Kolumna “Kako diše tako i piše Frida Šarar” – Odlična godina

120
frida šarar

Ova godina bi mogla da bude odlična. To je živa istina. Ne postoji godina za koju na njenom početku ne bismo mogli da kažemo da bi mogla da bude odlična. Tu mogućnost niko ne može da odstrani. Čak i ako ste upravo dobili otkaz, čak i ako se zaratilo, čak i ako se razvodite, pa čak i ako ste bolesni, ova godina bi mogla da bude odlična. Kažem mogla bi, kao što bi mogla da bude i užasna, to niko ne osporava, ali šta će mi hipotetička užasna godina? Da me pripremi na patnju? Jer je realnije očekivati je? Zašto bi me išta pripremalo na patnju ako ta patnja nije sto posto izvesna. A ništa nije sto posto izvesno. Pa neću valjda da patim unapred. Ja nisam mazohista, volim sebe. Pre ću da verujem u onaj jedan posto da patnje neće biti, nego u 99 da hoće. I ko uopšte može da predvidi budućnost. Ako išta znaš o životu, znaš da je on sposoban za skokove, zaokrete, piruete i salta, da nije linearan i izračunljiv. Zašto bih onda verovala u neko sranje, ako nisam namćor, slabić i seronja? Ova godina bi mogla da bude odlična za sve nas, što ne znači da će biti. Ali onim „neodličnim“ radije ću se baviti kad se desi i nakon što se desi. Do tad o tome ne razmišljam.

Ovo nije nikakvo nju ejdž forsiranje na pozitivne misli. Misli ne mogu na silu da budu pozitivne, niti treba da budu lažno pozitivne, niti volim tu reč pozitivno. Ovo o čemu pričam je racionalno i logično, pre svega praktično, i na kraju krajeva – realno. Da, godina će možda biti odlična. Čik neka mi neko danas dokaže da neće. Niko to ne može da dokaže, osim samog vremena koje se bude dogodilo između ovog trenutka i 31.12.

frida šarar
Evo me sedim i razmišljam o svojoj odličnoj godini. Šta bi sve u njoj moglo da se desi. Mogla bih da se odlepim od kauča i počnem da treniram, da konačno vidim kako mi stoji onih šesnaest kompleta fitnes opreme. Mogla bih da objavim dve knjige, možda i četiri, ali neću da preterujem. Mogla bih da imam bar deset ludih provoda. Mogla bih da budem ponosna majka. Mogla bih da plivam celog leta. Mogla bih da odem u Ameriku. Mogla bih da napravim sranje koje unosi dinamiku u život. Mogla bih da spokojno ležim i čitam knjige. Mogla bih da pravim kolače. Mogla bih da okrečim stan. Mogla bih da padne Vučić. Mogla bih da napravim malu tetovažu, u obliku srca, negde gde se ne vidi. Mogla bih da vodim radionicu poezije u letnjem dvorcu. Mogla bih da plačem i pišem poeziju. Mogla bih da pijem ono organsko vino od devet sorti grožđa. Mogla bih da nosim uske farmerke i zlatne kajle. Da jedem kapesante sa parmezanom. Da lakiram nokte svaki dan. Da se valjam po krevetu i gledam u plafon. Da ispletem džemper. Da me baš briga. Da budem tupava i slatka. Da budem pametna i stroga. Da manje kuvam, mada ne znam može li manje. Da škartiram gadove, da prigrlim dobre ljude. Da se opustim i živim.

Ajoj dragi moji, kako bi ova godinetina mogla da bude odlična. Evo već je odlična i biće odlična, dok se ne dokaže suprotno.

Tekst: Frida Šarar

 

Komentari