Pulska Dogma još je jednom udružila snage sa Sašom Antićem i predstavila spot i singl ‘Moja je želja’. Sandro Pettener ispričao nam je ponešto o novoj pjesmi, ali i općenito o doživljaju glazbe te stvaranju i kreiranju glazbe.
Nedavno ste objavili singl „Moja je želja“ kojom otvarate novo poglavlje u svojoj glazbenoj karijeri. O čemu govori pjesma?
Pjesma „Moja je želja“ novi je single pulske Dogme kojim bend najavljuje svoj novi (šesti po redu) album pod etiketom izdavačke kuće Dallas. Singl je u pravom stilu Dogme instrumentalno dominantan, plesan, melodičan i snažan. U pjesmi tekstualno i vokalno gostuje Saša Antić (TBF) koji je uz mene, koautor teksta. Pjesmu su svojim gostovanjem obogatili Branko Sterpin na trubi i Luka Žužić na trombonu, te Mauro Giorgi-Mifra na akustičnoj gitari. Produkciju, uz aranžman i glazbu, potpisuje Dogma u sastavu: Sandro Pettener, Zoran Stojković, Tonči Pavlinović i Toni Selaković, a mix i mastering odradio je Perica Šuran.
Pjesma „Moja je želja“ govori o velikoj želji i nedovršenom letu koji smo svi mi imali u određenoj životnoj fazi kada smo nadobudno mislili da svojom energijom možemo promijeniti svijet, a onda te život prizemlji, sazriješ i prođe vrijeme pa shvatiš da sve nestaje i da je sve prolazno i da treba živjeti za svaki trenutak ili kako Saša Antić kaže u pjesmi: „Sa daleke zvijezde pa sam u svijet, proša sve i svašta i dotaka sve, iscidia glad smutia šejk, ekstazu i bol, suze i smijeh, tuka glavom probia zid, gubija pamet dobija vid, da u svemu ćutim red i usrid vatre led, i da svaki tren je svet, jedna ljubav jedan krijes, jedan život jedan ples“.
Koji je nedovršeni let Dogme? Ima li ga uopće?
Dogmin nedovršeni let je da možemo živjeti od svoje autorske muzike uz koncertne nastupe i studijski rad, međutim svjesni smo da je to vrlo teško postići, da ne kažem u Hrvatskoj „utopija”. S godinama prihvatiš tu činjenicu i zadovoljan si time da možeš stvarati svoju glazbu u uvjetima koje imaš.
Kako biste opisali zvuk ili stil novog singla? Jeste li istraživali nove glazbene elemente ili eksperimentirali s novim zvukovima? Naime, Dogma se nikada nije uklapala u određene kutije, već je oduvijek stvarala svojevrsni mix onoga što vam se u tom trenutku sviđalo, neumorno tragala za novim zvukovima.
Nezahvalno je stavljati se u neke glazbene ladice ili smjer, uvijek je to subjektivno. Istina da uvijek težimo svojemu prepoznatljivom zvuku koji je rezultat samog trenutka kreacije. Nismo band koji se vodi trendovima, nego stvaramo svoj zvuk u trenutku nastajanja novih pjesama tako da svaki naš album ima svoj zvuk. Za novi album, točnije novi singl, možemo reći da smo se vratili našem prepoznatljivom zvuku uz neizostavnu brass sekciju.
Kako to da ste još jednom udružili snage sa Sašom Antićem?
Suradnja sa Sašom započeta je još na albumu „error spam“ pa se spontano nastavila i na zadnjem albumu „Nemir“. Suradnje ne radimo planski niti da bi dobili dodatnu medijsku pažnje. Jednostavno se dese. U kontaktu smo s određenim umjetnicima – glazbenicima i kada imamo određenu pjesmu za koju osjećamo da suradnjom će biti bolja i zanimljivija, odlučujemo se za suradnju. Tako smo i na novom albumu, pored Saše, ostvarili suradnju i s Barbarom Munjas, Majom Griparić (The Chweger) te Ivanom Jurićem-Yurijem (Stillnes).
Sašu smatramo sjajnim tekstopiscem (kritičarem društva) i svaka je suradnja s njime iznimna ili „pogodak u sridu“ jer se odlično nadogradi i poentira na već postojeći tekst i glazbu u pjesmi ili kad imamo samo glazbenu podlogu-groove.
Videospot sniman je u Puli i Zagrebu. Kako je proteklo snimanje i koliko vam je estetika onoga što stvarate važna?
