Antonella Kuzma: Roditelji sa svrhom – zajednica koja stvara bolje sutra gdje su naša djeca sretna, ispunjena i sigurna

Antonella Kuzma pokrenula je zajednicu Roditelji sa svrhom. Autorica je knjiga "Iz perspektive djeteta 1 i 2", a bavi se razvojem djeteta u modernom društvu kroz znanost koja je pristupačna svima.

233

Kako to da tako jedan mladi glas progovara o tako bitnim temama? Zbog čega je uopće važno govoriti o temama razvoja djece?

Diplomirala sam istraživački smjer Social and Policy Sciences na University of Bath gdje sam se specijalizirala u mrežnoj analizi društvenih pokreta, tj. proučavanju odnosa unutar modernih zajednica. Istražujući trenutno stanje društva osjećala sam da nešto nedostaje. Naime, svi postojeći pokreti reagirali su na trenutnu situaciju, ne baveći se pritom oblikovanjem svijeta za generacije koje dolaze.

Otprilike u to vrijeme u moj svijet došla je malena sestrična. Moja želja oblikovanja boljeg svijeta za nove generacije postala je još jača, a istovremeno se činila toliko nedostižno. Sve do trenutka u kojem sam sasvim slučajno jednog sunčanog popodneva sagledala to pitanje iz nove perspektive: Što ako bih, umjesto mijenjanja svijeta, krenula od sebe i pokušala malenoj prenijeti vrijednosti i sposobnosti koje bi je pripremile za svijet, bez obzira na to kakav on bio.

U skladu s dosadašnjim znanstveno istraživačkim radom, jednako posvećeno sam pristupila i toj temi. Kroz proteklih 6 godina trudila sam se obrazovati iz različitih perspektiva. Tako sam bila dio edukacija gdje su svoje znanje predstavljali Avital Schrieber, Debbie Godfrey, Andrew Newman, Dr. Shefali Tsabary, Rhea Lalla te mnogi drugi. Što sam otkrila? Došla sam do zaključka da postoji način kako djeci od najranije dobi pomoći u razvijanju vrijednosti i sposobnosti zahvaljujući kojima će izrasti u samostalne i samopouzdane ljude u stalno mijenjajućem modernom svijetu. Moja misija je te spoznaje i stečeno znanje prenositi roditeljima i podučiti ih tehnikama koje obuhvaćaju cjelokupni razvoj samopouzdanog, samostalnog i sigurnog djeteta.

Koliko je teško u današnjem svijetu rapidnih promjena brinuti se za dijete? Mnogi roditelji nemaju spoznaju odakle krenuti u odgoju, koje vrijednosti prenijeti na djecu, suočavaju se s brojnim izazovima, a okruženi smo mnoštvom informacija koje su često kontradiktorne… Postoji li kakav univerzalni recept za suvremeno društvo koje se tako brzo mijenja i nove generacije?

Svako je dijete jedinstveno i trebalo bi se sagledati kao individualna osoba sa svojim potrebama, razmišljanjima i propitivanjima. Međutim, unutar toga postoje neke generalne odrednice i vrijednosti na koje istraživanja stavljanju posebnu važnost. Primjer toga je kritičko promišljanje. Danas se većina informacija može relativno brzo saznati, ali ono svojstveno ljudima ostaje propitivati, nalaziti inovativna rješenja i imati sposobnost realizacije istog. Upravo na ovim sposobnostima rade Roditelji sa svrhom.

Kakva Vam najčešće pitanja roditelji postavljaju? Što ih najviše muči?

Roditelji s kojima radim pitaju se kako mogu poslati dijete u svijet i osjećati se sigurno da će se to dijete biti sretno i samostalno te se moći zauzeti za sebe čak i kada roditelji nisu u blizini. Mi radimo na tome da djeci prenosimo vrijednosti, sposobnosti i alate koji će im dugoročno služiti u tome. Ta djeca su sposobna samostalno i fokusirano obaviti zadatak, znaju se brinuti o sebi te znaju kako procijeniti što žele te to na efikasan način iskomunicirati.

Pokrenuli ste i zajednicu Roditelji sa svrhom. Što znači biti roditelj sa svrhom?

Roditelji sa svrhom su zajednica koja stvara sutra gdje su naša djeca sretna, ispunjena i sigurna, a sve to jer znaju da je moć da to ostvare upravo u njihovim rukama.

Napisali ste knjige „Iz perspektive djeteta 1 i 2“ koje su jezično rodno ravnopravne. Koja je bila primarna motivacija za pisanje takvih knjiga?

Jezik i naš način izražavanja jako su velik dio ljudskog iskustva. To je jedan od načina kako komuniciramo svoje osjećaje, potrebe i poruke koje želimo prenijeti. Ujedno, jezik je toliki dio ljudskog iskustva da on istovremeno oblikuje način na koji mislimo te ukazuje na trenutno stanje društva. Iz tog je razloga, kod bilo koje društvene promjene, važno sagledati i što nam jezik govori.

