Bend Dodger Artfool nastao je krajem 2020. godine na inicijativu kantautora Dominika Markovinovića. Novi singl ‘Umrijet ću sretan’ najavljuje debitantski album pod nazivom „Dobri ljudi“ koji će 2024. godine izaći u izdanju Dallas Records. O bendu, glazbi, koncertima i konceptima pjesama, popričali smo upravo s Dominikom Markovinovićem.
Kako je došlo do osnivanja benda Dodger Artfool i što vas je potaknulo na formiranje ovog šesteročlanog sastava?
Moja glazbena priča počinje u mojoj trinaestoj godini kada sam osnovao svoj prvi bend. Bilo je sjajno odrastati u to vrijeme, gotovo svakog vikenda smo svirali, upoznavali naše glazbene heroje i nastupali na pozornicama mnogih kultnih klubova kao što su Sax, Boogaloo, KSET, Saloon… Pred kraj našeg srednjoškolskog obrazovanja bend staje s radom zbog obaveza članova benda. Iako sam se tada prestao aktivno baviti glazbom i dalje sam nastavio pisati glazbu i tekstove. Dodger Artfool nastaje po završetku mog fakultetskog obrazovanja kad sam na plakatu jednog glazbenog festivala ugledao svoje ime, bez da sam prije bio obaviješten o tome. Naime, festival su organizirali prijatelji iz mojeg rodnog Ivanić Grada, koji su znali kako skrivam gomile napisanih pjesama te su me „natjerali“ da ih po prvi put podijelim s publikom. Vrlo sam im zahvalan što su me potaknuli da ponovno uzmem gitaru i stanem na pozornicu, što je naposljetku rezultiralo nedavnim potpisivanjem ugovora s Dallas Recordsom.
Kao što ste spomenuli, bilo je puno “skrivenih pjesama u ladicama”. Možete li otkriti više o procesu stvaranja pjesama iz Dodgerovih bilježnica koje su sada dio vašeg repertoara?
Olovka, gitara i papir bili su ispušni ventil tijekom vremena provedenog bez pozornice. Ne postoji recept za napisati pjesmu, one se samo pojave u obliku stiha ili melodije koju vrtim u glavi i to ponekad u najneobičnijim situacijama, a nakon što se pojave, sve što je potrebno je graditi oko toga dok ne nastane nešto što se može nazvati pjesmom i dok naposljetku svaki član benda u nju upiše dio sebe. Dok sam izbivao iz svijeta glazbe, maštao sam o tome kako bi mogao biti tekstopisac za druge, no bilo mi je preteško usuditi se pristupiti drugim izvođačima pa sam tako sakupio oko dvjestotinjak pjesama. Za mnoge od njih smatram da im je prošao rok trajanja i da sam ih prerastao, no uvijek se pronađe nešto što vrijedi. Na primjer, pjesma ‘Dobri ljudi’ bila je neka sasvim druga pjesma kad je nastajala. Nakon što sam nekoliko godina kasnije krenuo kopati po papirima u oko mi je zapeo stih „Mi smo dobri ljudi, ali ne zajedno“. Pitao sam se je li taj petnaestogodišnjak bio svjestan što je napisao. Znam da zvuči smiješno, ali na neki način sam bio zahvalan samome sebi zbog tog stiha, oko kojeg sam stvorio sasvim novu pjesmu ‘Dobri ljudi’ koja je postala i naslovna pjesma našeg prvog albuma koji će izaći sredinom 2024. godine.
Kako je nastalo ime benda?
Što se imena tiče, Dodger je nadimak koji su mi nadjenuli još u osnovnoj školi. Dodger je bio pas lutalica u Ivanić Gradu i iako sam u početku odbijao taj nadimak, jer je zapravo bio rezultat izrugivanja, shvatio sam kako je najbezbolnije prihvatiti ga. U vrijeme fakulteta sam dosta čitao, pa mi se tako u rukama našao i Oliver Twist, gdje sam među ostalim likovima upoznao i Artfula Dodgera (najboljeg među lopovima) prema kojem sam stvorio homofon ArtFool.
Dominik, Vi ste samostalne nastupe uz akustičnu gitaru zamijenili bendom. Kako je došlo do ovog poteza? Obično se događa upravo suprotno
Postoje tri glavna razloga. Prvi je moja introvertna priroda koja me izjedala kad bi se sam popeo na pozornicu, drugi je ljubav prema glasnijoj i moćnijoj glazbi, a kao treći razlog navest ću citat Christophera McCandlessa: Sreća je stvarna samo kada se dijeli.
Bili ste u raznim bendovima, a sada ste okupljeni u Dodger Artfool. Kako biste opisali evoluciju glazbenog stila benda od folk-rock izričaja do čvrstog alt-rocka s elementima punk-rocka?
