Umjetnost tetoviranja seže više od 5000 godina u povijest, dok su tradiciju tetoviranja prenosile brojne civilizacije. Danas, tetoviranje je postalo svakodnevna pojava, trend koji se polako ali sigurno širi u svim slojevima društva. Trajno mijenjanje izgleda tijela unošenjem tinte pod kožu, zasigurno zahtijeva stručnjake tog zanata. Što je tetoviranje, kako postati tattoo majstor i kako prepoznati dobrog stručnjaka, pitanja su na koja smo željeli potražiti odgovor.
Upravo zbog toga popričali smo s nagrađivanim riječkim tattoo majstorom Dejanom Zlendićem – Ghostom, vlasnikom Ghost Tattoo salona, koji nam je detaljno ispričao sve o tetoviranju i ustupio fotografije svojih radova. Dejan se tetoviranjem bavi već 12 godina, a osim u Rijeci radi i u Švicarskoj i Norveškoj.
Kako ste se zainteresirali za taj poziv, kako se postaje tattoo majstor? Je li potrebno i nešto više od talenta za crtanje? Kakva je edukacija, odnosno kakve su vještine potrebne?
Crtam od kad znam za sebe, mislim da nisam ja otkrio crtanje nego crtanje mene. Ista stvar je sa tetoviranjem. Najjače razdoblje je bilo kada sam još kao klinac po cijele noći, nekad i do šest sati ujutro crtao skice za graffite koji su bili moja ogromna strast. To je jednostavno bilo jače od mene. S vremenom su me prijatelji počeli nagovarati da krenem s tetoviranjem, što sam u početku odbijao, a kasnije malo po malo sam se upustio u taj svijet.
Nisam znao apsolutno ništa o tetoviranju. Proučavao sam noćima tattoo magazine, pokušavao shvatiti opremu i sve ostalo što mi treba i naposljetku sam nabavio prvu mašinicu. I tako je počelo. Malene sitne tetovaže prijateljima, poznanicima i tu sam pomalo tesao zanat. S vremenom su se javljali sve kopleksniji radovi što mi je predstavljalo veliki izazov.
Možete li nam opisati svoj stil? S kakvim se tehnikama sve koristite? Mora li se tattoo majstor konstantno usavršavati?
Moj stil je fotorealizam. Volim raditi portrete, biomehaniku, životinje, cvijeće i slično. Nastojim uvijek dodati neke efekte, napraviti nešto drugačije kako bi tetovaža dobila dobru karizmu. Uvijek pronalazim način da bude što originalnija. Biti pravi artist je odricanje. Morate puno raditi na sebi, dotaknuti sve grane vizualne umjetnosti, konstantno razmišljati, skicirati, pratiti druge artiste, analizirati, uvijek napredovati, shvatiti bit svega. Iako to sve iziskuje puno vremena i energije, uvijek treba naći vremena za obitelj i prijatelje. Treba biti dobro organiziran i usklađen, što nije jednostavno.
Što najviše volite kod svog posla? Postoji li neka tetovaža koju možete izdvojiti kao najdražu, rad na koji ste iznimno ponosni?
Najvise volim što upoznajem puno ljudi i što puno komuniciram. Klijent vam sjedi po nekoliko sati na stolici pa mozete pričati o svemu. Neki ljudi su jednostavno divni. Saznate puno stvari o svemu! Teško mi je odvojiti najdražu tetovazu, meni je svaka posebna na svoj način, čak i one najklasičnije i nezahtjevne. Svaka je jedinstvena na svoj način!
Nagrađivani ste za svoj rad?
Osvojio sam desetak prestižnih nagrada.
Susrećete li se sa neobičnim zahtjevima? Jeste li ikad morali odbiti osobu koja je došla tražiti Vaše usluge?
Više puta sam odbio tetovažu kad bi klijent zahtjevao neke uvredljive simbole, diktatore, ili ako bi ustanovio da nije prikladna. Tu nema kompromisa. Nastojim se maksimalno posvetiti svakom klijentu, no neki put se dogodi da ne možemo naći zajednički jezik i tu odustajam od suradnje. Također ne pristajem raditi na nekim dijelovima tijela kao što su šake, glava i prednji dio vrata.
Mnogo godina smatralo se kako se tetoviraju samo buntovnici, vozači motora, tetovaže su čak bile i rijetke među ženama. Kako gledate na popularizaciju tetovaža i mislite li da su možda poznate osobe za to zaslužne? Znate li za neki primjer diskriminacije u Hrvatskoj prema osobi koja se tetovirala?
To je vječni problem. Razumijem starije generacije kada vide mlade sa tetovažama i kada se zgroze nad njima. Mene osobno isto nekad gledaju ‘ispod oka’ kad saznaju sa čim se bavim. U njihovim očima ja nisam normalan čovjek. Ljudi su se tetovirali od pamtivijeka, ali lošu karmu su pridonijeli zatvorenici, kriminalci i slični te je to loša poveznica sa današnjim tetovažama.Danas je to umjetnost. Rade se predivne stvari, nadahnjujući radovi kakvih bi se puno klasičnih umjetnika postidjelo. Iako još nije posve društveno prihvaćena, tattoo artisti se bore ići k tom cilju. Meni osobno dolaze sportaši, doktori, zubari, odvjetnici, ljudi iz svih slojeva društva, što ipak znači da je kod nas prihvaćenija bolje nego prije 10 godina.Vani je sasvim normalno da vam prodavač u dućanu ili službenik u banci ima istetoviranu cijelu ruku i nitko se tomu ne čudi.Definitivno su za popularizaciju zaslužne poznate osobe poput sportaša, pjevača i glumaca. Njima idu sve zasluge.
