U Muzeju grada Rijeke – Kockici, postavljena je izložba „Alga“ čijoj si realizaciji zajedno s JGL značajno doprinijela.
Priču o Algi htjeli smo približiti svojim sugrađanima, pogotovo mlađim generacijama koje nisu s njom upoznate, a radi se o nastavku jedne lijepe suradnje između JGL-a i Muzeja grada Rijeke. Nakon dvije uspješne suradnje, otvaranja JGL Muzeja farmacije i prošlogodišnje izložbe o 750 godina ljekarništva na tlu Hrvatske održane u Palači šećera, krenuli smo u treći zajednički projekt. Alga je fascinantna priča o ljekarničko-kozmetičkom laboratoriju na Sušaku, čiji su osnivači ljekarnici Dinko Budak i Vladimir Kezele. To je ujedno priča o vizionarstvu i o izrazito avangardnom marketingu na ovim prostorima u to doba, a sve se dešavalo između dva svjetska rata, kada je Sušak živio svoje zlatne godine. Ovime što radimo ispunjavamo misiju JGL Muzeja farmacije, a to je afirmacija ljekarništva i ljekarničke struke kao važnog dijela zdravstvenog i kulturnog identiteta, ali i značajnog čimbenika duhovnog i gospodarskog razvoja grada i županije. Ideja tog muzeja je i da bude nastavna baza za istraživanje povijesti farmacije i mjesto susreta za mlade studente i širu javnost. Trudimo se također povezati znanost, poduzetništvo i kulturu. Na taj način vraćamo jedan dio vrijednosti zajednici u kojoj poslujemo i živimo, društveno odgovorno poslovanje je u temeljnim vrijednostima JGL-a od njegovih samih početaka.
Povezivanjem JGL-a sa Sveučilištem u Rijeci i njegovim sastavnicama, odnosno Studijem farmacije, Medicinskim fakultetom i odjelom za Biotehnologiju razvijamo znanstveno-inovacijski ekosustav i platformu za daljnji razvoj grada Rijeke kao centra farmaceutsko-biotehnološke izvrsnosti.
Nakon školovanja i studiranja vani vratila si se u Rijeku i odlučila ovdje ostvariti život i karijeru. Je li bilo dvojbe oko toga ostati ili doći?
Moram reći da dvojbe postoje i danas. Često se preispitujem što bi bilo da sam ostala u Madridu. Istina je da sam velik zaljubljenik u Španjolsku, pa i njihov stil života. Međutim, vratila sam se zbog obitelji, kao i zbog JGL-a i nastavka puta koji mi je prirodan. Postoji još jedan velik razlog mome povratku, a to je more koje mi je jako nedostajalo u Madridu. Međutim vjerujem da se sve dešava s razlogom i da je sve baš onako kako treba biti.
Nalaziš se na funkciji člana Upravnog odbora JGL-a. Osjećaš li neke prepreke zbog toga što si žena?
Ne mogu reći da sam imala loša iskustva niti da imam problem sa samom sobom i okolinom jer sam kao žena na toj poziciji. Jadran Galenski je tvrtka koja među zaposlenicima ima oko 75 % žena. Imamo i 65 % žena u top menadžmentu i oko 60 % njih u Upravnom odboru. Rekla bih da mi je veći izazov bio izgraditi sebe i svoj identitet naspram mog oca, koji je karizmatičan, poznat i uspješan i pokraj mame koja je također bila jako uspješna poduzetnica i snažna žena. Znači, uz sebe imam dvije jake figure i najveći izazov bio je izgraditi svoj put, biti autentična. S time se još uvijek borim, ali trudit ću se biti dosljedan nasljednik Ive Usmianija
To je velika odgovornost.