Ovom sam se mišlju vodila i kada mi je prije nekoliko godina došla ideja da napišem knjige za roditelje. Osim lude ideje da znanje raspodijelim po mjesecima tako da je na roditelju da pročita samo 20ak stranica za mjesec u kojem se dijete nalazi došla mi je i jedna luda želja. Htjela sam da knjige budu odraz društva kakvog želimo imati, onog jednakog.

Premda vjerujem da želimo kako naša djeca znaju da mogu biti što god požele postavlja se pitanje kako ćemo to ostvariti ako djevojčice i dječaci čitavo svoje djetinjstvo čitaju knjige o NJEMU, a isto to čitaju i roditelji?

iz perspektive djeteta antonella kuzma

Što bi u tom kontekstu značila ravnopravnost za djecu?

Ove su knjige nastale kao primjer jednakosti koju možemo živjeti. Ona za mene prvenstveno znači izbor. Svako dijete u sebi ima nevjerojatan potencijal, svoje želje i viđenje osobe kakvom želi postati. Nadam se da idemo ka društvu gdje svako dijete zna kako može postati upravo to što želi, a to je jednakost.

Kako je izgledao proces objavljivanja knjiga? Koliko je naposljetku bilo diskusije između lektorica i Vas? Ipak nije lako napisati takvu knjigu… Što nam jezik govori u tom smislu?

Na ovoj ravnopravnoj verziji radile su tri osobe. Ja, kao znanstvenica koja se bavi analizom diskursa jezika, ali ne zna ništa o pravopisu te dvije lektorice (jedna za knjigu Iz perspektive djeteta 1, a druga za knjigu Iz perspektive djeteta 2) koje su taj dio odgovornosti odlučile preuzeti na sebe.

Bilo je predviđeno da će proces trajati dva mjeseca, ali smo na kraju radile pet mjeseci kako bi knjige postale jezično rodno ravnopravne. Ono što mogu reći nakon tog iskustva jest da naš jezik još uvijek nije u potpunosti evoluirao za djelo koje bi bilo jezično rodno ravnopravno u svakom smislu, ali smo dale sve od sebe da predstavimo nešto drugačije.

Došli ste na ideju da spoznaje raspodijelite po mjesecima tako da roditelji za mjesec u kojem se dijete nalazi pročita samo 20-ak stranica. Kako ste uspjeli sumirati toliku količinu znanja na toliko malo stranica? Ekstrahirati bit, ali i dati ključne informacije, upute na maksimalno pojednostavljen način?

Kod pisanja ovih knjiga vodila sam se roditeljima koji su puni obaveza i nemaju vremena. Cilj je bio pronaći način gdje će se upoznati s razvojem djece te znati kako raditi na sposobnostima, ali na vrlo efikasan i pristupačan način. Veliki dio ovog pristupa jest i što je znanje raspodijeljeno na mjesecima tako da roditelj čita samo 20-ak stranica za mjesec u kojem se dijete trenutno nalazi. Ovo sam uspjela uz pomoć 5 recenzentica iz različitih struka gdje smo zajedno prošle svaki mjesec, usuglasile se sa svime u skladu njihove struke, a zatim radile na tome da svaka rečenica bude napisala na što jednostavniji način. Ukratko, na svakom smo koraku imale na umu roditelje koji će čitati ove knjige.

U komunikaciji s roditeljima često i izlazite iz vlastite zone komfora pa je tako jedna od tema bila pravilno imenovanje genitalija u interakciji s djecom. Djeca u određenoj dobi često postavljaju pitanja o svom tijelu, a roditeljima, kada se dotakne ova tema, bude neugodno. Zbog čega je važno koristiti pravilne nazive genitalija?

Da, nažalost, mnogo tema o kojima pričam su danas izlazak iz zone komfora meni i mojoj zajednici. Međutim, to se znanje nalazi u znanstvenoj literaturi već desetljećima. Jedan je primjer tome i pravilno imenovanje genitalija od najranije dobi. Time što umjesto ‘slatkih’ naziva poput pikice i pišića koristimo pravilne nazive vulve i penisa djeca su: zaštićenija od seksualnog zlostavljanja jer time pokazuju svoje znanje i kako se imaju kome obratiti ako se nešto dogodi, dobivaju jasan znak od roditelja ili skrbnika/ca kako im se mogu obratiti ako se ne osjećaju ugodno u određenim situacijama i stvaraju otvoren odnos s roditeljima koji će im služiti čitavog života.

Važnih tema u tom kontekstu ima nebrojeno mnogo, no koje biste savjete još dali roditeljima ili budućim roditeljima?

Sve sadašnje i buduće roditelje bih potaknula na razmišljanje ovim pitanjem: Kakav bi svijet koji ostavljamo iza sebe mogao biti za našu djecu ako samo propitujemo i ne uzimamo sve ‘zdravo za gotovo’?

Autor teksta: Lidija Balog

Komentari