Predstavljena prva hrvatska logopedska digitalna vježbenica razvijena od strane profesora s Tehničkog fakulteta u Rijeci

50

Doktor znanosti, direktor tvrtke E-Glas i redoviti profesor na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci Miroslav Vrankić još je jednom olakšao život osobama s invaliditetom, a Google ga je uvrstio u top 100 pokretača promjene u ovom dijelu Europe. Riječ je o spoju tehničkih znanja s logopedskom terapijom.

Poznato je da se logopetska terapija provodi sa svrhom prevencije, habilitacije i rehabilitacije poremećaja komunikacije, jezika, govora i glasa od dojenačke dobi do odrasle. Osobito je bitna za djecu u razvoju, koja tada imaju najviše šanse za svladavanje poremećaja i prije ulaska u odraslu dob. Miroslav Vrankić tako je osmislio sa svojim timom uz pomoć logopeda Krešimira Perše prvu hrvatsku logopedsku digitalnu vježbenicu pod nazivom „Kokolingo“. Vježbenica je namijenjena za djecu s artikulacijskim poremećajima za djecu vrtićke dobi, odnosno od 3 i pol godine nadalje budući da se otprilike tada javljaju problemi s izgovorom. Istraživanja su pokazala da 20 do 30 posto djece vrtićke dobi ima govorne poteškoće.  Djeca će uz pomoć likova i nadzor roditelja vježbati izgovor glasova, riječi i rečenica i jačati mišiće govornog aparata. Vježbenica se može koristiti kao pomoć da brže napreduje uz stručnu pomoć logopeda.

Zapanjujuć je podatak da je u Hrvatskoj na 7 000 stanovnika dostupan jedan logoped pa je stoga ova inovacija itekako potrebna. Za HKM Vrankić je kazao: “Ideja je stvorena kada je počela pandemija. Dobili smo upite kako bi trebalo napraviti nešto za djecu s govornim poteškoćama koja ne mogu dobro izgovoriti glasove, da mogu od kuće vježbati sa svojim roditeljima. Naime, kako odlazak kod logopeda nije bio moguć, morali smo napraviti nešto novo, nešto inovativno.”

Aplikacija je prvih 15 dana dostupna za besplatno korištenje, a razlog za daljnje plaćanje aplikacije opisao je Vrankić za HKM: “Vjerujemo u naš proizvod, bio je to velik posao – otprilike dvadeset osoba je radilo na njemu i služili smo se strukom u razvoju softvera. Ideja je bila napraviti nešto što je djetetu vrlo zabavno tako da uživa izvodeći vježbe te praktično napreduje u izgovoru. Osim toga pomoć je i roditeljima i logopedima tako da mogu biti mirni da će dijete svaki dan vježbati. U toj našoj digitalnoj avanturi imamo papigicu Koko i gusara Srećka koji prate dijete i potiču ga. Igrajući ponuđene aktivnosti dijete skuplja novčiće i što više igra ima više tih novčiće te može papigici Koko kupiti nove predmete. Na taj način djeca su vrlo motivirana za igru. Kada klikne na neki pojam on se čuje, odnosno njegov izgovor i dijete ga mora ponoviti, a roditelj sluša je li to bilo kako treba i daje mu kvačice ovisno je li bilo dobro ili treba još jednom ponoviti izgovor. Tako da zapravo dijete ima inicijativu i samo vježba, a roditelj mu pomaže.”

Komentari