Spomenici za budućnost – EPK Kvarneru donosi novu kulturno-turističku rutu

14

U bogatom kulturno umjetničkom programu Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture gotovo je  600 kulturnih programa – predstava, izložbi, koncerata, umjetničkih instalacija, urbanih intervencija, konferencija, filmova, igara i radionica za djecu… Predstavljanje programskih cjelina medijima i široj javnosti traje tijekom rujna i listopada, a danas je predstavljen program cjeline Lungomare Art.  

U sklopu ovog, jednog od sedam programskih pravaca Europske prijestolnice kulture, 2020. postavlja se 11 trajnih umjetničkih radova, u Rijeci i njenoj okolici, točnije u 10 mjesta na području Kvarnera. Umjetnički radovi, instalacije i skulpture, tiču se redom specifičnih priča i posebnosti samih sredina u kojima se postavljaju.

Ideja vodilja ovog programa bila je koncentrirati se na teme koje su važne lokalnoj zajednici, a koje u određenoj mjeri povezuju i baštinu i sadašnji trenutak.

Kustos programa Lungomare Art je renomirani europski kustos, Čeh Michal Koleček koji je odabrao uvažene europske, hrvatske i svjetske umjetnike, autore skulptura i instalacija koje nastaju.

Mala mjesta Kvarnera na kulturnoj mapi Europe
U ovako koncipiranom programu, suvremena umjetnost izlazi iz muzeja i susreće se s lokalnim zajednicama, formirajući novu kulturno-umjetničko-turističku rutu koja donosi novu, trajnu vrijednost mjestima koja su obuhvaćena ovim programom. Lungomare Art otkriva priče koje nije moguće naći u uobičajenim turističkim brošurama, a kao polazište za njihovo istraživanje može se odabrati bilo koja lokacija. Na obali: na ulazu u Brseč, na planinarskoj stazi kod Lovranske Drage, na šetnici i ispod mora u Voloskom, u ribarnici u Rijeci, na plaži Grčevo na riječkim Pećinama, na plaži Svežanj na Žurkovu u Kostreni i u središtu Crikvenice. Ili na otocima: park uz pristanište u Loparu na Rabu, iznad Baške na Krku i na Veloj rivi u Malom Lošinju.

Instalacije, čiji su autori renomirani umjetnici i umjetnice, dizajneri i arhitekti iz Hrvatske, Europe, Japana i Čilea podsjećaju na tradicije i priče važne za ova mjesta, a osim estetske vrijednosti, ove skulpture imaju i onu funkcionalnu budući da neke od njih postaju nova odmorišta, igrališta, mjesta za razgovor i učenje.

Mnogobrojne partnere programskog pravca Lungomare Art u ovaj je projekt privukla činjenica da će program doprinijeti vidljivosti i atraktivnosti njihovih mjesta i da kroz izraz umjetnika imaju mogućnost ispričati svoje lokalne zanimljive priče, dovesti ih u središte pažnje kulturne javnosti i posjetitelja, te postati vidljivi na kulturnoj mapi Europe, identificirani i zapaženi.

Hrvatska kultura sastavni dio europskog kulturnog nasljeđa
Trajna vrijednost ovog programa ostaje fizički prisutna u skulpturama i instalacijama na spomenutim lokacijama, a budućim posjetiteljima nudi zanimljive, u umjetničkom izričaju do sad neispričane, priče. Ugled i prepoznatljivost angažiranih autorskih imena na europskoj i svjetskoj razini, neminovno će skretati pažnju ljubitelja umjetnosti na ove lokacije čime vrijednost turističkih posjeta Hrvatskoj i Kvarneru dobiva u budućnosti novu dimenziju.

Radovi europskih i svjetskih umjetnika na području Rijeke i Kvarnera te radovi hrvatskih umjetnika na istom području, u u istom programskom konceptu Lungomare Art, donose potvrdu jedinstvenosti europske kulture, bogate različitostima koje povezuju i spajaju građane Europe i svijeta. Priče s Kvarnera, ispričane umjetničkim izrazom, postaju dio europskog kulturnog i umjetničkog nasljeđa, te ukazuju na povijesnu i suvremenu pripadnost Hrvatske europskom kulturnom krugu.

