Chasing Nord čine Mihael Prosen (vokal, bas), Tino Margan (bubnjevi), Ivan Jović (gitara) i Mateo Kolenac (gitara), a u četvrtak u Dallas Music Shopu u Rijeci predstavili su naširoko hvaljen drugi studijski album „Last rain on Earth“, koji dolazi šest godina nakon prvijenca „Play Restart“. Osim albuma, članovi benda Chasing Nord promovirali su i koncert koji će se održati 20. svibnja u Pogonu Kulture, gdje uz Krematorium nastupaju kao gosti bendu Po’ Metra Crijeva. Povodom izlaska novog albuma, popričali smo s Mihaelom Prosenom.
Kako je sve kretalo od Fathera do Norda i Chasing Norda?
Paaa, evo u kratkim crtama: kako je prestalo moje djelovanje u Fatheru uzeo sam si nekih godinu dana pauze od stvaranja bilo kakve autorske glazbe. Uz akustično sviranje u tadašnja Tri kralja, a danas The Dudes, s nekolicinom prijatelja pokrenuo sam cover bend Kung Foo Fighters. Kung Foo Fightersi bili su svojevrstan povratak u bendovske vode. U tom periodu, kroz druženja u prostoriji gdje smo svirali, rodio se spontano i Nord. Vedran Vučković i Dorian Bogut ušli su u bend kao gitaristi, nakon čega nam se pridružio i klavijaturist Bojan Brnčić, da bi naposljetku, zamisli, preko YouTubea, pronašli i bubnjara, Tina Margana. On je ujedno i jedini član koji je do danas ostao od originalne postave. Putem su neki otišli, neki došli, a od peterca koji je bio na početku, ispao je četverac. Danas su u bendu, uz mene i Tina, Ivan Jović iz Medulina na gitari te Mateo Kolenac na drugoj gitari, koji je ušao u bend prije nepunih pola godine.
Oduvijek ste imali i stremljenja prema sjeveru. I sam zvuk i estetika je, možemo reći, sjevernjačka. Što vam znači sjever?
Sjever smo uzeli kao nit vodilju. Kad se čovjek izgubi, na kompasu uvijek traži sjever. Nas četvorica ganjamo svoj sjever i zajedno tražimo svoj glazbeni put.
Promjenu imena radili ste 2020., dakle u vremenu korone. Za mnoge glazbenike to je bilo vrijeme kada su preispitivali što žele dalje, kako, za neke je djelovao taj period kreativno. Osim promjene imena, izašao je i „Sonic Heart“ pa možemo reći i da je to bio početak novog poglavlja u karijeri.
Na početku smo bili Nord, no ubrzo smo uvidjeli da postoji previše stvari s imenom Nord – od klavijatura, žvakaća guma, kupaonica… Doslovno nema čega nema U šumi tih ‘nordova’ bilo je nemoguće pronaći naš bend. Prije drugog albuma odlučili smo da je pravi trenutak za promjenu imena, taman negdje prije nego što smo izbacili novi singl „Sonic Heart“. Htjeli smo svakako ostaviti ‘Nord’ u imenu. Prijedlog imena dao je dragi prijatelj Danijel Sikora Six, naš prvi izdavač iz Geenger Recordsa. Kada smo rekli da bismo promijenili ime, on je odmah izletio sa ‘Chasing Nord’. Proveli smo anketu u kojoj je najviše ljudi glasalo za ‘Chasing Nord’, a i nama je to bio favorit od svih prijedloga, tako da smo u nekih mjesec dana došli do novog imena te potom izašli sa „Sonic Heart“. Sjećam se da je to bilo vrijeme korone, nismo mogli putovati. Stella Mešić radila nam je spot i zbog propusnica nije mogla doći do Rijeke, gitarist je bio u Medulinu… Bilo je svega. Spot je putopisan, sniman je u tri županije. Obuhvatili smo Istarsku i Primorsko-goransku županiju, ali i Vinkovce. Obuhvatili smo sve krajeve Hrvatske, kao da nas je sponzorirala Hrvatska turistička zajednica
Ova pjesma ušla je i u polufinale International Songwriting Competition. Kakvo vam je bilo to iskustvo?
Poslali smo pjesmu s nadom u najbolji rezultat, a od 25.000 prijavljenih pjesama ušli smo u polufinale u koje je izabrano 2.500 pjesama. Veseli to čovjeka budući da su u žiriju bile neke velike svjetske face poput Coldplayja, Tom Waitsa, članova Linkin Parka, Dua Lipe… Nažalost, nismo prošli u finale, ali svejedno nam je to bila nekakva potvrda da smo s novim materijalom na pravom putu.
Prije toga imali ste turneju u Kini, istočnoj Europi povodom izlaska albuma „Play Restart“… Sada nešto mirnije djelujete, ali ima li kakvih ambicija za daljnje internacionalno djelovanje?
