U subotu se otvara Bijenale arhitekture u Veneciji. U hrvatskom paviljonu značajnu ulogu igraju Riječani i Rijeka!

53

U subotu se otvara 17. Venecijanski bijenale – međunarodna izložba arhitekture u Veneciji. Bijenale je ove godine podijeljen u dva dijela. U prvom dijelu predstavljaju se nacionalni nastupi država iz cijelog svijeta u njihovim paviljonima ili prostorijama te zajednička izložba projekata koji odgovaraju na određenu temu. Tema ove godine glasi „How will we live together?“, a postavio ga je libanonski arhitekt Hashim Sarkis.

Hrvatski autorski tim ove godine čine arhitektica Ida Križaj Leko, povjesničarka umjetnosti Morana Matković, arhitekt i fotograf Ivan Dorotić, sociolog Davor Mišković, dizajneri Maša Poljanec i Leo Kirinčić, arhitektica Jana Horvat te kulturolog Renato Stanković, dok je kustos Idis Turato.

Kada govorimo o Hrvatskoj, riječ je o paviljonu naziva Togtherness/Togetherless koji je izabran u pozivu Ministarstva kulture i medije, a inicirao ga je Idis Turato koji je okupio tim suradnika iz DeltaLaba – Centra za urbanu tranziciju, arhitekturu i urbanizam pri Sveučilištu u Rijeci i Rijeka 2020 – EPK. Cijeli koncept i narativ osmislili su zajednički u maniri multidisciplinarnosti. Naziv paviljona Togetherness / Togetherless označava potrebu za bliskošću i suživotom individualaca, ali i nemogućnost potpunog postizanja zajedništva što je osobito otežano u vremenu pandemije, a zadire u krizu gradova nastalu razvojem novih tehnologija, digitalizacijom, promjenom uvjeta rada i stanovanja te korištenja javnog prostora. Elementi koje ste proteklih dana mogli vidjeti na kolažima i službenim vizualima preuzeti su iz Rijeke i sugeriraju nastanak paviljona (pod, stup i krov). Možete ih pronaći i na PLAYGROUND stranici weba i igrati se s njima te slagati vlastite kreacije. Naime, cilj je potaknuti posjetitelje da pokušaju sastaviti vlastitu kreaciju metodom kojom su oni pristupili sastavljanju paviljona. Isto tako na greenscreen pozadini možete aplicirati i sebe paljenjem kamere i tako se pronaći u okruženju s elementima iz riječke industrije, piše Telegram.  

Riječ je o malom paviljonu, a autorski tim za Telegram ga je opisao na sljedeći način: “Naš paviljon je začudna prostorna kompozicija složena od elemenata koji su doslovno preuzeti iz svakodnevice grada – u našem slučaju iz povijesnog, industrijskog i suvremenog konteksta Rijeke, da bi potom potpuno promijenili svoje značenje i funkciju. Tako u našem paviljonu jedan stogodišnji bunker postaje stup, segment nekog neizvedenog tankera iz riječkog brodogradilišta preuzima ulogu poda, a struktura koja je možda mogla biti trup neke divne jedrilice sada ‘glumi’ krov. Namjerno kažemo glumi jer se čitav paviljon nalazi ispred zelenog zida i zastora kako bi dodatno podcrtao neočekivani kontekst koji posjetitelja asocira na iskustvo boravka na filmskom setu. Kroz prostorne odnose i način kako su postavljeni elementi poda, krova i stupa istražujemo kako se ovakvim bazičnim arhitektonskim elementima može stvoriti specifični ambijent i može li se formirati trenutna zajednica koja nastaje ili ne nastaje ispod krova i(li) u zoni paviljona; konfrontirajući vas s pitanjima pripadate li tu ili ne pripadate, koga vidite ili tko vas vidi/ne vidi kroz proziran krov s jedne i druge strane, smijete li ili ne smijete ući u bunker…? Za ovaj doživljajni i tjelesni kontekst samog paviljona i boravka u njemu, jednostavno morate doći na Bijenale.

Povijest, reference i kontekst upisani u koncept samog paviljona svoje ishodište vuku upravo iz Rijeke te iskustva Europske prijestolnice kulture, kroz višegodišnje istraživačke i izložbene aktivnosti programskih pravaca Slatko & Slano i Dopolavoro te izložbu i knjigu Fiume Fantastika: Fenomeni grada. U izvedbi paviljona je posebno značajan doprinos specijaliziranih riječkih lokalnih obrtnika, majstora i radnika brodogradilišta 3. maj, koji su svojim iskustvima i vještinama dodatno naglasili lokalni kontekst paviljona.”  

Komentari