Sa stražnih stranica školskih bilježnica – u kamenu skulpturu Brseča
Malena lokalna zajednica Brseča morala je prihvatiti da se 2018. godine nakon više od 175 godina rada zatvorila mjesna osnovna škola, zbog nedostatka djece. Mjesto koje je bilo jedno od ključnih za razvoj identiteta lokalne zajednice te središte društvenog života i dječje igre izgubilo je svoj značaj.

Danska umjetnica s austrijskom adresom Sofie Thorsen svojim projektom povezuje dvije lokacije – trenutno napuštenu zgradu osnovne škole i mali park smješten pored boćarskog igrališta na samom ulazu u povijesnu jezgru Brseča. U tom parku umjetnica izrađuje vrijednu kamenu skulpturu na kojoj su ispisani apstrahirani tekstovi i oblici koji se odnose na lokalne priče, svojevrsne replike malih grafita izrezbarenih na zidovima, kako to obično djeca čine ključem ili drugim oštrim predmetima, odnosno njihove zabilješke sa zadnjih stranica školskih bilježnica, koje je umjetnica pronašla u nedavno zatvorenoj školi. Ova skulptura moći će poslužiti kao klupa ili stol uz koje se lokalno stanovništvo

svih generacija može družiti i opuštati. Osim na edukacijsku funkciju zgrade osnovne škole, Sofie Thorsen će svojim umjetničkim izrazom također podsjetiti na znamenitu književnu ličnost Eugena Kumičića koji se rodio u Brseču 1850. godine te je ondje često boravio. Boćarsko igralište, revitalizirani park i novi umjetnički objekt, postaju ovime novo atraktivno mjesto za lokalnu zajednicu.

Paviljon od maruna i kamena na planinarskoj stazi u Lovranskoj Dragi
Smješteno visoko u planinskom lancu Učka, malo naselje Lovranska Draga zbog svoje geografske pozicije njeguje intenzivnu povezanost čovjeka i prirode. Jedan od ključnih razloga naseljavanja ovog mjesta ležao je u obilju i kvaliteti prirodne izvorske vode. Danas Lovranskom Dragom dominiraju bogate šume kestena maruna. Povijesna potreba za komunikacijom i trgovinom s gradom Lovranom, i ostalim naseljima na obali, na ovom je području stvorila mrežu raznolikih puteva – od širokih kamenih kojima su prolazile tegleće životinje, preko planinskih staza za ispašu, do suhozidnih mostića koji su građeni zbog čestih vodenih bujica.

Koncept hrvatskog umjetnika Davora Sanvincentija, bazira se na ideji stvaranja prostora koji će se uklopiti u već postojeći okoliš Lovranske Drage te postati mjesto susreta i odmora, kao i mjesto učenja o specifičnostima ovog kraja. Umjernik će izgraditi paviljon smješten na planinarskoj stazi u Lovranskoj Dragi (u blizini ostataka starog mlina), koja se proteže od morske obale do vrha planine Učka. Paviljon se izrađuje od prirodnih materijala – kestenova drva i kamena – i donosi mjesto odmora i okrijepe, odnosno prirodni zaklon koji pruža mogućnost susreta prolaznika i mještana.

Skulptura pod morem i kamena bista na ulazu u Volosko
Volosko je mjesto duge i bogate povijesti u kojemu se susreću utjecaji prirode i lokalne zajednice. Dijalog između prirode, mora i ljudi koji žive na obali poslužio je kao okvir za suradnju dvoje umjetnika pozvanih da sudjeluju u projektu. Nika Laginja, mlada autorica iz obližnje Opatije, usredotočena je na stvaranje podmorske umjetničke skulpture koju čine mahovnjaci, školjkaši, spužve i ostali organizmi postavljeni na kamenu konstrukciju, a koji djeluju kao čistači mora. Ova trajna skulptura, koja će rasti kroz godine, doprinosi obnavljanju bioraznolikosti na ovoj lokaciji podmorja. Cilj projekta nije ostvariti promjenu na svjetskoj razini, već je fokusiran na angažman pojedinca i preuzimanje odgovornosti za svijet u kojemu živimo. Jiří Kovanda, poznati češki suvremeni umjetnik koji se inače bavi tematikom društvene preoblike srednjoeuropskih država u kojima su nekad vladali totalitarni režimi, kamenom skulpturom odgovara na podmorski projekt Nike Laginje fokusirajući se na ekologiju i na društveni kontekst. Na početku šetnice uz more u Voloskom, Jiří Kovanda postavit će svoju minimalističku instalaciju, izrađenu također u kamenu, nadahnutu lokalnom prirodom i njezinom poviješću. Radi se o svojevrsnoj bisti na kojoj je ispisan tekst o biljnoj ili životinjskoj vrsti, koja je u određenoj godini (a koja će se vezati uz Andriju Mohorovičića, znanstvenika svjetskog glasa, rođenog u Voloskom) bila prisutna na ovom području, a danas je izumrla.

