Dijabetes – bolest koju ima preko pola milijuna Hrvata

11

Svjetski je dan dijabetesa. Podsjetimo, u Hrvatskoj je registrirano otprilike 305.000 oboljelih. Procjenjuje se je da ukupan broj zapravo gotovo duplo veći. Naime, dijabetes se može razvijati i po deset godina pa otprilike 40% pacijenata ni ne zna da ga već ima. Najmlađi pacijent u Hrvatskoj imao je samo dva mjeseca.

Dosad je uglavnom prevladavala čvrsta podjela na dijabetes tipa 1 i dijabetes tipa 2, pri čemu se smatralo da se drugi oblik javlja kod starijih osoba. Situacija danas postaje sve složenija, a stručnjaci tvrde da se već razvilo toliko podtipova ove bolesti da zapravo već više ne možemo govoriti o ta dva klasična tipa. Primjerice, veliku pozornost izaziva takozvani trudnički dijabetes.

Unatoč svemu, ono što i dalje zasigurno znamo je da je zdrav život najbolje što možemo učiniti da barem pokušamo ne postati dio ove statistike. Naime, iako. naravno, ima pretilih osoba koja uopće ne pate od dijabetesa, kao i mršavih ljudi s ozbiljnim komplikacijama te bolesti, debljina je i dalje jedan od najznačajnijih rizičnih čimbenika za njeno razvijanje.

Pretila djevojčica, primjerice, već ima veće šanse da će jednoga dana razviti trudnički dijabetes. Šećerna bolest najviše prijeti onima koji svoj višak kilograma nose već jako dugo, a s godinama ga postaje i sve teže skinuti.

Šećerna je bolest četvrta na ljestvici uzroka smrtnosti u Hrvatskoj. Prošle je godine objavljeno da 19,8 posto proračuna Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje odlazi upravo na tu bolest, od čega 88 posto iznosa ide na liječenje komplikacija na srcu i krvnim žilama.

Hrvatska nema problem s dostupnošću lijekova za dijabetes. No, velik problem ima s kasnim otkrivanjem bolesti. Do trenutka kada se šećerna bolest otkrije, pacijent je obično već razvio niz komplikacija, a broj oboljelih stalno raste.

Stoga je posebno važno razvijati dobre navike od najranije dobi, no zapravo nikada nije kasno učiniti nešto za sebe. Dovoljna količina kretanja, pravilna prehrana i redovite liječničke kontrole možda ne garantiraju uvijek besprijekorno zdravlje, no svakako su najmanje što možemo učiniti za sebe kako bismo si barem pokušali pomoći da ne razvijemo one oblike ove bolesti na koje možemo utjecati.

 

Komentari