Zigmanova preobrazba: od zmije do guje

515

Najatraktivniji i najzanimljiviji bit će kostim riječke mezzosopranistice Kristine Kolar koja interpretira lik Snahe. Njezini kostimi bit će pravi fashion”, najavio je Juraj Zigman, kostimograf predstave „Šuma Striborova“, opere za velike i male, što u koprodukciji HNK Ivana pl. Zajca i Muzičkog biennala Zagreb nastaje na pozornici riječkog Kazališta, gdje će biti i praizvedena 13. travnja 2011. Koliko je Zigman bio u pravu svjedoče fotografije Kristine Kolar u kostimu, koje doista govore više od tisuću riječi. A svoje oduševljenje kostimima koje će nositi u predstavi riječka operna zvijezda nije ni pokušala skriti. „Kostimi su naprosto prelijepi i puno su glamurozniji nego što sam uopće mogla i zamisliti. Poznavajući od ranije Zigmanov rad, očekivala sam nešto otkačeno i posebno, ali ispalo je i bolje od toga! Jako se veselim što ću ih upravo ja nositi. U pravom su smislu riječi “fashion”, pa će Guja u ovoj izvedbi biti diva koja se presvlači iza scene, a scena će u ovoj priči biti moja modna pista!“ Glamurozni kostim, koji je u javnosti već nazvan senzacijom i najvećim kostimom svih vremena, nastajao je u ženskoj krojačnici gdje su se nebrojene „zmijske“ ljuskice izrađivale, slagale, okretale i našivale punih tjedan dana. A izrađene su od čak osam vrsta materijala: od, primjerice, skaja, kepera, likre, tafta do šljokica. Od istih je materijala izrađena i haljina s kojom zbog toga tvori jedinstvenu, zaokruženu cjelinu. Paralelno s krojačicama, druga je ekipa u slikarskim radionicama, također tjedan dana, izrađivala zmiju dugačku 11 metara, a njenoj u izradi je korištena i spužva. Ukupno je utrošeno gotovo 50 metara materijala. O tome kako je doživjela i stvarala lik Snahe odnosno Guje, Kristina Kolar kaže: „ Kada sam čula da ću pjevati Snahu, koja je je u ovoj priči personifikacija zla, počela sam razmišljati o tom liku, načinu na koji bi je trebalo igrati i mogu reći da mi je predstavljala priličan problem. Negativni likovi koje sam igrala do sada nisu zli sami po sebi, nego reagiraju iz određene emocije kao što je potreba za očuvanjem časti ili ljubomora zbog izgubljene ljubavi koje ih navode da tako reagiraju, pa je onda moguće zamisliti se u takvim ulogama,uživjeti se i donijeti ih što ralnije… Međutim, Guja je u ovoj priči zlo samo po sebi i trebala mi je pomoć pri kreiranju takve “spodobe”, pri čemu mi je veliku pomoć pružio redatelj Ozren Prohić i koreografkinja Maja Marijančić. Zapravo, kada sam odustala od ideje da lik proizlazi iz mene i kad sam se počela igrati i pričati priču, ideje su se nizale iz dana u dan.“ Sjajna riječka sopranistica Kristina Kolar koja na opernoj scene niže samo iznimne uloge, posljednji put bila je to, prisjetimo se, zanosna ciganka Preziosilla u Verdijevoj „Moći sudbine“, susreće se s ulogom za koju ne može imati uzora pa ni opterećenja ranijih interpretacija jer je prva koja će ju glasom i pojavom otjelotvoriti i koja je upravo za nju i pisana: „Znati da je glazba napisana upravo za mene i moj glas, da nije nikada nigdje izvedena, nosi dodatno opterećenje, ali i ima i prednosti jer je originalna, neposredna, bez opasnosti da se nešto kopira, ili uspoređuje u bilo kojem smislu. Do sada sam imala čast u nekoliko navrata pjevati operu i koncertne skladbe napisane upravo za moj glas, tako da imam određeno iskustvo u radu na novim materijalima. Skladatelj Skender skladao je moj part u vrlo velikom opsegu, a uloga zahtijeva i dodatne zvučne efekte poput siktanja i slično. Osim toga lik zmije se pojavljuje na početku priče i gotovo do kraja je na sceni, pa zahtijeva i konstantnu koncentraciju.“

Komentari