Završio 27. Međunarodni festival malih scena, nagradu publike osvojila sarajevska predstava “Sjećaš li se Doli Bel”

104
Anici Tomić nagrada za najbolju režiju, a „Hotelu Zagorje“ za najbolju predstavu u cjelini.
Rijetko se na festivalima dogodi da ocjene publike iz večeri u večer rastu, a da najveću naklonost publike osvoji predstava u samoj završnici festivala. Bilo je tako sinoć u Rijeci, posljednje izvedbene večeri Međunarodnog festivala malih scena, kada je sarajevska predstava „Sjećaš li se Doli Bel“ osvojila Nagradu Dalibor Foretić s najvećom ocjenom publike ove godine 4.78.
Dalibor Foretić bio je kultna kritičarska figura ne samo hrvatskih kazališnih prostora. Njegova odmjerena rečenica i mišljenje o predstavama dosezalo je s kraja na kraj tadašnje Jugoslavije (ali i preko njenih granica), a osobno znam da mu je Sarajevo – bilo u srcu. Bio je do rata, ali i poslije, redoviti kritičar na MESS-u – festivalu malih i eksperimentalnih scena. Njegovo je pisanje bilo uzor mladim kritičarima i piscima o kazalištu. A upravo kako bi se nastavila njegovati produkcija malih scena u Hrvatskoj (a u vrijeme kada je MESS-u rat onemogućio djelovanje), zajedno s Nenadom Šegvićem Foretić je osnovao Festival malih scena u Rijeci i bio mu pet godina selektor.
Predstava „Sjećaš li se Doli Bel“ rađena je na tekst Abdulaha Sidrana, a u režiji Kokana Mladenovića. Njeno je polazište drukčije od filmske priče, više pripada ovom vremenu i iz tog se rakursa i gleda. To je i dalje pogled na šezdesete godine u Sarajevu, ali tek u sjećanjima malog Dina, koji se kao zreo čovjek vraća u svoj grad kako bi sakupio krhotine živote sazdane od sjećanja. Sjećanja na obitelj, prijatelje i odrastanje na gradskom asfaltu u okruženju sarajavske raje.
mfms1
Zato scenografiju predstave čine koferi, koji simbolično predstavljaju vječne odlaske i dolaske na ovim prostorima.
Simbolike ima i u ključu kuće koje više nema, a koji je mladi Dino ponio odlazeći iz Sarajeva. Time se u sjećanje priziva i povijest sarajevskih židova prognanih iz Španjolske, odakle su stigli noseći ključeve svojih napuštenih kuća…
Odličan ansambl Kamernog teatra 55, na čelu s direktorom Emirom Hadžihafizbegovićem (koji u predstavi igra jednu od glavnih uloga – Mahmuta Zolja), turneju po Mađarskoj i Hrvatskoj zaključio je riječkim gostovanjem ostavljajući nas u sjetnom raspoloženju.
Festival je završio proglašenjem nagrada žirija, koji su činili Helena Buljan dramska glumica iz Zagreba, Željko Hubač dramaturg iz Beograda i Marina Pejnović redateljica iz Zagreba:
Nagradu koja od ove godine nosi ime Nenada Šegvića, za najbolju predstavu u cjelini, osvojila je predstava „Hotel Zagorje“ Dramskog kazališta Gavella u režiji Anice Tomić, kojoj je pripala i nagrada za režiju Anđelko Štimac.
Nagradu Veljko Maričić za najbolju mušku ulogu podijelili su Krešimir Mikić za ulogu baruna Lenbacha („U agoniji“) i Emir Hadihafizbegović za ulogu Mahmuta Zolja („Sjećaš li se Doli Bel“).
Za najbolju žensku ulogu nagrađene su Nina Violić kao Laura Lenbach („U agoniji“) i Hana Selimović za ulogu Eve („64“);
Nagradu za najboljeg mladog glumca ili glumicu osvojile su Petra Svrtan za ulogu u predstavi „Disanje“ i Anamarija Veselčić za rolu Helen u „Obitelji“;
Nagrada za najbolju epizoidnu ulogu pripala je Branislavu Zeremskom za ulogu Olivera („64“);
Nagradu Darko Gašparović za najbolju dramaturgiju dobio je Vid Adam Hribar za rad na predstavi „U agoniji“; Najbolja scenografija i nagrada Dorian Sokolić dodijeljena je Darku Nedjeljkoviću („64“), za scensku glazbu nagradu je osvojio Matko Botić („Disanje“), nagrada za dizajn svjetla ide Marku Đokiću („64“), a žiri je dodijelio i posebnu nagraedu za partnersku igru Sanji Marković i Jovani Belović u predstavi „Moj muž“.
Žiri Novog lista (Kim Cuculić, Davor Mandić i Ivana Kocijan) dodijelili su Nagradu Mediteran Sanji Marković, s naglaskom na dvije uloge u predstavi „Moj muž“ – majke i mentorke.
Tekst i foto: Svjetlana Hribar FB

Komentari