Skeniranje mozga pokazuje zašto naši umovi vide svijet tako različito u svakodnevnoj viziji

30

Istraživači su otkrili neuralno preklapanje između čovjeka i stroja što pomaže objasniti zašto se ono što vidimo u našem umu razlikuje od informacija koje obrađuju naše stvarne oči kad nešto promatramo u stvarnosti.

Uz pomoć fMRI skenera i umjetne neuronske mreže – AI motora dizajniranog da oponaša mozak – nova studija izvodi paralele između načina na koji funkcionira ljudski mozak i načina rada računalnog sustava. Osim što objašnjavaju zašto se pas u vašoj glavi ne podudara sa slikom pravog psa, nalazi bi mogli imati važne implikacije na istraživanje i problema mentalnog zdravlja i razvoj umjetnih neuronskih mreža. “Znamo da su mentalne slike na neki način vrlo slične vidu, ali ne mogu biti potpuno identične”, kaže neuroznanstvenik Thomas Naselaris s Medicinskog sveučilišta u Južnoj Karolini. “Željeli smo konkretno znati na koji je način drugačiji.”

Tim je koristio generativnu neurološku mrežu – onu koja može stvoriti slike kao i identificirati ih, s obzirom na dovoljno podataka – i proučio kako se ponašao, dok je pokušavao analizirati uzorke slike i proizvesti vlastitu. Ova je analiza uspoređena s aktivnošću u ljudskom mozgu, mjereno fMRI skenerom. U različitim fazama, volonteri su zamoljeni da gledaju slike na ekranu i da također zamisle svoje vlastite mentalne slike.

Neuronska aktivnost u umjetnoj mreži i ljudskom mozgu podudarala se, barem u određenoj mjeri. Istraživači su mogli primijetiti sličnosti u načinu na koji su i umjetne i ljudske neuronske mreže prenijele signale između nižih, nerazumnijih nivoa spoznaje i preciznijeg, višeg nivoa. Što se tiče ljudskog mozga, gledanje nečega uključuje precizno signaliziranje od mrežnice oka do vizualnog korteksa mozga. Kad samo nešto zamišljamo, ta signalizacija postaje zamućena i manje precizna.

“Kad zamišljate, moždana aktivnost je manje precizna”, kaže Naselaris. “Manje je prilagođen detaljima, što znači da vrsta nejasnoće i nejasnoće koje imate u svojim mentalnim predodžbama ima neku osnovu u moždanoj aktivnosti.”

minds-eye-2

minds-eye-3

Čini se da se neuronska aktivnost drugdje u mozgu, ali izvan vizualnog korteksa, podudara i sa zamišljenim i gledanim slikama – poveznicom koja bi mogla pomoći znanstvenicima da bolje razumiju kako naš mozak može patiti i oporaviti se od traume. Na primjer, u slučaju post-traumatskog stresnog poremećaja (PTSP), one koji su pogođeni često smetaju nametljivi flashbackovi i slike u njihovom umu. Kad se jednom pozabavimo zašto su ove zamišljene slike toliko živopisne, možda ćemo ih moći zaustaviti.

Istraživači priznaju da postoje ograničenja i alternativna objašnjenja njihovih rezultata. Na primjer, moguće je da se subjekti ne sjećaju slika kao takvih, već širokih objekata. Gotovo je nemoguće odrediti kako slika slike očiju izgleda u našem umu, ostavljajući prostora za interpretaciju. Unatoč tome, studija nudi puno zanimljivih podataka o tome kako su slike unutar naših glava predstavljene u smislu neuronske aktivnosti – i kako bismo mogli uvježbati umjetne neuronske mreže da bi se bolje oponašali na isti trik. “Koliko se mozak razlikuje od onoga što radi stroj daje vam neke važne tragove o tome kako se mozak i strojevi razlikuju”, kaže Naselaris. “U idealnom slučaju, oni mogu usmjeriti u smjeru koji bi mogao pomoći da strojno učenje postane sličnije mozgu.”

Izvor: Science Alert

Komentari