U proljeće sve više boravimo u prirodi – Saznajte kako se zaštiti od moguće zaraze mišjom groznicom!

23

S dolaskom proljeća sve više boravimo u prirodi, mnogima je posao vezan za boravak na otvorenome, primjerice šumskim radnicima, poljoprivrednicima, u prirodi su redovito i oni koji se rekreativno bave lovom, planinarenjem, gljivarenjem, branjem ljekovitog bilja. Proljetni period u prirodu vabi i brojne izletnike.

Svi koji dugotrajno i učestalo borave na otvorenome dolaze u izravan ili neizravan kontakt s malim divljim glodavcima, pa su tako i najizloženiji njihovu aerosolu i mogućoj zarazi mišjom groznicom.

Mišja groznica naziv je bolesti koji se u javnosti često koristi za hemoragijsku groznicu s bubrežnim sindromom (HGBS). HGBS je virusna zoonoza, prvenstveno bolest šumskih mišolikih glodavaca poznata kao bolest prirodnih žarišta.

Javlja se u određenim geografskim područjima u kojima su nužno zadovoljeni ekološki uvjeti (abiotički – klima, vodeni tokovi, tlo, padaline, uz biotičke – biljne i životinjske zajednice) da bi se uzročnik bolesti mogao trajno održavati na određenom području.

Bolest uzrokuju Hantavirusi, koji su rasprostranjeni u raznim dijelovima svijeta, kako u Aziji, tako i od sjevera do juga Europe. U Hrvatskoj je bolest stalno prisutna pretežno u kontinentalnim područjima, s različitom učestalošću od godine do godine.

U Hrvatskoj su poznata neka prirodna žarišta odnosno enzootska područja, primjerice neke šume u Lici, Karlovačkoj županiji, Zagrebačkoj županiji, Slavoniji, Gorskom kotaru, Medvednica, međutim rasprostranjenost ove zoonoze u Hrvatskoj nije u potpunosti poznata.

Mišoliki glodavci su prirodni rezervoari i prenositelji virusa. Uzročnik prirodno kruži i održava se među mišolikim glodavcima.

Kod nas u Hrvatskoj to su riđa voluharica, i žutogrli miš, a uz njih u manjoj mjeri i šumski miš, poljski miš, te livadna voluharica.

Ta infekcija za njih nije opasna, no čini ih rezervoarima virusa kojeg izlučuju u okolinu, najviše mokraćom i izmetom. Ulaskom u njihov svijet odnosno područje „prirodnog žarišta“, ljudi se, srećom u pravilu rijetko, u određenim okolnostima mogu zaraziti i razboljeti.

Čovjek se može zaraziti izravnim ili posrednim kontaktom s izlučevinama (mokraća, izmet ili slina) zaraženih glodavaca, udisanjem aerosola ili prašine koja sadrži uzročnike, unosom uzročnika iz izlučevina zaraženih glodavaca kroz oštećenu kožu ili sluznicu oka, nosa i usta onečišćenim rukama ili kontaminiranom ili zagađenom vodom ili hranom (primjerice neoprani šumski plodovi), neposrednim kontaktom sa zaraženim glodavcima.

Bolest se najčešće ne prenosi sa čovjeka na čovjeka.

Mišja groznica je vezana uz izravan ili posredan dodir s divljim mišolikim glodavcima i njihovim izlučevinama, a do nešto češćeg obolijevanja ljudi obično dolazi u godinama velike brojnosti malih glodavaca (tzv. “mišje godine”), na što mogu utjecati razni promjenjivi ekološki čimbenici koje je teško do kraja objasniti i prognozirati. Poznato je da obilje hrane pogoduje većem broju, dok dugotrajne zimske hladnoće smanjuju broj glodavaca.

Bolest se najčešće manifestira tjedan do dva tjedna nakon izlaganja inficiranoj izlučevini glodavca (vrlo rijetko inkubacija može trajati i do 8 tjedana) naglim rastom visoke tjelesne temperature, praćene zimicom i jakom glavoboljom, nakon kojih slijede jaki bolovi u trbuhu i leđima, koji mogu biti praćeni mučninom i povraćanjem, zamućenim vidom te ponekad crvenilom lica i konjunktiva te osipom. Kasniji se simptomi bolesti mogu manifestirati smanjenom količinom izlučivanja urina i razvitkom zatajenja bubrega, ali i naglim padom tlaka, pojavom krvarenja i razvojem stanja šoka.

Važno je znati da se čovjek može zaraziti i u zatvorenim prostorima u kojima mogu boraviti glodavci i gdje može biti velika koncentracija uzročnika u prašini, pretežito u podrumskim prostorijama, garažama, tavanima, ostavama…

Važno je znati kako se zaštiti
Nemojte sjediti ni ležati izravno na tlu, posebno ne na mjestima gdje su uočeni glodavci ili njihovi tragovi! Dok boravite u prirodi čuvajte hranu i piće u zatvorenim spremnicima, kao i osobne stvari od dodira s glodavcima i njihovim izlučevinama. Prije konzumacije jela i pića te uzimanja cigarete dobro operite ruke toplom vodom i sapunom ili koristite antiseptik ili dezinficijens na bazi alkohola. Nikako ne ostavljajte ostatke hrane i druge otpatke u prirodi! Nemojte piti vodu iz neuređenih šumskih izvora i lokava. Plodove ubrane u prirodi koji se jedu sirovi dobro operite tekućom vodom. I konačno, NE dirajte gnijezda glodavaca kao niti uginule glodavce bez rukavica i maske!

Ista pravila vrijede i za boravka u zatvorenim prostorima u kojima mogu boraviti glodavci, uglavnom u podrumskim prostorijama, garažama, tavanima, ostavama, vikendicama iz kojih se duže vrijeme izbiva. Usto, nužno je spriječiti ulaz glodavaca u stambene i gospodarske objekte, zatvoriti sve pukotine i rupe u zidovima i podovima.

Potrebno je skloniti sva odlagališta raznih materijala koji mogu poslužiti glodavcima kao sklonište najmanje 50 metara od kuće. Redovito provodite uništavanja glodavaca ili deratizaciju (klopke) u kući i neposredno oko kuće (ako se radi o otrovu upozorite ljude, osobito djecu)!

Ne dirajte uginule glodavce ili njihova gnijezda golim rukama. Čišćenje dulje vrijeme nekorištenih prostora obavite uz što manje podizanje prašine, ako je moguće primijenite vlažno čišćenje (uz obavezno korištenje maske preko nosa i usta).
Ne metite niti usisavajte izlučevine glodavaca, kao niti njihova gnijezda. To će pogodovati zaraznom materijalu (izlučevinama glodavaca) da se digne u zrak koji onda možete udahnuti pa se na taj način možete zaraziti. Nosite gumene rukavice! Prilikom čišćenja koristite mokru krpu (da se izbjegne dizanje prašine) i klorni ili alkoholni dezinficijens!

 

.

 

Komentari