Snimatelj, montažer i redatelj videospota je Dinko Čvorić Doringo. Dinko je profesionalac i pravi spotmaker, snimanje je proteklo u radnoj atmosferi i zadovoljni smo s videospotom. Dinko je odlično prenio energiju i atmosferu pjesme.
Sama estetika nam je bitna, ali nažalost u većini slučaja samu estetiku definira i budžet koji imaš, a s obzirom da mi već duži niz godina financiramo sami svoje videospotove pa sukladno tome pokušavamo izvući maksimum. Ovaj videospot nam je omogućila izdavačka kuća koja nam je i predložila Dinka za suradnju i na tome smo im zahvalni.
Što nas očekuje na novom, šestom albumu?
Nećemo otkriti sve karte, kako kažu, ali imamo, kao što sam već prije spomenuo, jako interesantne suradnje i gostovanja. Album je intrigantnog naziva „Pitaš se“ pa kao što i sam naziv albuma glasi, propituje… Sadrži 10 pjesama, a glazbeno je kompaktan, prevladava prepoznatljiv Dogmin zvuk iako na albumu ima netipičnih pjesama za Dogmu. Radili smo na njemu dvije godine. U svoje ime mogu reći da je album sadržajan, raznolik, a opet kompaktan i da na njemu prevladava „bendovska“ energija.
Što mislite, kako će vaša publika reagirati na novi singl? Jeste li već imali priliku testirati ga na koncertima ili uživo?
Nadamo se da će publika totano poluditi za pjesmom i da će zavladati totalna euforija. Šalim se A šta da kažem, kliše. Nadamo se da će publika dobro reagirati. Nemamo očekivanja, jednostavno važno nam je bilo najviše zbog nas samih završiti snimanje albuma. Bilo bi nam drago da nam singl, a kasnije i album, donesu koncerte i više medijske pažnje, ali kod nas to dolazi spontano. Kad završimo album idemo dalje pa šta bude, bit će.
Kako koristite povratne informacije publike i kritike kako biste napredovali kao bend i koliko vam je taj feedback uopće važan? Je li vam važno da publika shvati i poveže se s tekstovima vaših pjesama?
Nakon 28 godina koliko ove godine obilježavamo uz dužno poštovanje svim „kritičarima“ više nam nije bitno kako kritika reagira niti nas to dira. Imamo svoje vrijeme za glazbu i to je to. Glazba nam je ispušni ventil, micanje od svakodnevnice. Ali tu je opet i potreba za glazbenim stvaranjem i sviranjem i dok je to prisutno u nama, to i ima smisla, a sve ostalo nije bitno.
2020. ste obilježili 25 godina postojanja i rada na glazbenoj sceni. Kada se osvrnete, kako se zvuk Dogme i način stvaranja mijenjao kroz godine?
Vrijeme radi svoje kako kažu. Normalno da se kroz godine i vrijeme mijenja zvuk benda i način stvaranja. Puno je u tih 25 godina bilo različitih životnih situacija koje su utjecale na nas same pa samim time i na glazbenu kreaciju i odnose unutar benda, ali u konačnici ili te muzika puni ili prazni. Rekao bi, barem u mome slučaju, da je to jedan oblik ovisnosti i životne potrebe. Jednostavno muzika me ispunjava i moj je životni poriv.
Do sada smo objavili pet albuma (Dogma-1997., Makro- 2000., Dogma 3 -2009., Error-spam 2012., Nemir-2019.), snimili 26 videospotova te brojne hit-singlove. Izdvajamo: Ljubavna, Fragola, Parapapa, s kojima je bend osvajao vrhove top ljestvica najznačajnih radio postaja u Hrvatskoj i šire pa do brojnih televizijskih nastupa u popularnim glazbenim emisijama. Zauzeli smo prvo mjesto Hit Depo-a, prvo mjesto Vip Music Charta i drugo mjesto Otvorenog radija.
Dogmina pjesma „Funky Style“ bila je službena pjesma Europskog prvenstva u boksu (Euroboxing-Pula 2004.), a pjesma „Nogma“ objavljena je na DVD-u s ostalim pjesmama povodom Svjetskog prvenstva u nogometu (Japan 2002.).
