Imaju li ateisti i vjernici sličan moralni kompas?

23

Širom svijeta i u raznim različitim kulturama često se pretpostavlja da su ateisti nepovjerljivi i da im nedostaju određena načela koja posjeduju oni koji su religiozni. Godine 2020. međunarodno istraživanje koje je obuhvatilo šest kontinenata pokazalo je da 45 posto ljudi smatra da je potrebno vjerovati u boga da bi bili moralni i imali dobre vrijednosti.

No, nova studija sugerira da u tom stereotipu nema istine, koliko god čvrsto u njega vjerovali (ponekad čak i sami ateisti). Iako se moralne vrijednosti donekle razlikuju između onih koji su religiozni i onih koji to nisu, psiholog Tomas Ståhl otkrio je da obje skupine posjeduju moralni kompas“Ateisti zaista imaju moralni kompas”, objašnjava Ståhl, koji radi kao socijalni psiholog na Sveučilištu Illinois u Chicagu. “Međutim, u nekim je aspektima kalibriran nešto drugačije od vjernika, ali u drugim aspektima nije.”

Ståhlovo istraživanje uključuje četiri internetske ankete i obuhvaća dvije države: Sjedinjene Američke Države, gdje je vjera u boga uobičajena, i Švedsku, koja je jedna od najsekularnijih nacija na svijetu. Prve dvije studije bile su usredotočene na osobnu povijest, uvjerenja, vrijednosti i političke orijentacije 429 Amerikanaca, dok su posljednje dvije studije uspoređivale odgovore 4.193 ispitanika iz SAD-a i Švedske.

Na kraju su obje skupine postigle jednako niske ocjene u pogledu amoralnih tendencija kada se od njih zatraži da se slože ili ne slože s izjavama poput “Voljan sam biti nemoralan ako vjerujem da će mi to pomoći da uspijem.”

Štoviše, gotovo svi anketirani u sve četiri studije ocijenili su da moral štiti pojedinca, poput poštenosti, slobode i zaštite od ugnjetavanja, na sličan i značajan način. Religija na stranu, većina se ljudi slaže s izjavom da “Društvo najbolje funkcionira kada omogućava pojedincima da preuzmu odgovornost za vlastiti život, a da im ne kažu što da rade”.

Zanimljivo je da su religiozni ljudi i ateisti racionalnu misao smatrali važnom vrijednošću, iako su ateisti vjerojatnije bili skeptični, analitički mislioci. Samo što se tiče morala koji štiti skupinu, religiozni ljudi uistinu su se razlikovali. Oni koji vjeruju u boga, na primjer, imaju tendenciju da puno više ocjenjuju odanost grupi, poštivanje autoriteta i svetost svojih djela.

“I u SAD-u i u Švedskoj ljudi koji ne vjeruju u Boga imaju slično snažne moralne zabrinutosti kao i religiozni ljudi”, kaže Ståhl. “Međutim, ateisti su bili manje skloni smatrati da vrijednosti koje promiču grupnu koheziju – kao što su odanost grupi, poštivanje autoriteta i svetost – bitne za moral.” To ima smisla jer neki tvrde da je funkcija religije stvaranje visoko kohezivne zajednice, a oni koji su izloženiji pogodnostima ove zajednice vjerojatnije će se pridržavati vrijednosti koje služe grupi.

Teško je izvući čvrste zaključke iz korelacija u ovoj studiji, ali Ståhl tvrdi da njegovi nalazi sugeriraju da je strah još jedan faktor koji ljude tjera na religiju. Činilo se da religiozni ljudi u Švedskoj i SAD-u svijet smatraju opasnijim mjestom, a taj strah povezan je s većom ocjenom moralnih vrijednosti koje štite skupinu.

Ateisti su, međutim, usredotočeni na pojedinca i manje je vjerojatno da će misliti da je neka radnja u osnovi ispravna ili pogrešna. Umjesto toga, oni su skloni posljedičnom moralnom rasuđivanju, što znači da je vjerojatnije da će suditi postupak na temelju štete koju ona donosi od slučaja do slučaja.

Zapravo, ovo relativnije gledište morala može biti razlog zašto ateisti imaju reputaciju nemoralnih ljudi. U hipotetskoj je situaciji Ståhl rekao ateistima da je vjerojatnije da će žrtvovati jedan život za veće dobro, a to bi se moglo smatrati prijekornim za druge. “Vrijedno je napomenuti da su procjene moralnog karaktera ljudi koji donose odluke temeljene na konsekvencijalističkim (nasuprot pravilima) načelima negativnije, jer se konsekvencijalisti doživljavaju kao manje empatični”, napominje Ståhl u svom radu. “U svjetlu takvih otkrića čini se vjerojatnim da je sklonost ateista da se oslanjaju na konsekvencijalistička načela, zajedno sa njihovim slabim odobravanjem obvezujućih moralnih temelja, u određenoj mjeri pridonijela njihovoj reputaciji kao da nemaju moralni karakter.”

Druga istraživanja sugeriraju da ljudi nemaju povjerenja u ateiste jer se brinu da se bez božanske kazne ateist neće držati svog moralnog kompasa ako ga uopće ima. U budućnosti se Ståhl nada da će se slična istraživanja provoditi u nezapadnim zemljama koje su istodobno manje religiozne i više orijentirane prema skupinama kako bi se vidjelo održavaju li se ti novi nalazi u drugim kulturama.

Izvor: PLOS ONE

Komentari