Od svih božićnih likova tradicionalno zastupljenih u pjesmama i pričama, Krampus nije jedan od onih koji se često spominju. Nije ni čudo. Koliko zapravo želimo slušati o biću koje je napola koza, a napola demon te šibom tjera djecu da budu dobri?
No, krampus je biće koje neizostavno prati sv. Nikolu i spominje se, pod različitim nazivima, u čitavoj Europi.
Sam naziv krampus dolazi pak od njemačke riječi krampen, što znači pandža. Krampus je biće slično satiru i faunu.
Legenda o njemu stara je već stoljećima, on je mračni pratitelj sv. Nikole i dok omiljeni svetac dobru djecu nagrađuje slatkišima, Krampus zločestu djecu istuče šibom pa ih spremi u vreću i odvuče u svoju jazbinu.
National Geographic to objašnjava ljudskom potrebom da stupe u kontakt sa svojom životinjskom stranom, ali i dualnom prirodom.
Osim toga, krampus je zabranjeno voće. Katolička crkva dugo je zabranjivala proslave koje ga uključuju, a nije bio drag ni fašistima koji su ga smatrali socijalističkom izmišljotinom.
No, zahvaljući tomu što ljudi naprosto vole pomalo uvrnute stvari i dijelove tradicije, krampus nije pao u zaborav i zapravo se posljednjih godina sve više spominje. Pojavljuje se kao lik u filmovima, prije nekoliko godina čak je dobio vlastiti i zvijezda je tematskih proslava.
Austrija prednjači u komercijalizaciji tog lika prodajom čokoladica, figurica i rogova.
U svakom slučaju, zgodan je to lik za prijelaz iz Noći vještica u Božić, za sve sklone nešto mračnijoj strani blagdana.