Dogma je održala velik broj koncerata po Hrvatskoj, Sloveniji te Srbiji i Crnoj Gori, nastupila kao predgrupa svjetskim poznatim glazbenim grupama: Jamiroquaiju (Arena-Pula 2000./2004., Hala Pionir-Beograd 2004.), Kosheen (Dom sportova –Zagreb, 2003.), te Jamesu Brownu (Arena-Pula 2000.)
Nastupili smo i na značajnim festivalima urbane glazbe na ovim prostorima: Exit (Novi Sad), Trn Fest (Ljubljana), Festival Lent (Maribor), Rock Otočec (Novo Mesto), Aerodrome Rock Festival (Austria).
Kako se nosite s kreativnim razlikama ili sukobima unutar benda?
S godinama sve teže i teže. U svoje ime, mislim da imam sve manje tolerancije i da više uopće nisam spreman za kompromise po pitanju glazbene kreacije koja me u tom trenutku vodi, ali ni svega ostaloga što uključuje odnose između članova benda. Jednostavno sam se kroz sve ove godine umorio, da ne kažem zasitio površnog odnosa, a to stvarno troši onoga kome je muzika fokus. Muzika je tvoj izbor, tvoj lifestyle, tako bi trebalo biti.
Kako održavate balans između glazbene karijere i privatnog života? Kako se nosite s zahtjevima i obvezama bavljenja glazbom?
Našao sam balans između privatnog života i glazbenog angažmana: jednostavno malo sviramo koncerte. Šalim se, godinama imamo svoju rutinu. Bend ima probe dva puta tjedno, nekad po potrebi i više. To je optimalno, uz obitelj i posao koji imamo. Ja znam i češće dolaziti na probe ovisno o mojim glazbenim projektima, ali prvenstvo, u mom slučaju, taj balans uvjetovan je velikom podrške moje supruge, moje životne partnerice tj. same obitelji koja podržava moje vrijeme za muziku.
Koje su bile vaše najveće glazbene inspiracije i kako su one utjecale na vašu glazbu?
Bilo je tu zbilja puno toga. Od samog početka mog bavljenja glazbom Kao teenager, od old school funka (Atlantic Black Compilation), punka, Novog vala ex yu, alter indie rocka, grunge scene pa elektronske glazbe, itd. Slušam vrlo različitu glazbu, funk, soul, indie, elektronsku glazbu, afrobeat, jazz, lounge…
Možete li nam reći nešto više o vašem procesu pisanja pjesama?
Najviše toga uglavnom nastane na probama, u smislu nekih sekvenci tema itd. pa se to dalje razrađuje. Tekstualno nema pravila, pišem kad imam inspiraciju tj. kad me nešto ciljano inspirira ili motivira.
Koje elemente nastupa smatrate najvažnijima za stvaranje dobre atmosfere?
Da je bend uvježban jer samim time ima samopouzdanje, da su odnosi unutar benda dobri energetski, neizostavni tehnički faktor (dobro ozvučenje – razglas, monitoring i tonac) i naravno, da ima publike. Bez feedbacka pubilke nema ni dobrog nastupa.
Možete li podijeliti neka iskustva ili anegdote s koncerata koje su vam posebno ostale u sjećanju?
U 28 godina bilo je stvarno puno toga, ali nekako nemam energije nešto previše izdvojiti ni pisati, nemojte zamjeriti. Bilo je fora s Jamiroquaijem tj. Jay Keyom, s Asian Dub Foundation na Rock Otočcu, Kosheen u Zagrebu. Svirali smo s Incubus i Prodigy na Rock festivalu u Beču, u Zagrebu. S Jamesom Brownom u pulskoj Areni gdje je kralj soula i funka na tonskoj probi dva i pol sata uvježbavao bend nezadovoljan glazbenicima, a mi smo to slušali i gledali u čudu jer glazbenici koji su mu bili u bendu bili su top A liga iz Amerike pa nam nije bilo jasno što nije dobro. Svirali su kao da su došli iz svemira. Ali zato i je James Brown kralj funka. Bend je bio spektakularan, mašina, stroj funka koji melje sve pred sobom.
Oduvijek ste naginjali savršenstvu te davali 150 % od sebe, kako u stvaranju, tako i uživo, na koncertima. Što je u planu u budućnosti?
U planu je krajem 9. mjeseca izbaciti novi singl i videospot kojeg će pratiti i izlazak novog albuma pa logično nakon toga koncerti, live promoviranje novog albuma. Ali vidjet ćemo šta nam nosi budućnost tj. sutra.
Komentari