Riječka ribarnica iznad prodavača i kupaca dobiva digitalnu sliku i zvuk
Impresivna zgrada Riječke ribarnice, izgrađena 1916. godine, uz dva okolna paviljona na tržnici, simbol je grada, no ponajprije je mjesto svakodnevice na kojemu se isprepliću osobne priče ljudi koji su stoljećima povezani s morem.

Češki vizualni umjetnik Pavel Mrkus usmjerava svoj interes podno visokog svoda riječke ribarnice na nekorištene unutarnje balkone zgrade gdje u 4 okrugla otvora postavlja instalaciju koja se sastoji od projicirane digitalne slike i zvučne kompozicije. Na ovaj način oblikuje apstraktnu priču koja se ‘prelijeva’ iznad glava prodavačica i kupaca poput valova nedalekog mora. Čuju se glasovi ribara prilikom lova ribe, a onda kasnije i glasovi prodavačica na ribarnici i izvikivanja ponude, rasprava na samoj tržnici oko najboljih izbora ribe te susjedski pozdravi i priče. Mrkus vizualnim dijelom svoje instalacije obogaćuje sadašnji izgled ribarnice i oplemenjuje svježe ulove i uobičajenu kupovinu svježe ribe i morskih plodova, svima koji ovdje podignu pogled.

Autorova intervencija u riječku svakodnevicu, u kojoj se građani Rijeke uz prodaju i kupovinu ribe, sastaju i međusobno komuniciraju, nudi doživljaj promatranja ovog prostora iz nove obogaćene perspektive.

Baltazar stiže na Pajol
Balthazargadsko kupalište na riječkoj plaži Grčevo na Pećinama (tzv. Šestici ili Pajolu) nastaje u suradnji programskih pravaca Lungomare Art i Dječja kuća, Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture.

Riječke se vizure zasigurno ne uklapaju u uobičajenu sliku turističkih ljetovališta jer su se s naglim rastom grada u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. stoljeća, lučki i tvornički kompleksi miješali s arhitekturom stambenih naselja i prostorima namijenjenima odmoru i zabavi. Tako su na najmanje očekivanim lokacijama nicale male plaže, koje su najviše koristili građani. Slična je tome i plaža Grčevo, poznatija kao Šestica ili Pajol, smještenu na Pećinama, na južnom rubu grada u neposrednoj blizini Brodogradilišta Viktor Lenac.

Ova je lokacija odabrana za projekt koji je fokusiran suradnju, a u koji je pozvana  Akademija primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci (APURI). Za potrebe projekta APURI otvara poseban dvosemestralni kolegij u ak. god. 2019./2020. pod nazivom “Prostorne prakse 1 i 2” kroz koji će studenti realizirati ovaj specifični projektni zadatak, pod vodstvom iskusnog umjetnika i profesora Igora Eškinje.

Glavna tema projekta je junak popularne animirane serije Profesor Balthazar, a Rijeka je poslužila kao predložak za grad u kojemu se odvijaju Balthazarove dogodovštine. Jednako kao što je junak ove serije mudro nastojao poboljšati život svojih prijatelja te riješiti manje i veće probleme u zajednici pomoću čarobnog stroja koji je sam izumio, tako će i studenti koji pohađaju navedeni dvosemestralni kolegij pridonijeti razvoju ovog Riječanima i gostima omiljenog mjesta.

Njihove su ideje usmjerene na osmišljavanje i ostvarenje umjetničkog djela koje postaje sastavni dio plaže Grčevo (na kopnu), uz poboljšanje njezine funkcionalne kvalitete te se daje javnosti na slobodno korištenje.