Nastanak benda potaknuo je naš gitarist Lovro Vujnovac, kojeg sam upoznao na zajedničkom nastupu u atriju starog grada u Varaždinu. Rekao mi je da, ako ću ikada okupljati bend, on svakako želi biti dio njega. Ubrzo nakon toga krenuli smo u potragu za preostalim članovima. Prvi koji se pridružio bio je naš basist Luka Klen (poslušajte njegov drugi bend Drone Hunter, vjerujem da će vam se svidjeti), nakon njega su stigli Edo Hajdarović na mjesto ritam gitare te Nikola Kekez na bubnjevima. Oduvijek sam cijenio bendove koji su odstupali od klasične bas-gitara-bubanj forme, tako da nam se 3 mjeseca kasnije pridružuje i Viktor Ožeg na saksofonu.
Koliko je Viktorov saksofon igrao ulogu u stvaranju prepoznatljivog zvuka benda?
Osim što je sjajan lik i prijatelj, smatram kako je svojim saksofonom u potpunosti obojio pjesme čime je cijeli bend dobio svoju prepoznatljivost. Također, Viktor je u međuvremenu, dok smo snimali album, postao i otac pa smo tako dobili i najmlađeg Artfoola Šaljem im pozdrav ovim putem.
Glazbeni izričaj benda slijedi tradiciju bendova poput Laufera, Pipsa, Zabranjenog pušenja i Hladnog piva. Kako su ovi utjecaji oblikovali vašu glazbu?
Zapravo, svi u bendu slušamo jako puno različite glazbe i svako od nas je u bend donio nešto svoje. Ne smeta mi da nas uspoređuju s navedenim izvođačima, jer ako se mene pita, navedena su najbolja imena naše rock scene. Pipsi su svakako jedan od bendova koji je najviše utjecao na moj rad, dok je Zabranjeno pušenje bilo nezaobilazni soundtrack u domu mojih roditelja, posebice „Das ist Walter“ i „Dok čekaš sabah sa šejtanom“.
Kako biste opisali emocionalni spektar pjesme ‘Umrijet ću sretan’ i što želite postići kod slušatelja kroz taj kontrast sjete, melankolije i veselog refrena?
Pjesma govori o životnim odlukama i prikazuje život kao put. Taj put je pun uspona i padova, no ono što je najbitnije, na tom putu treba iskoristiti svaki trenutak i uživati u njemu. Smatram kako je najbitnije da se, kada dođemo do finalne destinacije, možemo osvrnuti unazad i pomisliti da smo na tom putu bili sretni. Vjerujem da smo ovom pjesmom to i uspjeli dočarati.
Tekst pjesme poziva slušatelje da pobjegnu od svakodnevne realnosti. U kakve svjetove i bjegove vas odvodi glazba?
Glazba je neprestano sa mnom i kad je ne čujem u fizičkom obliku, ona je tu u obliku melodija koje vrtim u mislima, pa sve do ritma nastalog nesvjesnim udaranjem prstima.
Album “Dobri ljudi” izlazi 2024. godine. Kako biste opisali opći ton i teme koje obuhvaća album?
Album „Dobri ljudi“ je prilično šarolik, kao i naš ukupni repertoar. Mislim da ga najbolje opisuju riječi našeg producenta Marina Kereše: „Zanimljivo je kako je svaka pjesma potpuno drugačija, a opet kada čuješ cijeli album, sve ima smisla.“
Nedavno ste imali koncert i u Rijeci, kakvo vam je bilo to iskustvo? Obično s koncertima uglavnom gravitirate u sjevernom dijelu Hrvatske.
Bilo je to sjajno iskustvo, veliko hvala Klubu mladih što su nas lijepo ugostili, svakako ćemo se vratiti. Bio je sjajan osjećaj doći u sredinu s kojom nemamo toliko poveznica, a da nas tamo dočeka publika koja je znala tekstove naših pjesama. Posebno je bilo zanimljivo vidjeti nekoliko ljudi koji su pjevali pjesmu ‘Hasta La Victoria’ koja još nije niti snimljena, jedini njezin trag na internetu je live snimka nastala prije oformljivanja benda.
Kakvi su planovi za budućnost? Gdje vas možemo slušati u 2024.?
Trenutno smo u procesu dogovaranja koncerata za iduću godinu, tako da je plan svirati, svirati i još svirati. Do tada, nestrpljivo čekamo da s publikom podijelimo ono na čemu smo radili prethodnih godinu dana. Drugi singl ‘Charlie Hebdo’ trebao bi izaći nekad tijekom veljače, a do tada uživajte u ‘Umrijet ću sretan’.
Hvala ti Rijeko, nadamo se da se uskoro ponovno vidimo. …nigdje takvog grada nema.
Komentari