11 sati rada dnevno i bez slobodnog dana? Nema problema!

Mladi „uvozni“ radnik u ugostiteljstvu otkrio nam je kako izgleda odrađivanje sezone na otoku

781

S početkom turističke sezone, o kojoj Hrvatska toliko ovisi, stigli su veliki problemi – gotovo nitko više ne želi raditi u ugostiteljstvu tijekom ljeta. O ovoj smo temi nedavno pisali: vlasnici kafića i restorana diljem Jadrana u panici traže adekvatnu radnu snagu, a zbog manjka odaziva na natječaje, Vlada je podigla kvotu dozvola za zapošljavanje stranih radnika u turizmu na čak 8660, čime je uvozna radna snaga postala posljednja nada za spas sezone 2018. S jedne strane ovakav potez u prvi je plan doveo pitanje (ne)radnih navika u Hrvata, ali i uvjete rada koje poslodavci nude, dok se s druge strane ovime pružila prilika brojnim mladim ljudima koji su uvidjeli potencijal zarade u sezonskome radu na moru i doletjeli su u Hrvatsku kako iz susjednih, tako i iz nekih puno udaljenijih zemalja, poput Egipta ili Etiopije.

Potaknuti željom da iznesemo i njihovu stranu priče, susreli smo se sa mladićem iz Beograda, inače studentom medicine, koji je svoje ljeto odlučio provesti ne kupajući se i sunčajući, već konobareći u restoranu na jednom kvarnerskom otoku.

Rad, radi i samo rad…
Njemu ovo nije prva sezona na sličnome poslu i to daleko od doma, te, koliko god taj posao bio udaljen od njegove profesije, u ljetnom ugostiteljstvu prvenstveno vidi izvrstan prihod zarade kojom također olakšava situaciju svojim roditeljima. Preko prijatelja se raspitivao za poslove na moru te je stupio u kontakt s vlasnikom restorana koji mu je ponudio najbolju plaću, uvjete rada, tri obroka na dan i smještaj. ‘U startu mi je rekao da nemam slobodan dan i da se radi 10-11 sati dnevno. Šef je dobar prema meni jer vidi da sam sposoban i koliko mu značim kao radnik, smještaj je malen, ali nov i čist, što mi je najmanje bitno jer ondje dođeš samo prespavati’, te dodaje da se možda ne stigne ni okupati u moru niti izlaziti, no nije mu žao jer njegov je cilj jasan, ‘došao sam raditi: ovdje ne trošim već štedim novce’.

Bijeg u „Obećane zemlje“?
Na pitanje što misli o problemu nezainteresiranosti mladih Hrvata za sezonski rad, kaže da je slična situacija i u Srbiji, ‘puno je nezaposlene omladine, žele čim prije otići iz zemlje pa se brzo vrate kada vide da to nije to. Misle da je u Njemačkoj bolje, ali nije, vjeruj mi, još su manji novci nego što ih tu zaradiš – plaća je ista, ali sam plaćaš skupi smještaj i hranu, i spadneš na smiješne novce’. Dodaje da je bijeg iz države, za kojim toliko vape mladi, daleko od onog idealnog, zamišljenog, jer je to psihički izuzetno teško, dok ti je kod kuće sve omogućeno, a i rodbina je uvijek blizu.

Kako izgurati sezonu?
Rad u restoranu u blizini plaže, po najvećim vrućinama i bez ijednog dana pauze tijekom puna 4 mjeseca iscrpljujući je i naporan, a radnici dnevno pređu kilometre hodajući od stola do stola s rukama prepunim tanjurima i pladnjevima natrpanim bocama i čašama, te je za to potrebna određena fizička, ali i psihička sprema. Od samoga početka sezone gledao je kolege konobare kako daju otkaze čim malo zagusti na poslu, pa komentira da je to posljedica kako manjka pravih ciljeva, tako i loših radnih navika. Prema njegovom iskustvu, recept za preživljavanje radne ljetne sezone samo je jedan, a to je motiviranost – sve rjeđe prisutna odlika u našem društvu.

Komentari