Uvala Svežanj u Kostreni dobiva posebno dizajniranu opremu za plažu
Općina Kostrena uokvirena je uvalom Martinšćica i Bakarskim zaljevom te prekrasnim plažama skrivenim duž razvedene obale i omiljeno je mjesto za odmor i rekreaciju svim generacijama. Na ovoj će lokaciji prelijepa plaža Svežanj biti podvrgnuta umjetničkoj intervenciji. Činjenica da uvala nije preplavljena turistima, već pruža utočište lokalnom stanovništvu, radnicima, studentima i umirovljenicima obvezuje dizajnere, umjetnički kolektiv Numen/For Use – koji uključuje njemačke, austrijske i hrvatske umjetnike – na posebno pažljiv pristup temeljen na detaljnoj analizi i uvažavanju potreba korisnika plaže.

Numen/For Use dizajniraju nekoliko predmeta urbane opreme za plažu, npr. klupicu, toranj za spasioca i slično i postavljaju ih na samu plažu. Osim izravnog interveniranja u okoliš plaže Svežanj, što povećava broj načina na koji posjetitelji mogu koristiti ovaj prostor, projekt je usredotočen i na funkcionalnu važnost zajedničkog javnog prostora. Autorska prava novodizajniranih predmeta urbane opreme za plažu ostaju Općini Kostrena koja ih s obzirom na svoje mogućnosti može umnožavati i postavljati na druge kostrenske plaže tijekom sljedećih godina.

Gostoprimstvo Crikvenice u umjetničkom radu slovačkih autora
Koncept umjetnice Ilone Németh i arhitekta Mariána Ravasza iz Slovačke jest realizirati umjetnički projekt u parku ispred hotela Miramare posvećen povijesti Crikvenice 20. stoljeća. Kontekst njihovog projekta obuhvaća tri aspekta – gostoprimstvo Crikvenice, sjećanje na žene koje su sudjelovale u domaćoj proizvodnji i razmijeni soli te hommage već postojećem spomeniku Vladimiru Nazoru.

Povijesno gledano, ovaj je grad povezan s pružanjem gostoprimstva turistima, što je na vrlo vidljiv način utjecalo na krajolik grada. Štoviše, Crikvenica je povezana s gostoprimstvom i prihvaćanjem ljudi kojima je bila potrebna određena zdravstvena njega ili odmor te s gostoprimstvom u prihvaćanju izbjeglica i iseljenika u različitim razdobljima 20. stoljeća.

Osim gostoprimstva, slovački autori žele odati počast i specifičnoj situaciji povezanoj s Drugim svjetskim ratom u Crikvenici. U to vrijeme, žene su zamijenile muškarce koji su odlazili na vojne fronte pa su pribavljale sredstva za život proizvodnjom soli iz morske vode i njezinom zamjenom za hranu i druge proizvode. Sjećanje na te aktivnosti još uvijek se prenosi samo usmenim svjedočanstvima.

Rad autora ujedno predstavlja i hommage već postojećem spomeniku posvećenom Vladimiru Nazoru, hrvatskom pjesniku, romanopiscu i političaru. Spomenik iz 1973. godine autora Zdenka Kolacija, apstraktna je skulptura u obliku cvijeta i primjer danas međunarodno popularnog jugoslavenskog monumentalnog stila koji je spajao povijesni kontekst i modernistički umjetnički koncept.

Novo umjetničko djelo koje će nastati u javnom prostoru povezuje se s karakterom Crikvenice kao grada otvorenog došljacima, onima koji dolaze na odmor ili onima koji traže utočište. Umjetnička skulptura koja ovom prigodom nastaje, temu gostoljubivosti simbolizira u obliku betonskog stola kao mjesta susreta na kojemu se širi komunikacija i dijele razmišljanja. Stol postaje mjesto privatnih rasprava i sastanaka, odmora, dijeljenja lokalnih priča s turistima i spomen-obilježja lokalnom stanovništvu.

Japanska umjetnica oživljava trajektnu luku na Rabu skulpturom od kamena i pijeska
Lopar je naselje koje je tek nedavno, 2006. godine, dobilo status općine. Na ovo naselje i njegovu svakodnevicu znatno utječe priroda i turistička industrija, obzirom da je riječ o popularnom turističkom odredištu, pogotovo među obiteljima s djecom.

