Inače diplomirani kemičar o kojem javnost rado raspravlja – ima li veze sa znanošću, koliko i kojom te što to točno Drago Plečko radi? Međutim, budući da je ovo jedna razonodna rubrika – mi se tim pitanjima nećemo zamarati. Tko god Drago Plečko bio za vas – u nastavku možete pročitati i tko je Drago Plečko sam za sebe.
Koji je Vaš omiljen hobi?
U ovim godinama filmovi, a prije su mi to bila putovanja.
Što Vas može fascinirati, odnosno razveseliti?
Ovisi o okolnostima, sve što je prirodno samo je po sebi fascinantna tvorevina beskonačne složenosti. U poslu kojim se bavim vesele me naznake genetskih manipulacija budućnosti, pozitivnih dakako, one su najimpresivnije. U negativnom me smislu impresionira činjenica da je takozvano tržište osnovano na pukom marketingu u kojemu prolazi najbolje mnogo toga baziranog na čistoj prevari ili laži. Podložnost ljudi onome što im serviraju mediji, bez ikakvih kriterija, apsolutno je obilježilo naše doba i donosi veliku duhovnu krizu već u narednoj dekadi.
Postoji li događaj ili životna faza koju možete izdvojiti kao posebnu i zašto?
Pa na prvom su mjestu rođenja moje troje djece, a zatim moji susreti s duhovnim velikanima današnjice poput Maharishi Mahesh Yogia, Dalaj Lame, Sant Darshan Singha te posljedično moje bavljenje meditacijom.
Imate li neku neostvarenu želju i koju?
Nemam nikakvih želja za sebe. Jedino imam za svoju djecu -da završe fakultete i nađu svoje mjesto pod suncem.
Na koji način ostvarujete svoje ideje? Što možete izdvojiti kao posebno od svega što ste napravili u životu?
Upornošću i strpljenjem, radom dakle. Mislim da sam napravio dosta toga, pomogao stotinama ljudi da ozdrave i to nekima koje su već otpisali. U ljudskom je životu sve posebno onoga trenutka kada se odvija. Treba živjeti u sadašnjem trenutku i tada sve izgleda magično.
Kako se nosite s neuspjesima?
Posljednjih godina nisam imao nekih neuspjeha, ali kada se pojave, ne nosim se s njima najbolje ako se odnose na moj rad s ljudima. Društveni me uspjesi ili neuspjesi uopće ne zanimaju, nemam čak ni stav prema njima. Nastojim sve što se događa vidjeti duhovnim očima i odmaknuti se od kolektivne iluzije,
sumanute zadojenosti materijalnim vrijednostima i društvenim prestižem.
Razum ili emocije – čemu u životu i zašto dati prednost prema vašem mišljenju i životnom iskustvu?
To moraju biti dvije strane istog novčića i među njima mora postojati balans. Predavanje emocijama donosi razočaranja u ljudima, a razumu hladnoću i pohlepu. Srednji put, kako kaže Buddha, je ispravan. Čovjek ne smije biti ni hedonist ni asket, mora biti prirodan.
Da možete birati – biste li i koji dio svoga života promijenili?
Nitko ne može promijeniti ono što mu je dano životnim okolnostima i urođenom predispozicijom. Osim u priručnicima o samopomoći koji su sjajna psihoterapija, ali opet, funkcioniraju samo onda kada imate potrebne predispozicije.
Što je po Vama važno za dobar život?
Razumijevanje da ne postoje prečaci, da je napor potreban za svaki pomak unaprijed. Nema gatare, skidača uroka koji ionako ne postoje, maga ili praznovjerja koji može preuzeti odgovornost za Vaše promašaje za koje ste uvijek krivi sami. Ključ je preuzimanje odgovornosti za vlastite životne poteze. I suočavanje s životnim raskrižjima.
Kako se posavljate prema problemima – analitički, impulzivno? I zbog čega?
Najčešće analitički, ali ima situacija koje me posebno iritiraju i tada djelujem impulzivno. Kaže Bhagavad Gita: “Bio čovjek prosvijetljen ili ne, na kraju će slijediti svoju prirodu…”. Pružanje otpora prema nekim impulsima koji izviru iz dubina naše svijesti nije dobro s izuzetkom ekstremne agresivnosti. Sve jest upravo onako kako treba biti, ali to treba znati prihvatiti i to je najveća lekcija života.
Što je u životu imalo najznačajniji utjecaj na Vas i u kojem pogledu?
Susret s duhovnošću s jedne i znanošću s druge strane. Jedno daje duboku unutarnju sigurnost u smislenost egzistencije, a drugo pristup zadivljujućim znanjima koja ljudska vrsta svakog dana otkriva.
Da možete promijeniti ili učiniti jednu stvar na ovome svijetu koju ne možete u stvarnom životu ili koja bi to bila i zašto?
Ukinuo bih umiranje u mukama od najtežih bolesti i gladi, posebno za djecu.
Jeste li skloni tremi? Bojite li se da nećete ispuniti očekivanja?
Nisam. Davno je to bilo kada sam razmišljao o tome da li ću ispuniti očekivanja bilo koga. Ipak imam 60 godina, pa sada drugi moraju o tome razmišljati. Naime, kad prestanete Vi sami nešto žarko željeti ili iščekivati, nemate više motiva za dokazivanje pred drugima. Shvaćate u tom trenutku da je sve prolazno, da i najviša odlikovanja izblijede, dvorci se uruše, a povijesne osobe postaju predmet sprdnje ili ismijavanja.
Ana-Marija Vizintin
Komentari