Ogromna. Kažu da je lakše tvrtku naslijediti nego stvoriti, ali nisam baš sigurna u to. Obožavam kreirati, stvarati od početka jer ti to daje priliku da rasteš i osobno paralelno s tvrtkom i da je poznaješ u dušu, a s druge strane preuzimanje tvrtke s tisuću zaposlenika zastupljene na 60-ak tržišta velika je odgovornost. Srećom, nisam u tome sama. Upravni odbor sastoji se od sedam članova, tako da ravnopravno sudjelujemo u odlukama i konzultiramo se međusobno. Dakle, za razliku od Uprave koja je dio dualističkog sustava upravljanja (Uprava i Nadzorni odbor), Upravni odbor jest monistički sustav gdje su Nadzor i Upravljanje u jednom tijelu. Ljudi to često brkaju. Upravni odbor postavlja strategiju tvrtke, upravlja tvrtkom i nadzire poslovanje, ali unutar Upravnog odbora nalazi se izvršni direktor, koji je zakonski zastupnik firme i odgovoran za operativno poslovanje tvrtke.
To je još veća odgovornost jer imaš podijeljenu odgovornost vizije, rada i kontrole, odnosno, upravljanja i nadziranja.
Tako je. Funkcija Upravnog odbora je da donosi sve važne odluke vezane za investicije, kratkoročno i dugoročno poslovanje tvrtke i njenu održivost a to je u konačnici velika odgovornost.
Poznato je da su žene u JGL-u na rukovodećim funkcijama od samog osnutka tvrtke.
Jesu i baš sam razmišljala o tome kako za mog oca govore da ga karakteriziraju komunikativnost, empatičnost u načinu rukovođenja i lidershipa, uvijek se iskreno stavlja u cipele osobe s kojom razgovara, ali osobno mislim da je možda dijelu toga pridonio i utjecaj žena s kojima je radio i kojima je cijeli život bio okružen. Što više razmišljam o tome, čini mi se da ima to nekog smisla. Zanimljivo je da žene dominiraju u cijeloj farmaceutskoj industriji u Hrvatskoj, što nije slučaj u drugim zemljama u svijetu. Ljekarništvo je uvijek kroz povijest bilo muško zanimanje.
Na konferenciji Women’s Weekend govorit ćeš na temu liderica i žena u Upravnom odboru. Zašto je kod nas tako malo žena u Upravnom odboru?
Europa je donijela direktivu za jačanje ženske zastupljenosti na rukovodećim pozicijama kod trgovačkih društva s preko 250 zaposlenika koji kotiraju na burzi. Apsolutno to podržavam i mislim da je to poželjan i nužan korak. Prvo propisati, zatim podržati kroz programe, mentorstva, poticajima i dizajniranim politikama u tvrtkama. Potom je potrebno to pratiti i mjeriti. Vjerujem da kada dođemo do kritične mase žena na rukovodećim pozicijama, stvari će se početi odvijati u tom pravcu same po sebi, prirodno. Međutim budući da živimo u dominantno patrijarhalnoj sredini, mislim da je to jako dug, spor i kompleksan proces te da nije jednostavan jer paralelno treba mijenjati i mentalne modele koji su nam ukorijenjeni. Dakle, potrebno je na to utjecati već kroz sam odgoj, pa kasnije nastaviti kroz sustav obrazovanja i tek onda kroz karijeru, raditi na tome na svim razinama.
Ništa se neće dogoditi preko noći, ali kroz desetak godina moglo bi biti pomaka.
Različiti izvori govore o različitim brojkama, a one se naravno razlikuju ovisno o regiji koju promatramo. Bilo je spominjanja brojki od 80 godina pa sve do 170 godina za postizanje rodne ravnopravnosti. Francuska, Italija, Njemačka i JGL su već ispunile te kvote, ali realno, kada promatramo Hrvatsku i jugoistočnu Europu, tu smo zapeli na 15-20%. Baš jučer izašao je članak koji kaže da će svijetu za to biti potrebno 300 godina!
Kada kao ja radiš u ženskom okruženju, onda nemaš takav osjećaj, ali na uzorku od 100 tvrtki situacija je sigurno drugačija.
Da bi se to ostvarilo u punom smislu, osim putem direktiva, propisa i promjena mentalnih modela društva mislim da žene trebaju biti hrabrije, odlučnije i fokusiranije! Često očekujemo previše od sebe, da ”hendlamo” djecu, muža, posao, kuću i sve druge obaveze. I kada to ne činimo ”dovoljno”, osjećamo grižnju savjesti. Upravo iz tog razloga ponekad odbijamo prihvatiti možda promociju na poslu ili veću odgovornost, posebno kada postanemo majke jer to znači manje balansa između posla i privatnog života, više odsutnosti, bez obzira što vjerujemo u vlastite sposobnosti.
