Treća noćna šetnja: Tržnica Brajda i zatvaranje izložbe Kreše Kovačičeka

59
Pozivamo Vas na zatvaranje izložbe – sedmodnevnog projekta Kreše Kovačičeka u Mini galeriji Jadran. Nakon zatvaranja slijedi plesna večer, a za zabavu i ples biti ćete zaduženi vi. Najavljujemo otvorenu grabaniju na Youtube i natjecanje u puštanju hitova.
Podsjećamo također i na noćnu šetnju sa Sašom Dmitrovićem koja ovog petka kreće od restorana Index u posjet Tržnici Brajda. Okupljanje ispred Index-a je u 18.30 sati, a organizator je tvrtka Novi turizam d.o.o.
Queer prije Queer-a
U Galeriji Jadran svakodnevno i neprimjetno izmjenjuju se fotografije koje isto tako neprimjetno na zid stavlja Krešo Kovačiček. Njegov dan započinje ritualom postavljanja jedne slike u zidnu nišu u koju i stane tek jedan okvir – jedna slika. Radi lakšeg lociranja događaja niša u zidu je Mini galerija Jadran koja je pak smještena u caffe baru Jadran, a koji je smješten u zgradi Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci iako s muzejem ni sa čime nije vezan. Prostor je iznajmila tvrtka Novi turizam d.o.o. Damira Čargonje Čarlija i u vlasništvu je PIK-a Rijeka, (Poljoprivredno-industrijski kombinat Rijeka).
Iz svog privatnog arhiva Kovačiček pomno odabire misli koje uokvirene postavlja na zid. Serija koju trenutno svakodnevno izmjenjuje bavi se počecima njegovog umjetničkog djelovanja u mediju performansa ranih 80 tih godina prošlog stoljeća i to u trenutku kada je još srednjoškolac zagrebačke Primjenjene.
Radi lakše orijentacije i prepoznavanja vremena samo par trivija na temu početka osamdesetih, ili preciznije 1981.g. Identificiran je AIDS virus, Lejdi Diana Spencer udala se za Princa od Walesa, SSSR je lansirao Veneru 13, vanredno stanje je u Poljskoj, Mehmet Ali Agca izvršio je atentat na Papu Ivana Pavla II, započelo je emitiranje MTV televizije, Ronald Reagan novi je predsjednik Amerike. Dok su nama u Jugoslaviji započele osamdesete bez Tita, Kosovo prvi put zahtijeva Republiku, a na umjetničku scenu stupio je Laibach.
Krešo Kovačiček (Mladost Sutjeske 1981.)
Krešo Kovačiček (Mladost Sutjeske 1981.)

Čini se tisuću svjetlosnih godina unazad. Međutim vremenska kapsula u koju nas stavlja Kovačiček može se i drugačije sagledavati.

Format u kojem gledamo te početke performansa kao umjetničkog izričaja je fotografija koja je pak uklopljena u tekstove tadašnjeg kultnog omladinskog magazina Polet. I opet jedno bez drugog ne ide. Izloženi dokumenti svjedoče o jednom vremenu, a na svakom od tih dokumenata je Krešimir Kovačiček kao njihov neizostavni element i važna spona sadržaja.
Naslovnica Poleta, nekoliko izdvojenih Poletovih stranica s tekstovima o glazbi, deplijan izložbe fotografija Damira Vukova Colića, Sanje Malagurski, tekst Dejana Kršića o obećavajućim osamdesetima ,…, i fotografije koje su tekst za sebe. Kršić u tekstu, Kovačiček u performansu objedinjeni u Poletu najavili su tada novo doba individualizma. Mladić u crnom, obojanog lica na pola u bijelo, u maniri japanskog kabuki teatra i mimskog izričaja, svoj prvi performance u životu „Pola – Pola“ izveo je na manifestaciji koja se zvala Mladost sutjeske, na Tjentištu 1981. godine. Za one koji nisu učili u školi kratki statistički podsjetnik ali i radi razumijevanja performativnog konteksta: „Glavnu operativnu grupu NOVJ za vrijeme bitke na Sutjesci činilo je 16 proleterskih i udarnih brigada, sa 67 bataljona i oko 230 četa. Utvrđen je identitet 7.356 ovdje palih partizana — 6.753 muškaraca i 603 žena. Među njima 5.950 (81%) bili su borci, a 1.406 (19%) starješine i stručni kadar. Godina rođenja utvrđena je za 6.827 poginulih. Od toga: 4.645, ili 68%, bili su mlađi od 25 godina, a svega 242, ili 3,5%, stariji od 40 godina.“ Tamo u to isto vrijeme na Mladosti Sutjeske, svoju premijeru ima i mladi Kusturica sa svojim prvim dugometražnim filmom „Sjećaš li se Dolly Bell“.
Pokušaj osvrta na taj vremensko-kondenzirani nabijeni trenutak nemoguće je ispisati u jednoj najavi jedne gotovo neprimjetne pojave u zidnoj niši Galerije Jadran. S druge strane, nije teško spojiti se na frekvenciju nevidljivosti u dobu prekomjerne informiranosti. Oko promatrača ¬¬¬¬možda teže nego inače probire važno od nevažnog i olako sklizne u sporedno. Ako se i primjeti nije nužno da će biti i prepoznato. Svakako je teško znati da je to u što se gleda tek mali segment velike povijesti koja dijelom i zahvaljujući nekim od suučesnika iste boravi paralelno u njujorkškoj MOMAi ili bečkoj Erste Fondaciji. Iz Krešinog skromnog postava izbijaju superpowers, a ovom tekstu nebi bilo kraja da se još otvori i tema queer kulture i individualizma u njihovim samim začecima i na ovim prostorima koji otpočinju upravo s Krešom Kovačičekom.
Tekst: Branka Cvjetičanin
p.s. Galerija Jadran?! Nema tu pravila. Neka struka dokaže suprotno!
Krešo Kovačiček rođen je u Rijeci 1964. Završio je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu i diplomirao na odsjeku Likovnog odgoja i likovne umjetnosti Pedagoškog fakulteta u Rijeci u klasi prof. J. Butkovića. Grafički je dizajner, likovni pedagog, performer, suradnik Kalkografskog ateljea mr.art J. Butkovića, a od ljeta 2003. vodi program Galerije O.K. Multimedijalnog centra u Rijeci. Od 1989. do 2002. boravio je i umjetnički djelovao u Berlinu i Amsterdamu. Postavio je više od stotinu izložbi, samostalno ili kao asistent postava, te promovirao rad drugih autora. Surađivao je s Israel Galerie Linka, Ustun Art Management, De la Tour Galerie, Oude Aziatische Kunst, Reibach i Illuseum u Amsterdamu. Gay aktivist, a bio je angažiran također u radu s prognanicima i ilegalcima. Nije član strukovnih udruga. Više informacija usp. katalog Riječke devedesete, Rijeka, MMC, 2006.
Saša Dmitrović je rođen 1968, antikvar je i knjižar iz Rijeke. Autor je brojnih članaka i knjiga s područja zavičajne povijesti. Publicističko stvaralaštvo temelji na knjiškoj, periodičnoj i efemernoj građi koju svakodnevno susreće u svom poslu.
L.B.

Komentari