Mnogi od nas pokušavaju jesti više voća i povrća, a manje ultraprerađene hrane. Ali zašto je tako teško držati se svojih ciljeva?
Hrana bogata masnoćama, šećerom i slana jednostavno je tako zadovoljavajuća za jelo. I niste samo vi u ovoj priči – ljudska bića su tako evoluirala. Ove namirnice aktiviraju sustav nagrađivanja mozga jer su u prošlosti bile rijetke.
Sada su svuda oko nas. U bogatim modernim društvima bombardirani smo reklamama koje nas namjerno podsjećaju na izgled, miris i okus kalorične hrane. A kao odgovor na te snažne znakove, naš mozak reagira baš onako kako je zamišljeno, izazivajući intenzivnu želju da ih pojedemo.
Evo kako funkcionira žudnja za hranom i što možete učiniti ako se uhvatite u potrazi za slatkom ili slanom hranom.
Što uzrokuje žudnju?
Žudnja za hranom je intenzivna želja ili poriv da se nešto pojede, često usmjerena na određenu hranu. Programirani smo da naučimo koliko je hrana dobrog okusa i mirisa i gdje je možemo ponovno pronaći, posebno ako je bogata mastima, šećerom ili soli. Nešto što nas podsjeća na uživanje u određenoj hrani, poput privlačne reklame ili ukusnog mirisa, može izazvati želju za njom.
Taj znak pokreće fizički odgovor, povećavajući proizvodnju sline i aktivnost želuca. Ti su odgovori relativno automatski i teško ih je kontrolirati.
Što još utječe na naše izbore?
Dok je učinak znakova na našu fizičku reakciju relativno automatski, na ono što sljedeće radimo utječu složeni čimbenici. Hoćete li jesti ili ne jesti hranu može ovisiti o stvarima kao što su cijena, je li lako dostupna i hoće li se jesti uskladiti s vašim zdravstvenim ciljevima. Ali obično je teško imati na umu zdravu prehranu. To je zato što težimo dati prednost neposrednijoj nagradi, poput užitka jela, u odnosu na onu koja je odgođena ili apstraktna – uključujući zdravstvene ciljeve zbog kojih ćemo se dugoročno osjećati dobro.
Stres nas također može natjerati da jedemo više. Kad smo gladni, biramo veće porcije, podcjenjujemo kalorije i smatramo da jelo više donosi zadovoljstvo.
Tražite nešto slano ili slatko
Pa što ako nas znak potakne da potražimo određenu hranu, ali ona nije dostupna? Prethodno istraživanje pokazalo je da biste tada tražili sve što čini da se osjećate dobro. Dakle, ako ste vidjeli nekoga kako jede krafnu, ali nije bilo nikoga u blizini, mogli biste pojesti čips ili čak popiti alkohol. Ali novo istraživanje potvrdilo je nešto što ste vjerojatno znali: specifičnije je od toga. Ako vas reklama za čips tjera da tražite hranu, kriška kolača vjerojatno vas neće zadovoljiti – tražit ćete nešto slano. Znakovi u našem okruženju ne tjeraju nas samo da žudimo za hranom općenito, oni nas potiču da tražimo određene “kategorije” hrane, kao što su slano, slatko ili kremasto.
Znakovi hrane i bezumno jedenje
Vaša povijest prehrane i genetika također mogu otežati suzbijanje žudnje za hranom. Ali nemojte se opterećivati – skoro svima je teško oslanjati se samo na snagu volje.
Znakovi hrane toliko su snažni da nas mogu potaknuti da potražimo određenu hranu, čak i ako nismo svladani posebno snažnom željom da je pojedemo. Učinak je intenzivniji ako je hrana lako dostupna. Ovo pomaže objasniti zašto možemo pojesti cijelu veliku vrećicu čipsa koja je ispred nas, iako se naše zadovoljstvo smanjuje dok jedemo. Ponekad koristimo završetak paketa kao signal da prestanemo jesti, a ne glad ili želju.
Mogu li nešto učiniti da se oduprem žudnji?
Uglavnom nemamo kontrolu nad znakovima u našem okruženju i žudnjama koje oni izazivaju. Ali postoje neki načini na koje možete pokušati kontrolirati situacije u kojima birate hranu.
Priznajte svoju žudnju i razmislite o zdravijem načinu da je zadovoljite. Na primjer, ako žudite za čipsom, možete li umjesto toga pojesti lagano slane orašaste plodove? Ako želite nešto slatko, možete probati voće.
Izbjegavajte kupovinu kada ste gladni i napravite popis unaprijed. Maksimalno iskorištavanje “klikni i preuzmi” supermarketa ili opcija dostave također može pomoći u izbjegavanju oglasa i impulzivne kupnje na prodajnom mjestu.
Neka vam kod kuće voće i povrće bude lako dostupno – i lako vidljivo. Također imajte pri ruci drugu hranu bogatu hranjivim tvarima, vlaknima i neprerađenu hranu, poput orašastih plodova ili običnog jogurta.
Ako možete, uklonite iz svog okruženja hranu bogatu masnoćama, šećerom i slanu hranu.
Pobrinite se da vaši ciljevi prehrane budu PAMETNI. To znači da su specifični, mjerljivi, ostvarivi, relevantni i vremenski ograničeni.
Budite dobri prema sebi. Nemojte se ljutiti ako pojedete nešto što nije u skladu s vašim zdravstvenim ciljevima. Samo nastavite pokušavati.
Izvor: Science Alert
Komentari