Bajkovnica i kada je kazuje autor

Intervju s Dianom Rosandić, pjesnikinjom i književnicom koja oživljuje svoja djela.

225

Nakon preko dvadeset objavljnjenih knjiga, od kojih je više njih bilo nagrađivano i prevođeno, objavili ste bajkovnicu “Ćelavi jež”. Zašto ste “iskovali” bajkovnicu, a niste pristali na slikovnicu?

U predahu između pisanja dva romana, dobila sam inspiraciju za bajke koje govore o prijateljstvu i pobjedi dobra nad zlim. Tako je nastao „Ćelavi jež“ koji sadrži osam bajki, napisanih kao poticaj roditeljima da se vrate starinskom modelu uspavljivanja djece – čitanju priča za laku noć od kojih djeca neće imati noćne more. Slikovnice se oslanjaju na vizuelne poticaje, i ponekad kvalitetan crtež govori više od riječi, ali kao književnica pratila sam svoj unutarnji tempo u nastojanju rada na kvalitetnom štivu, tako da sam se odlučila za bajkovnicu a ne slikovnicu. Međutim, drugo izdanje ću sama ilustrirati, što je novi izazov kojem se radujem. Nakon što sam na Učki u Marijinom vrtu napravila prilično velik mozaik na prirodnoj stijeni, vjerujem da ću uspjeti i kvalitetno likovno opremiti vlastite priče.

Predstavljali ste “Ćelavog ježa” na drugačiji način?
Predstavljanje dječje knjige mora se načinom izvedbe prilagoditi uzrastu publike, tako da sam „Ćelavog ježa“ promovirala u kostimu ježa, uz pomoć malih glumačkih asistenata koji su glumili likove iz bajke; zeca, mačke, ružu, tratinčice… Gostovala sam na dječjem odjelu bolnice Kantrida, u školama, vrtićima, i djeca su lijepo prihvatila pouke.

Dakle, nakon što ste potrošili kostim ježa, uskočili ste u kostim morske sirene, koja priča prču o “Kapetanovoj kapi”. Koja je njena poveznica s kapetanom? Je li mu ona kćer, prijateljica ili je jednostavno uzela kormilo priče u svoje ruke?
Kako je kostim ježa dotrajao, izjedrila je iz iste bajkovnice priča „Kapetanska kapa“ koju sam nedavno ispričala u Omišlju. Pomorskim kapetanima naše područje nikada nije oskudijevalo, u priči o sireni i malom dječaku mnogi će se prepoznati. Ali samo pisci smiju otkrivati pomorske tajne. Jer oni ne otkrivaju lokacije gdje žive sirene.

Prepotstavljam da ćete reći da su djeca najdraža publika. Ipak, ispričajte nam neki doživljaj s njima dok ste im predstavljali bajke iz bajkovnice “Ćelavi jež”.
Djeca su iskrena publika. Kad je neki autor dosadan, čujem da oni tada legnu na pod i zijevaju. Ako zaokupite njihovu pažnju, na kraju vam prilaze s bezbroj pitanja, i na svako morate odgovoriti. Jednom sam se lijepo pripremila uz šminku, frizuru i raskošnu haljinu princeze. Jedan dječak me glasno upitao: „Princezo, gdje ti je princ?“, odgovorila sam da sam suviše stidljiva za takva pitanja, no on je samouvjereno rekao da će biti moj kralj. Eto, što čini par umjetnih trepavica. Sjajno je bilo kad su me u čitaonici, nakon što sam im ispričala priču, djeca uzela za ruku i posjela u publiku, podijelili su se po ulogama i na licu mjesta „Ćelavog ježa“ lijepo izveli u svojoj režiji jer su ga čitali u školi i pripremili igrokaz. Uživala sam. I u Zagrebu sam se nasmijala na predstavljanju knjige „Priče za laku noć“, u kojoj mi je uvrštena bajka „Baka Breza“. Moja baka s rupcem vezanim ispod brade nije imala ni pet godina, i bila je sjajna.

Kako ste došli na ideju ovakve prezentacije bajkovnice i kome je ona sve namijenjena?
Danas tehnologija pruža djeci mnogo pogodnosti za učenje i brzu komunikaciju, i vrijednost takvog napredovanja je neupitna, međutim, još uvijek tim nježnim dušicama treba živa riječ, konkretna priča, pouka, poruka o postojanosti dobra i zla. Kad se dijete zainteresira za ideju koju je doživjelo, poželi da priču pročita u izvornom obliku. Mnoga su djeca kod kuće radili crteže pa mi ih slali. Važno je poticati ih na kreativnost. Bajke su pisane zato da dječica i roditelji, (bake, djedovi…) prije spavanja postanu zajedničari u druženju s pozitivnim ishodom. Da odrasli nađu vrijeme vlastite sabranosti koju će dijete upijati, a ne da ih uspavljuju igrice na mobitelu, tabletu, ili horor-slikovnice i zombiji.

Kako financirate izdavanje vaših knjiga i gdje se one mogu kupiti?
6Zbog situacije u nakladništvu, kao samostalni umjetnik, bajke ću tiskati kao samoizdat. Ne moram obrazlagati, nedavno se ponovno obznanila činjenica da na piscu svi zarađuju, a on je ostaje gladan. No, od kukanja se ne živi, osim ako niste ptica kukavica. U Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu pred zimu će mi izići novi roman.

Ako netko poželi darovati originalan poklon za dječji rođendan, odnosno vaše predstavljanje bajkovnice kroz zanimljivu priču “Kapetanova kapa” kako Vas može pronaći?
Neke se moje knjige mogu nabaviti preko Interneta, ali možete poslati upit na moj e-mail dianarosandic@gmail.com ili kontaktirati mob: 0918983894 i knjigu kupiti pouzećem. Bilo bi krasno knjigu prodati unaprijed i tako je samofinancirati, no to se još nikad nije dogodilo, zato pretpostavljam da ću dio književne stipendije ponovno utrošiti na papir u boji. Nešto bi se moglo prikupiti od književnih performansa koji mogu konkurirati mađioničarskim i inim iznenađenjima na dječjim rođendanima ili u igraonicama.

Neka se Providnost preko ljudi pobrine da najmlađi dobiju primjereno štivo, a meni kapetansku kapu (jer ovu moram vratiti). Tko želi, može uplatiti donaciju na žiro račun: Erste bank: HR4522402006 3100227276. Moja će vam Sirena biti zahvalna i nećete potonuti. Pokazat će vam gdje gramzljivi gusari skrivaju blago, namiriti zlatnikom svaki novčić koji uložite u njezinu priču.

Komentari