Naši “nevidljivi” sugrađani – Hoće li predsjednica prihvatiti poziv Hrvatske mreže za beskućnike?

82
beskućnici

Prilikom obilaska Zagreba u društvu gradonačelnika Milana Bandića predsjednica Kolinda Grabar Kitarović zaključila je kako na ulicama Zagreba nema beskućnika što je izazvalo reakciju Hrvatske mreže za beskućnike. U objavi na Facebooku rekli su što o tome misle i pozvali predsjednicu da nađe vremena i jednu večer prošeta s njima samo po glavnom kolodvoru i vagonima…

Dugo me ovako nešto nije šokiralo kao ova izjava, pomalo i iz razloga jer je od osobe koja je do danas bila i nadalje moj favorit za predsjednika/cu.
Često sam u medijima isticao dobru socijalnu politiku Grada Zagreba i zahvalu Gradonačelniku za Prihvatilište u Velikoj Kosnici, pučke kuhinje, socijalne samoposluge i druge usluge koje se pružaju siromašnima i socijalno isključenima. I sada, sve pohvale Gradu Zagrebu koji je prošle godine bio i najveći donator za odlazak Hrvatske reprezentacije beskućnika na Homeless World Cup u Mexico. 
Unatoč trudu Grada Zagreba, na zagrebačkim ulicama i objektima koji nisu namijenjeni za stanovanje, najmanje je 500 beskućnika. Na adresama podružnica CZSS Zagreb prijavljeno je oko 300 beskućnika. Podsjećam da se na adresu Centra mogu prijaviti samo oni koji su zadnje prebivalište imali na području Grada Zagreba. U dva prihvatilišta trenutno je smješteno 130 beskućnika te u prenoćištu u Jukićevoj 40-tak. Najveći broj beskućnika na zagrebačkim ulicama je s drugih područja Hrvatske u kojima gotovo da nema nikakvih usluga za njih pa su prisiljeni doći u Zagreb i ako ništa drugo, prehraniti se mnogim pučkim kuhinjama. Mnogi dolaze i zbog posla i ako ga ne nađu ili izgube, ostaju.
Podsjećam da mnogi veliki gradovi i središta županija, zakonski obveznici financiranja skrbi o beskućnicima ništa ne čine da ih zbrinu pa dolaze u ZG da ne bi gladovali.
Zakonodavac je vrući krompir, beskućnike “uvalio” lokalnoj vlasti ne želeći priznati da je među njima najveći broj onih koji ispunjavaju zakonske uvjete za stalni smještaj (psihički bolesni, stariji od 65 godina, osobe s intelektualnim teškoćama, radno nesposobni zbog bolesti itd.) i da trebaju biti briga nadležnog ministarstva , a ne lokalaca. 
Da bi pomogli najugroženijim beskućnicima (bez prebivališta, osobnih dokumenata, prihoda itd.) zaposlenici i volonteri HMB-a i udruge Savao svaki utorak i petak idu na teren i pomažu im. HMB je osnovala i Centar za pomoć i podršku beskućnicima te posjeduje dugi popis onih koji su doslovno na ulici, možda ga Predsjednica želi pogledati.
Ne želim više širiti ovu tužnu priču o najisključenijoj skupini naših sugrađana, nego POZIVAM PREDSJEDNICU KOJA OBILAZI CIJELU HRVATSKU DA NAĐE VREMENA I JEDNU VEČER PROŠETA S NAMA NPR. SAMO PO GLAVNOM KOLODVORU I VAGONIMA, MOŽDA PROGLEDA.“
https://hr-hr.facebook.com/pages/category/Nonprofit-Organization/Hrvatska-mre%C5%BEa-za-besku%C4%87nike-465572136868400/

Koliki je stvaran broj beskućnika u Rijeci teško je reći. Kapaciteti u prihvatilištima “Ruže sv. Franje” i “Oazi” su popunjeni, a koliko je onih koji ne dolaze u prihvatilišta nije poznato. U Prihvatilištu “Ruže sv. Franje” kapacitet je 12 kreveta, u “Oazi” je moguće smjestiti do 15 osoba. “Oaza” u Krešimirovoj ulici stambena je zajednica za žene beskućnice.

Grad vrata prenoćišta na adresi Ivana Žorža 48 otvara u vrijeme niskih temperatura, no zanimljivo, ove je zime privremeni krov nad glavom potražila tek jedna osoba, potvrdila nam je dr. Karla Mušković, pročelnica Odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Grada Rijeke. Treba li to pripisati njihovom životnom stilu, privremenom zadržavanju u Rijeci i odlasku u neke druge gradove, ostaje samo za pretpostaviti, jer iako ih se većina stjecajem životnih okolnosti zatekla u nezavidnom položaju, ima i onih kojima je beskućništvo životni stil.
Uglavnom žive u napuštenim prostorima, daleko od očiju sugrađana. U Rijeci se poznate lokacije na kojima ih se može sresti, gdje prenoće, druže se i dijele tužnu sudbinu, pretežito u vagonima pokraj silosa, na Brajdici, Žabici, u bunkerima na gradskoj periferiji, a dogodi se da prenoće na nekoj od gradskih plaža.

Nakon reakcije Hrvatske mreže za beskućnike, ostaje za vidjeti hoće li predsjednica prihvatiti poziv i jednu večer podijeliti s beskućnicima. Naravno, poziv je otvoren i za sve ostale državne dužnosnike, političke prvake, one koji svojim odlukama utječu na naše živote. Uostalom, razne životne neprilike svakoga mogu odvesti u beskućništvo, tanka je linija između imati i nemati.