Imate li uzora, osobu za čiji rad smatrate da prednjači u profesiji?
Prvi uzor mi je bio Boris. Njegovi radovi su me doslovno ostavljali bez daha te je i on zaslužan zašto sam se počeo baviti ovim poslom. To je čovjek koji je postavio visoke standarde u tattoo svijetu. Zanimljivo je da mi jednom ušao u studio u Crikvenici kao posjetitelj. Nisam mogao vjerovati da je moj naveći uzor ispred mojih očiju. Danas je to Samohin. Čovjek koji od svakog stila napravi vrhunsko remek djelo. Vjerujem da će se puno artista složiti sa mnom i da je on trenutno najbolji artist na svijetu! Nevjerojatan talent!
Što biste preporučili osobama koje se žele baviti ovim poslom? Postoji li neko udruženje tattoo majstora u Hrvatskoj?
Prije svega moraju znati crtati i imati određene vještine. No prije no što se dotaknu mašinice, trebaju naučiti sve o sterilizaciji i dezinfekciji. Ipak je prvo higijena pa tek onda umjetnost. Moraju imati samopouzdanja, ali ne previše kako se ne bi upustili u neke radove za koje nisu sigurni da će ih dobro izvesti. Treba ići stepenicu po stepenicu, pratiti druge artiste ili siteove kao npr. Croatian Ink Artists koji odlično promovira tattoo scenu u Hrvatskoj.
S druge strane, iako je podučavanje tetoviranja nepisano pravilo kao tajna zanata, nekima sam velikodušno ponudio svoje znanje, no najčešće nije rezultiralo nekim uspjehom te su se okrenuli drugim profesijama. Moj posljednji i doslovno posljednji kandidat je bio talentirani Goran Furjan koji je u samo nešto više od godinu dana savladao gotovo sve tehnike i iznimno napredovao. Rijetki su koji imaju takav entuzijzam. Imam velika očekivanja od njega.
Kako prepoznati šarlatane? Jeste li kada morali popravljati nečiji loš rad?
Popravljao sam jako puno loših radova, što od amatera što od profesionalaca, ali vjerujem da su neki od njih također popravljali neke moje početne radove. To je sasvim normalna stvar, ništa čudno!
Što biste savjetovali svakoj osobi koja se odluči napraviti tetovažu? Je li sada pravo vrijeme za odlučiti se na taj korak zbog zacjeljivanja prije ljeta?
Prvo je odluka, dobro odlučiti što želi staviti na sebe, naći kvalitetan salon i dogovoriti termin. Ne treba se striktno držati svoje vizije jer će sam artist predložiti neke ideje kako bi ispalo što kvalitetnije. Treba strpljenja jer se na ‘vrućoj stolici’ provede i do nekoliko sati, ovisno o tetovaži. Ljetni period nije idealan ali ako redovito njeguju tetovažu, neće biti problema. Nek se samo drže uputa svojeg tattoo artista.
Kako vidite Vašu profesiju kroz 10-20 godina? Mislite li da će doći do bitnih promjena pri tetoviranju? Mislite li da će tetoviranje biti prihvaćemo kao oblik umjetnosti u većem razmjeru nego danas?
Tattoo industrija napreduje iz dana u dan. Javljaju se neka nova imena s nevjerojatnim radovima. Duboko vjerujem da će kroz 10-20 godina biti općeprihvaćena stvar.
Postoji li neki dio posla koji ne volite?
Najkompliciraniji, najzahtjevniji i najnezahvalniji dio posla je cover up ili prekrivanje stare tetovaže novom. Tu sa klijentom stalno surađujem i pronalazimo rješenja. U većini slučajeva se ne može tetovirati ono što je klijent zamislio jer se najčešće mora prekrivati u boji, često plavom jer ima visok pigment. U takvim slučajevima tražim veliku fleksibilnost klijenta.
Imate li i sami tetovaže?
Imam tri tetovaže. Jednu veliku na nadlaktici i ramenu i dvije srednje. Mnogi se začude kad vide da nisam cijeli „izrokan“, ali ja gledam tetovažu kao design na tijelu pa ne želim pretjerati s ukrašavanjem. U svakom slučaju to nisu zadnje tri.
Gdje se Vi vidite kroz desetak godina? Koji su Vaši snovi ili ciljevi koje ste si zacrtali? Radite posvuda, gdje je dom? Mislite li da ćete ostati u Rijeci?
Svakako nisam došao do svojeg limita i nastojat ću i dalje probijati granice. Jos uvijek učim. Primam ponude diljem Europe, ali kako zbog puno obaveza ne uspijevam naći dovoljno vremena, ostajem i dalje vjeran Švicarskoj i Norveškoj gdje radim već godinama. Ne planiram se seliti van, ostajem u svom gradu Rijeci.
Gdje Vas zainteresirani čitatelji mogu naći?
Trenutno sam u fazi uredivanja novog prostora u Tizianovoj 39 na Rastočinama gdje će biti moj novi studio. Može me se naći i na;
http://www.facebook.com/dejan.zlendicghost?ref=tn_tnmn
ghosttattoo@gmail.com
Ana Vuković
Komentari