No kada smo ambiciozne, fokusirane, hrabre i kada imamo podršku obitelji, a moram reći da sam ja taj srećković te uz pomoć raznih servisa jaslica, vrtića, domova za umirovljenike, jer se žene obično u određenoj dobi roditelja brinu i o njima… tada sve možemo!
Smatraš li da ako žena lijepo izgleda, to baca u drugi plan njezine ostale sposobnosti, menadžerske, strukovne, liderske?
Mislim da ima tu dosta predrasuda, ali puno toga ovisi o vlastitom stavu. Ako se postaviš tako da ne mariš za to i to staviš u drugi plan, to ne bi smjela i ne može biti prepreka. Zauzmeš svoj stav, ignoriraš ono što ne želiš te se nametneš s drugim karakteristikama. Kad ljudi vide da si kompetentan, da imaš sve sposobnosti, znanje i vještine, tada je izgled manje važan. Ljudi smo, možda na prvu svašta pomislimo, a onda idemo malo dublje i stavimo stvari na svoje pravo mjesto.
Postoji teorija da bi bilo manje ratova kada bi žene odlučivale i vodile države.
Ne znam što bih rekla na to. Teško mi je tu generalizirati. Kad je riječ o nekim aktualnim sukobima, vidim da postoje žene koje su na rukovodećim pozicijama u nekim zemljama i svejedno imaju tvrd stav oko ratova. Možda ratova ne bi bilo, vjerujem je da bi se mi tu mudrije i majčinski postavile te smekšale situaciju. Mislim da se općenito više brinemo, trudimo se držati obitelj na kupu i razmišljamo na način da smo mi te koje o tome vode računa, sustavno osjećamo tu brigu i odgovornost.
Kad smo već kod ratova, dotaknimo se ŠČ! i Let 3. Kako ti se čini njihov nastup, kakve su prognoze za Eurosong?
Malena i ja, ali i moj suprug koji je Talijan stalno pjevušimo tu pjesmu. Let 3 jako volim i obožavam cijelu riječku rock scenu. Mislim da će njihov nastup biti primijećen i napravit će sigurno pravi show. Proteklih godina, kada gledam Eurosong, nazvala bih ga Euroshow. Neka im je ŠČretno, držim im fige. Digli su prašinu i mislim da će se čuti za Rijeku svuda u svijetu. Genijalno!
Što voliš raditi u slobodno vrijeme?
Jako volim putovati. Dosta sam proputovala, em s roditeljima, em sa suprugom kojeg sam i upoznala na putovanju u Skandinaviji. Putovanja su definitivno na prvom mjestu, volim jako biti na moru, na brodu. Volim plesati, volim Španjolsku, strane jezike, vina i hranu. Volim čitati knjige o psihologiji, o samopomoći i alternativnim tehnikama. U srcu mi je moj Pag, moj Škoj je na posebnom mjestu.
Je li bila ljubav na prvi pogled?
Pa je, da! A sad je već 12 godina u Rijeci.
Kako se suprug snašao ovdje?
Super. Oduševila ga je Rijeka. Kada je prvi put došao u Rijeku, rekao je: „Ajme koji divan grad, ovdje bih mogao živjeti.ʺ On je Talijan, Rijeka je bila pod Italijom, osjeća se ta esencija. Moja obitelj s mamine strane su Fiumani. Moja nona je Fiumanka, kao i mama. Kući pričamo talijanski. Ima puno tog talijanizma u nama i oko nas. Zbog toga se jednostavno prilagodio. On govori puno jezika, talentiran je za jezike, tako da je brzo naučio i hrvatski. Uvijek prepričavam kako na početku nije znao baš govoriti hrvatski, ali je stalno govorio „usprkosʺ. Rekla sam mu: Pa nije to riječ koju ja toliko često koristim. Ali, njemu je ta riječ bila zvučna
Tekst: Dunja Pavešić
Komentari