Istaknuta japanska umjetnica Harumi Yukutake odlučila je intervenirati u parku Kapić, koji se pak nalazi u blizini trajektne luke, inspirirajući se lokalnim materijalima, posebno kamenom i pijeskom, koji se prema usmenoj predaji u prošlosti prevozio u Veneciju i koristio za proizvodnju stakla. Rezultat ovog umjetničkog pristupa iznjedrit će skulpturu koja postaje sastavni dio parka. Umjetnica svojim radom aludira na specifičnu kvalitetu lokalne prirode i pejzaža, kao i na društveni i gospodarski razvoj vezan uz turističku industriju Lopara. Usredotočuje se na stvaranje arhitektonske strukture koja će podržati identitet mjesta i njegovu kulturnu privlačnost.

Kameni mrgari iznad Baške u interpretaciji čileanskih umjetnika
Prirodu i život na visokim i zaobljenim hrptima brda iznad Baške stoljećima su oblikovali vjetar i sunce. Ne bi li barem donekle ukrotili ovo divlje okruženje, ljudi su izgradili sofisticiran sustav naizgled beskonačnih kamenih zidova i ograda koji su ograničavali kretanje stada ovaca te štitili uzgojene biljke od teških vremenskih uvjeta. Odmah iznad čarobne bašćanske Vele plaže nalazi se mjesto imena Ljubimer odakle se pruža veličanstven pogled, a u kojem se nalaze te karakteristične kamene strukture – mrgari, ogromni suhozidni cvjetovi koji se u Hrvatskoj mogu naći samo na jugu otoka Krka i susjednom otoku Prviću te na samo još dva mjesta u svijetu: Islandu i Walesu.

Jedan od međunarodno priznatijih živućih arhitekata, čileanski arhitekt hrvatskog podrijetla, Smiljan Radić i njegova partnerica Marcela Correa, čileanska kiparica, odlučili su osmisliti unikatno umjetničko djelo, poput objekata iz nekog drugog svijeta, za ovo karizmatično mjesto. Prostor na vrhu Baške koji je već sad atraktivan i poznat turistima kroz planinarske staze, dodatno se oplemenjuje ovom instalacijom koja naglašava mrgare, ujedno poštujući njihove vrijednosti i strukturu, ne dominirajući nad njima oblikovanjem ili materijalima.

Fascinacija britanskog umjetnika spojem brodogradnje i turizma u Malom Lošinju
Grad Mali Lošinj mjesto je gdje se može promatrati utjecaj turizma na gradove Kvarnera, ali i njihova tradicija povezana s brodogradnjom. Nekoliko metara udaljeno od središta grada, smješteno je aktivno brodogradilište. Umjetnički rad koji ondje nastaje prvenstveno je usmjeren na međusobnu povezanost dvaju naizgled oprečnih svjetova – turizma i industrijske proizvodnje. Radi se o suživotu industrijske povijesti povezane s brodogradnjom, jednom od bitnih gospodarskih djelatnosti za stanovnike otoka te tradicijom turizma koja se razvija već više od 150 godina.

Pozornost međunarodno priznatog umjetnika, britanca Liama Gillicka usmjerena je na sam početak rive u Malom Lošinju, nedaleko od brodogradilišta. Njegovo umjetničko djelo impresivne strukture ocrtava pitanja vezana uz prividnu različitost industrijskog i turističkog karaktera ovog grada. Autorska instalacija, koristeći kvalitetne ali industrijske materijale, upućuje na razvoj moderne te iznad svega postmoderne umjetnosti, nadopunjuje atmosferu mjesta i njegovu otvorenost prema povijesti lokalne zajednice i njenog kulturnog razvoja.

Novi rad Liama Gillicka, svojevrsne klupice s ucrtanim univerzalnim matematičkim formulama, u javnom prostoru Malog Lošinja, smješta se u neposrednoj blizini Muzeja Apoksiomena i usidrenog broda Loger Nerezinac.

Umjetnički radovi koji čine programsku cjelinu Lungomare Art postavljaju se na spomenutim lokacijama od travnja do rujna 2020. u okviru programa Europske prijestolnice kulture.

Sastavni dio programse cjeline Lungomare Art je i projekt Autorske bure, zbirka priča inspiriranih također malim mjestima diljem Kvarnera, koja će biti predstavljena 12. rujna 2019. u prostoru riječke ribarnice, kao dio programa zagrijavanja za 2020.

 

 

Komentari