Black Friday: Treba li nam zbilja toliko stvari?

68

Svake godine, krajem studenoga, društvene mreže i mediji preplavljeni su istim prizorima iz Amerike: gomile ljudi strpljivo čekaju u redu ispred trgovina, a s otvaranjem vrata scene često postaju kaotične. Guranje, trčanje, pa čak i sporovi za zadnji komad robe na sniženju postali su nezaobilazna kulisa Black Fridayja. No, treba li nam doista toliko odjeće, poklona i drugih stvari?

Black Friday, koji se tradicionalno obilježava dan nakon američkog Dana zahvalnosti, simbol je masovne kupovine. Ogromni popusti, reklame koje nas uvjeravaju da su baš sada “najbolje prilike”, “najveći popusti” i pritisak da pronađemo “savršene poklone” za blagdane često nas potiču na impulzivnu kupnju. No, u eri sve većeg osvještavanja o održivosti i minimalizmu, postavlja se pitanje: koliko toga zaista trebamo?

Statistike pokazuju da prosječna osoba koristi tek 20-30 % svoje garderobe. Preostali komadi godinama stoje u ormarima, a neki nikad ni ne ugledaju svjetlo dana. Black Friday često samo pogoršava problem – kupujemo još više odjeće, često slabije kvalitete, koja nas privuče samo zbog velikog popusta. Istovremeno, tekstilna industrija jedan je od najvećih zagađivača okoliša, odgovorna za emisije stakleničkih plinova i goleme količine otpada.

Možda je vrijeme da preispitamo kako pristupamo Black Fridayju. Potreba za kupovinom može se smanjiti osvještavanjem vlastitih stvarnih potreba i planiranjem. Ako nešto zaista trebamo, Black Friday može biti prilika za povoljnu kupnju. No, umjesto impulzivnog gomilanja, vrijedi razmisliti o kvaliteti, održivosti i dugoročnosti onoga što kupujemo. Većina kupljenog završava zaboravljena na dnu ormara ili kao dio blagdanske euforije koja brzo blijedi. Umjesto nagomilavanja stvari, možda bismo mogli usmjeriti energiju na ono što je stvarno važno: odnose, osobni razvoj, zdravlje i očuvanje okoliša.

Primjerice, dok Black Friday slavi konzumerizam, knjiga Goodbye, Things koju je napisao Fumio Sasaki poziva nas da stanemo na trenutak i razmislimo o drugačijem pristupu životu. Sasaki je kroz minimalistički način života stekao osjećaj slobode, zahvalnosti i fokusa. U svojoj knjizi dijeli osobne priče o tome kako je reduciranje materijalnih stvari transformiralo ne samo njegov prostor, već i njegov pogled na svijet. Njegovi konkretni savjeti za minimiziranje i isticanje vrijednosti nematerijalnog pokazatelj su koliko je moguće istinski obogatiti život bez nagomilavanja stvari. Sasaki nudi savjete kako prepoznati što nam zaista treba, a što je višak – proces koji nam može pomoći i u nošenju s konzumerističkim pritiskom Black Fridayja.

Treba li nam još jedan komad odjeće? Još jedan gadget? Ili bismo, inspirirani Sasakijevom pričom, mogli razmotriti kako pojednostaviti svoj život i usmjeriti se na ono što zaista obogaćuje naše dane? Jer, na kraju dana, najsretniji trenuci obično nemaju nikakve veze s popustima ili materijalnim stvarima. Možda je najbolja “kupovina” ove godine sloboda – sloboda od nepotrebnog, od stresa i od pritiska da stalno jurimo za stvarima.

L.B.

Komentari