ozbiljno pristupamo svemu tome.

Gdje sebe vidiš za 5 godina?

Sebe vidim u nekom veeelikom pogonu, okruženog s puno predivnih šilica i super ekipom, a svoju robu vidim da se prodaje vani i da svakako nastupam na “fashionima”. S obavezno tri do četiri vlastita dućana kod nas, za početak bi mi dobro došao barem jedan, a, naravno, za pet godina više njih. Što bude, bude (smijeh)! Za sada sam jako zadovoljan.

Koja je tvoja modna filozofija?
Uh, teško pitanje, mislim dosta široko. Pa… u svom radu biti jednostavan, ali ipak ekstravagantan. A prema klijenticama – prepoznatljiv, da se osjećaju dobro i ugodno u mojim modelima i da se, kada vide moju odjeću, “desi ono nešto”, ona kemija.

A životna?
Budi sretan i iskoristi svaki dan u svakom pogledu.

Dunja Pavešić

Komentari