Završen Tjedan suvremenog plesa

163

„Roberta, Roberta“, Roberta Milevoj i Matija Debeljuh (HR)
Autori: Roberta Milevoj i Matija Debeljuh
Koregrafkinja/izvođačica: Roberta Milevoj

U pedesetminutnom solu, Roberta Milevoj kao izvođačica i po prvi put kao koreografkinja donosi nam autobiografsku priču o potrazi za vlastitim plesnim i scenskim izrazom. Podržana video projekcijama koje su u službi nadopune njezina unutarnjeg stanja postaju igrom između fikcije i stvarnosti. Inspirirana željom za novim iskustvom na sceni, „Roberta, Roberta“ priča je o autoričinom preispitivanju dosadašnjeg iskustva i školovanja, brušenja plesnih vještina te kontinuirane potrage za vlastitim koreografskim i plesnim identitetom. Snažnom izvođačkom energijom, izvrsnom ekspresijom i pojavom koja plijeni pažnju gledatelja, izvođačica uspijeva kanalizirati nemir, zbunjenost, autističnost vlastitog stanja, strah od nemogućnosti izražavanja, kretanja te nedovršenosti plesnog izraza. Priča završava scenom izvođenjem stoja na glavi u potpunom miru i balansu kojim autorica poručuje kako svijet može itekako imati smisla kada se gleda naopačke, promatra i promišlja protivno logici i stereotipima.

„My fire is still burning for you“, David Zambrano (VE/NL)

Koreograf / izvođač: David Zambrano
Glazbeni podložak: Vladimir Godar i Iva Bittova („Mater“)

Venezuelanski koreograf i plesač, svjetski priznati plesni pedagog koji je obogatio svijet suvremenog plesa brojnim inovativnim plesnim tehnikama koje su bitno utjecale na razvoj plesne improvizacije, riječkoj publici predstavio se plesnim komadom „My fire is still burning for you“ koji govori o strasti koju autor još uvijek, u 52. godini osjeća i živi za ples i pokret. Podijeljena u dvije nezavisne cjeline, koreograf nam u prvom dijelu predstave predstavlja inovativne, specifične tehnike i vještine kojima dominira disanje, neartikulirani zvukovi koje proizvodi vlastitim glasom dok ne postanu glazbena podloga improvizaciji koja prerasta u koreografiju. Predstavljanjem drugog dijela kao koreografije posvećene majčinoj želji da postane katolički svećenik, koreograf nam na vrlo emotivnu i melankoličnu glazbu češke violinistice i pjevačice Ive Bittove („Mater“) interpretira bol, patnju, žrtvu i unutarnje previranje uzrokovano razapetosti između majčine želje i vlastite ambicije koje su u potpunom kontrastu. Izvođenjem na potpuno praznoj pozornici uz minimalnu intervenciju svjetlom, autor naglašava kako preferira prozračan plesni prostor lišen svake scenografije i rekvizita kako bi omogućio tijelu da prema potrebi, emociji i senzibilitetu transformira pozornicu kanalizirajući energiju koju crpi iz zemlje, okoline, obitelji, publike i svega što ga okružuje.

Diana Batinić

Komentari