“Velika većina ljudi izbjeglih ili protjeranih ne pripadaju nigdje… ili pripadaju svugdje”

158

Godine 1992. val izbjeglica iz ratom zahvaćene Bosne i Hercegovine, slijeva se u Dansku. Kako su postojeći izbjeglički kampovi bili dupkom puni, Crveni križ je u kopenhagenški kanal dovukao ogroman brod po imenu Flotel Europa. Brod je postao privremeni dom za tisuću ljudi dok su očekivali odluku vlasti o podnesenim zahtjevima za azil. Među njima je bio i dvanaestogodišnji dječak Vladimir koji je iz Sarajeva pobjegao sa majkom i starijim bratom. Njih troje su proveli dvije godine života u privremenosti Flotela Europa.

Dva desetljeća kasnije Vladimir Tomić nas vodi kroz priču o odrastanju na brodu ispunjenom odjecima rata i drugim stvarima koje čine adolescenciju. Priča o sazrijevanju teče naspram privatnih VHS snimaka koje su načinile izbjeglice dok su dijelile “prostorno-vremenski vakum” Flotela Europa.

Vladimir Tomić je rođen 1980. godine u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Diplomirao je na Danskoj Kraljevskoj Akademiji za primijenjene umjetnosti 2009. godine. Živi i radi u Kopenhagenu. Umjetnički filmovi Vladimira Tomića, uključujući filmove TRILOGIJA (2004), EHO (2005), DOLINA SJENKI (2006) i MOJA IZGUBLJENA GENERACIJA (2009), nastaju u prostoru moderne umjetnosti i eksperimentalne dokumentaristike. Njegovi radovi često u fokusu imaju univerzalne i ljudske tenzije uzrokovane promjenjljivošću društvenih struktura.

U razgovoru s redateljem saznali smo sljedeće:

„Dokumentarni materijal je inicijalno trebao biti iskorišten za snimanje filma o Bosancima koji su danas integrirani ili to nisu uspjeli dvadeset godina nakon dolaska u Dansku. Priča je napisana za tri dana, a materijal je montiran u roku tjedan dana. Film je već prikazan na Berlinalu, a u Prizrenu je dobio prvu nagradu. Sigurno da postoje i elementi fikcije koja je izraz autorske slobode. Imena likova koji se spominju su promijenjena. Film je i priča o traženju identiteta. Velika većina ljudi izbjeglih ili protjeranih imaju problem identiteta u slučaju da nisu „odabrali stranu“ i kao takvi ne pripadaju nigdje… ili pripadaju svugdje.

Flotel-Europa

Rad na inicijalno zamišljenom dokumentarcu o integraciji naših ljudi u Danskoj je u toku. Urađen je veliki broj intervjua a ovaj film se može shvatiti kao mali uvod u „veliki“ dokumentarni film. Film koji ste gledali je moja intimna priča i moje gledanje na vrijeme provedeno na Flotelu Europa. Mislim da je dobro sjećati se lijepih stvari pa sam se zato i tako malo fokusirao na međunacionalne trzavice koje smo donijeli sa sobom iz domovine, a nastavili sa međusobnim ratovanjem u izbjeglištvu. Naravno da je bilo neugodnosti, ali je bilo i nezaboravnog druženja neovisno o naciji ili religiji. Mislim da je o takvim iskustvima pametnije pričati“.

Davor Mucić

Komentari