Dvorana Filodrammatice bila je jučer gotovo pretijesna za sve oni koji su htjeli prisustvovati predstavljanju knjige Fališ mi, Druga knjiga: jesen/ljeto, Rijeci jako dobro poznate teatrologinje, autorice i umjetnice Mani Gotovac.
Uvodnu riječ vrlo emotivnog druženja s riječkom publikom, Gotovac je prepustila predsjedniku Društva hrvatskih književnika, ali i prijatelju, Nikoli Petkoviću. Mani mi je zabranila da govorim profesionalnim književnim diskurzom i da u ovu priču uplićem teoriju, kazao je na početku svog kratkog izlaganja Petković.
Za prvi dio njenog autobiografskog romana Petković je doznao u telefonskom razgovoru s autoricom, te je čuvši kako Mani piše svojevrsne memoare pomislio: ne valjda i ti ! Naime, Petković pojašnjava kako su u današnje doba memoari jako popularni te karikira: kad ti umre kanarinac, napiši memoar, kad se posvađaš sa ženom, napiši memoar. Memoari su postali nešto poput univerzalnog ispušnog ventila za razne banalnosti. Ipak, pročitavši knjigu, nemalo se iznenadio spoznavši kako u rukama drži jedan od najljepših ljubavnih zapisa.
Knjiga Fališ mi, Druga knjiga: jesen/ljeto sastoji se od dvije razine, a to su život i teoretizacija istog unutar teatra. Stoga ne čudi što se prvi dio knjige zove Mamica, a drugi Žena od teatra. No ta se dva dijela isprepliću, ona nisu odvojena. To su ujedno i dvije razine suočavanja s bolnom stvarnošću, jer autorica konstantno odmiče u svijet fikcije u potrazi za olakšanjem. Prisjetimo se, Gotovac je proživjela smrt maloljetne kćeri Ane, raspad obitelji i braka. Petković se ovdje poziva i na Aristotela koji je rekao kako povijest pokazuje svijet kakav jest, a fikcija kakav bi trebao biti. Čak i najokrutnija fikcija (primjerice, Brecht) treba se čitati kao korektiv zbilje.
Drugi govornik bio je pisac i novinar Srđan Sandić. Svoj profesionalno- prijateljski odnos Gotovac i Sandić postepeno su izgradili, a rezultirao je pozivom da se kao gost pojavi na promociji njezine knjige. Nisam mogao odbiti jer me bilo strah, kazao je u šali Sandić. Mani je uspjela ući u prostor žudnje, bez koje bi djelo izgubilo na vrijednosti, te pisati ravnopravno o ljubavi, o teatru, o smrti svoje kćeri. Pisanje je otpor prema ravnodušnosti. Ako pisanje nema za svrhu promijeniti život, onda se to pisanje ne bi trebalo ni dogoditi. Mani Gotovac uspjela je promijeniti svoj i živote mnogih, poručio je Sandić. Ipak, upala je u jednu ispovjednu zamku kojoj često pokleknu mladi pisci, što je za Mani zapravo kompliment, duhovito je obojio svoju kritiku Sandić. Ta zamka jest što se skinula do gola, dala je sve od sebe, krv, meso, na neki način podastrla je svoju pornografiju, ne u mehaničkom smislu riječi, već pornografiju kao ultimativnu i jedinu istinu. Istinu o sebi.
Sama autorica o motivima za pisanje vlastite priče kaže kako joj se oduvijek činilo besmisleno ponavljati laži i licemjerje kojim smo inače svakodnevno okruženi. Doći do vlastite istine oduvijek je bio moj cilj, priznala je, te dodala kako ju je potraga za tom istom istinom proganjala cijeli život, ali i podarila beskrajnim zadovoljstvima. Osvrnula se Gotovac i na svoju ljubav prema Rijeci, posebnu neraskidivu vezu s gradom kojeg je na profesionalnoj razini bila primorana napustiti. Neke su ideje tako ostale nerealizirane, poput ideje o mjuziklu o Rijeci kojeg je već bila počela pripremati u suradnji s Damirom Urbanom. Upravo je Urban bio gost iznenađenja, iako najavljen, pomalo se i sam iznenadio pozivu da kaže nekoliko riječi o Mani. No, Urban se najbolje izražava kroz svoju glazbu, te je umjesto velikih riječi acapella izveo pjesmu iz vlastitog opusa i tako dao svojom karizmom obojeni pečat cijelom događanju. Autorica je nakon službenog djela promocije potpisivala knjige, družila se s okupljenima, te najavila današnju promociju u Bakru.
Maša Delić
Komentari