Riječanin o svom iskustvu s KBC Rijeka: “Slomiti prst i komad šake, svakako nije poželjno, a pogotovo ne u vrijeme korone”

    124
    Izvor: Facebook Jadranko Hodak

    Riječanin Jadranko Hodak, poznatiji kao Bloger Krule, na društvenim mrežama podijelio je svoje iskustvo posjeta KBC-u Rijeka u doba koronavirusa. Njegovu objavu prenosimo vam u cijelosti:

    “Moje osobno iskustvo s bolnicom u ovo doba korone… točnije s KBC Rijeka.

    Slomiti prst i komad šake, svakako nije poželjno a pogotovo ne u vrijeme korone… jer kad čitaš naslove po pojedinim portalima (da im pička materina širiteljsko paničarska) pomisliš kako na red neš doći ka ni Smrt po Manolića.
    Uglavnom, došao sam na riječku hitnu gdje me primiše uz sve mjere opreza vezano uz koronu. Tamo saznah da je lom gotovo pa unikatan i da se tu nema što namještati nego da moram na KBC kod specijaliste na pregled. Naručiše me za srijedu (prije 7 dana). Došla ta srijeda, naručen u 8:45, mislim si u sebi kurac će to biti tad, do podne ako dođem na red bit će mila majka. Došlo 8:45, prozvaše sa zvučnika moje ime. Ja sjedim i čekam da se neki drugi Jadranko digne jer nemoguće da su točni. Ne diže se nitko, doduše i što bi jer ko normalan djetetu daje ime Jadranko, pa ja uđoh.
    Sjedi doktor kirurg… gleda sliku… kaže “Bogami dobro ste je skršili!”… ja šutim. Kaže on “Tu jedino operacija pomaže”… reko “Doktore, vi ste gazda, kako vi kažete tako će i biti”, al istovremeno mi kroz glavu prođe “Sad kad me naruči za deseti mjesec 2021.”… viče on “Sad u utorak operacija”… meni oči zinule… jel to moguće?… već sad u utorak. Još ja ne vjerujem ko Ilija Čvorović iz Balkanskog špijuna… reko “Jel to sad ovaj nadolazeći utorak?”… veli “Naravno!”

    Do utorka sam mora napraviti brdo pregleda zbog anestezije. Sjedim i razmišljam… Ekg srca… krv vadit… pregled kod anesteziologa… testiranje na koronu… pičke materne što ti ja znam… znaš ono, opet mi pade mrak na oči, pa trebat će mi cijela vječnost da to obavim. Ljudi, sve to sam obavljao u riječkom KBC-u. Ja vam taj nivo brzine rada, ljubaznosti, smirenosti, profesionalnosti… pa jebo ti kliniku Švarcvald… ovi u Rijeci su čudo. Već do nedjelje sam sve obavio i to glatko ka po loju.

    Jučer me smjeste u bolnički krevet, operacija oko podne, ja na tašte… pita sestra mog cimera skršene noge “Treba li vam štogod?… viče cimer ne treba. Pita isto to mene… reko sestro, zadnji put sam jeo jučer u 5 popodne, znam da moram natašte na operaciju, al kad se vratim s operacije, bil mi mogli podebljat večeru, vola bi pojeo?… kaze ona” Nema problema”

    Prije operacije pričaš s anesteziolozima, divni ljudi. Svako malo za svaki ubod iglom najavljuju “Ovo će vas bocnuti”… ma reko ne trebate najavljivati, samo bodite, ja od gladi više ništa i ne osjetim. Završi operacija, odvezoše me u sobu… anestezija samo što je malo popustila, otvorim oči… kad ono… na stolu 2 tanjura puna blitve i pečenih skuša, a kraj toga još tanjur, mlinci i pečena piletine, s juhom i salatom od cikle… stoji sestra kaže “Sve je vaše. Mlinci su vam hladni jer su od ručka, ne smeta vam to?”… smeta?… smetaaaa?… ljudi moji ja sam napao ko americki policajac… Sve sam potamanio… a onda… onda zaspa jer sam se anestezirao hranom.

    I evo… sad se u 3 probudio, naspava sam se za 3 života. Nisam ništa pisao ovih dana jer eto, obavljah preglede…a ovu priliku koristim da javno pohvalim čistačice, sestre i doktore KBC Rijeka… rade ka violina.

    A vama narode šaljem pozdrav u 3:47 u jutro iz bolnickog hodnika!!! Ne vjerujte svemu što pišu

    Untinedilju… eno kafe aparata… ode jednu drmnut! Ma jel ono i tetka tamo..”

     

    Komentari