Ima, naravno, no ipak stremimo nešto bliže geografski. Jučer je baš na društvenim mrežama izašla video uspomena iz Kine i sjetio sam se koliko je to bilo ludo sve skupa… Volio bih svakako ponoviti to iskustvo, ali mislim da to u ovom trenutku nije baš toliko izgledno. Trenutno stremimo bližim relacijama. Njemačka, Austrija, Češka, Nizozemska… Sve je to puno bliže, a postoji publika za glazbu kakvu stvaramo. Konkretno, Njemačka nam je u fokusu i nadamo se da ćemo do najkasnije jeseni ostvariti sve potrebne pripreme te početkom iduće godine krenuti na tour od, nadamo se, barem desetak gradova. Također od listopada kreće koncertna promocija novog albuma u našoj regiji.
Predstavili ste svoj drugi studijski album „Last Rain on Earth“. Kako je album uopće nastao i kakve su dosadašnje reakcije?
Novi album približio nas je našem sjeveru. Album je, kao i prvi, vrlo šarolik – ima izleta u jazz, metal i razne druge žanrove…, ali smatram da smo zahvaljujući većem iskustvu napravili cjelovitiji album u usporedbi s prvim. Započeli smo raditi na njemu još prije korone, a objavljen je prije mjesec dana. A reakcije su stvarno vrhunske. Da sam prije izlaska albuma mogao potpisati ovakve recenzije i reakcije publike, potpisao bih odmah. Jako puno vremena i novaca uložili smo u ovaj album i zato nam stvarno svaka takva potvrda uistinu godi. Sav rad koji smo uložili vraća nam se kroz ovakve povratne informacije te nas motivira da sviramo i radimo dalje i bolje…
Kako ste uspjeli doći do ovakvog apokaliptičnog, distopijskog i mračnog, a opet specifičnog i snažnog zvuka za ovdašnju scenu? Koji su vam bili neki utjecaji?
Rad na novom albumu započeo je u garaži, prije korone, a završio u skroz drugom periodu i svijetu nakon lockdowna. Imali smo kosture pjesama, neke i kompletno gotove pjesme, za koje smo imali osjećaj da ipak još nisu dobile onaj zadnji touch. Falili su određeni elementi, a kako je došla korona i kako je sve stalo, dobili smo na vremenu, revidirali smo pjesme i prošli ih ponovo ‘na čiste uši’. Imali smo priliku sami sebi bit producenti i vidit jasnije sve minuse i pluseve. Svirali smo, imali probe preko Zoom-a. I došli do finalne slike albuma, s kojom smo na kraju cijelog puta – prezadovoljni! Budući da se taj proces odvijao u koroni, logično je da postoji taj apokaliptični zvuk koji mnogi spominju u osvrtima. Ne znam kako to drugačije objasniti, osim da je stvarno bila apokalipsa u vrijeme kada smo ga stvarali, na trenutke surealno do nevjerice događa li ovo stvarno. Iz toga smo vukli inspiraciju. Ipak, mislim da postoji pozitivan prizvuk i nada kao opći sound albuma. Album je žestok, a opet emotivan i melodičan, s nekakvom pozitivnom notom u bolje sutra.
Što se tiče utjecaja, oni su raznoliki: od onih koje osobno vučem kao najstariji član benda – Alice in Chains, Deftones, Faith No More, Tool – do novih utjecaja koje mlađi članovi benda unose poput Gojire, Ghosta, Mastodona… Bez obzira na to, uvijek se pokušavamo maknuti od zvuka svojih idola i napraviti neku svoju zaokruženu cjelinu, i mislim da smo na ovom albumu uspjeli u tome.
Kako ste zadovoljni s promocijom albuma i albumom općenito?
Mihael: Jako sam zadovoljan, došlo je puno dragih ljudi. Mislio sam da ljudi više ne dolaze na promocije albuma, a i hladno je, tako sam uistinu iznenađen odazivom. Evo tu su s nama i Slađana i Filip Gržinčić, autori naša dva posljednja spota koji su itekako važan oblik promocije albuma, a mogu reći da su to napravili gotovo na holivudskom nivou. Sljedeći spot snimamo za pjesmu „Off to Mars“.
Ivan: S albumom i promocijom sam jako zadovoljan, a bio bih još zadovoljniji kada bi ova vrsta glazbe imala više slušatelja u Hrvatskoj. Najdraža pjesma na albumu mi je „Off to Mars“ jer sam oduvijek baš to htio odsvirat na gitari.
Tino: Slažem se. Ne znam zašto, ali taj zadnji refren u pjesmi „Off to Mars“ dovede me do suza. Sram me reći da se to dogodi u vlastitoj pjesmi, ali baš je nekako emotivna. A planovi za dalje? Veselimo se kreativnom procesu koji nas čeka za novi album. A budući da 20. svibnja sviramo u Rijeci, gradu rocka, onda priliči da Riječani dođu u Pogon kulture. Vidimo se tamo!
Komentari