Foto: Blanka Uzelac / Radio Rijeka

Nagrada je dodijeljena u petak, 09. prosinca u Hrvatskom novinarskom domu u Zagrebu, a novinarka Antonela Galić Pruša pokrenula je u HRT centru Rijeka akciju prikupljanja donacija za riječku Socijalnu samoposlugu koja su 14. prosinca predane korisnicima Socijalne samoposluge, te je na maloj svečanosti poklonjen i primjerak priznanja, odnosno, zahvale “jer je to zapravo njihova nagrada – nagrada životnog preživljavanja”, izjavila je Galić Pruša.

Nagrada koju je osvojio radijski prilog “Riječka socijalna samoposluga”, a koji je emitiran 17. listopada u emisiji “Danas aktualno” Radio Rijeke u povodu Međunarodnoga dana borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti,  posebna je iz razloga što je žiri zadužen za ocjenjivanje novinarskih radova sastavljen od osoba koje se nalaze u siromaštvu ili su nekad imale iskustvo siromaštva, poput nezaposlenih ili zaposlenih s nedovoljnim primanjima, mladih koji žive u ustanovama socijalne skrbi, samohranih roditelja, beskućnika, korisnika socijalnih usluga.

Foto: Blanka Uzelac / Radio Rijeka
Foto: Blanka Uzelac / Radio Rijeka

Inače, “Svjetionik” je dio međunarodnog projekta Journalism Prize “From below” goes international koji u partnerstvu provode nacionalne mreže protiv siromaštva iz Hrvatske, Mađarske i Austrije, uz sudjelovanje nacionalnih mreža iz Islanda, Finske i Njemačke.

U kratkom razgovoru, Antonela nam otkriva kakav je osjećaj dobiti nagradu, motivira li ju progovarati i dalje o socijalno osjetljivim temama te što ju najviše veseli u ovom poslu.

Kakav je osjećaj dobiti nagradu ovakvog tipa?

Veliko zadovoljstvo s obzirom na to da se radi o jednoj od najosjetljivijih skupina sugrađana, kojima zaista treba naša pomoć. Predrasude o siromašnima, kao osobama koje su lijene ili su ovisnici, alkoholičari, nisu u potpunosti točne. Mnoge životne situacije su nepredvidive i kao što sam i u prilogu rekla, siromaštvo se može dogoditi svakome od nas, a najvažnije je da čovjek ne izgubi dostojanstvo. Gubitak posla, teška bolest, krediti, ovrhe, podstanarstva, zlostavljanje u obitelji ili premale plaće, samo su neki od razloga zbog kojih su mnogi dobri i vrijedni ljudi postali korisnici riječke Socijalne samoposluge.

Foto: Blanka Uzelac / Radio Rijeka
Foto: Blanka Uzelac / Radio Rijeka

Motivira li vas dobivena nagrada da i dalje progovarate o socijalno osjetljivim temama?

Da, s obzirom na to da sam po zanimanju profesorica pedagogije i te su mi teme bliske. I dalje ću nastojati o njima izvještavati, a prava je sreća kada nekom i pomognemo. U ovom ludom i brzom životu prepunom politike i senzacionalizma, o stvarnim životnim problemima, normalnim ljudima i njihovim životima, poslovima, uspjesima, gotovo da se uopće ne govori. Sve je usmjereno na politiku, Vladu, Sabor, stranačka prepucavanja, mediji su puni takvih informacija, što je šteta, jer život je i nešto drugo.

Imate li planova za dalje, budući projekti?

Nemam nikakve posebne planove, jer mi u riječkom HRT centru, odnosno Radio Rijeci odlazimo na svakodnevne zadatke kako nas raspoređuje urednik i vrlo često “skačemo s teme na temu”, a većim projektima bi se dakako trebalo više posvetiti. No, već treću godinu volonterka sam i potpredsjednica riječke podružnice udruge Buđenje. Nastojimo pomoći djeci koja imaju ADHD (deficit pažnje) ili hiperkinetski poremećaj, kao i njihovim roditeljima da ih društvo, odnosno škole, te odgojne institucije, razumiju i uvažavaju njihove posebnosti, odnosno nedostatke. Za sada je to teška borba, no trudimo se, mora se shvatiti da nismo svi jednaki, da ne mogu sva djeca sjediti u školskim klupama 45 minuta potpuno mirno, a da je školski sustav zastario. Mnogi učitelji ne prate nove tehnologije, i ne potiču kreativnost i različitost.

Foto: Blanka Uzelac / Radio Rijeka
Foto: Blanka Uzelac / Radio Rijeka

Što vas najviše veseli u poslu?

U poslu me najviše veseli upravo to da nakon objavljene informacije mogu nekome pomoći. Predugo sam u novinarstvu, sve sam prošla, što se u gradu kao što je Rijeka može proći, tu mislim na sve novinarske televizijske i radijske forme. Sa svojom 51 godinom, normalno da se ne ushićujem, kao prije 33 godine kada sam mislila da omladinsko novinarstvo, probitačnost, znatiželja, otkrivanje afera, pa i drskost može promijeniti svijet. Ne kažem da ne može i da novinari nisu puno toga razotkrili i pokrenuli, no svi smo svjesni u kakvom okruženju živimo.

Odvija li se studentski projekt „Sova“ u čijem ste stvaranju sudjelovala onako kako ste i zacrtali?

Radio Sova, studentski projekt Radio Rijeke i Sveučilišta u Rijeci, gdje sam bila gotovo 5 godina mentorica, bio je za mene izazov i zadovoljstvo. Isto nešto korisno, jer smo radili s mladim ljudima, učili ih poslu u nadi da će se neki od njih zaposliti kod nas na radiju. No, to se apsolutno nije dogodilo, ali neki od njih su honorarci, a neki su stalni posao našli u drugim medijima. Voljela sam te mlade ljude i njihovu energiju, poticala ih na kreativnost i otvorenost, bilo mi je zadovoljstvo raditi s njima. Zbog nekih drugih obaveza u HRT centru više nisam imala vremena za rad s njima i tako je do danas. Mislim da se projekt ne odvija onako kako sam ga ja zamišljala, ali s obzirom na to da više nisam u njemu, nije pošteno da o tome govorim.

Biste li vlastitoj djeci preporučili da se bave novinarstvom?

Ne bi, bojim se da novinarstvo izumire ili odlazi u nekom drugom smjeru. U Rijeci su ukinuta mnoga novinska dopisništva, neke novine više i ne postoje, na lokalnim medijima nesigurna su primanja. Novinarstvo je vjerojatno najzanimljivije zanimanje, ali to je posao, zanat, znanje, iziskuje puno energije, stalno praćenje svih događaja jer novinar si 24 sata. A moja djeca će sama odlučiti čime će se baviti, kao što sam i ja odlučila.

Foto: Blanka Uzelac / Radio Rijeka
Foto: Blanka Uzelac / Radio Rijeka

Na ovoj web stranici na dnu možete poslušati nagrađeni radijski prilog.