Što će biti s EPK Rijeka 2020?

45

Epidemija koronavirusa ozbiljno je utjecala kako na sve aspekte života tako i na sve djelatnosti. Logično pitanje koje se postavlja je: Što će biti s programom EPK Rijeka 2020.? Pročelnik Odjela gradske uprave za kulturu Grada Rijeke Ivan Šarar istaknuo je kako su svi planirani programi do sredine travnja obustavljeni zbog koronavirusa, a velika je vjerojatnost da će se morati i odgoditi ili otkazati i svi programi predviđeni za lipanj:

Svi mi koji godinama pripremamo ovaj projekt doživjeli smo ozbiljan hladan tuš jer je u EPK uložen ogroman trud, uz isto takva ogromna očekivanja. No tako je vjerojatno svima koji su pripremali velike projekte širom svijeta, stoga ne smatram da je EPK najveća žrtva ni zapravo uopće žrtva. Živimo nove okolnosti, kao i svi ostali razmišljamo o zdravlju, ugroženima zdravstveno i egzistencijalno, potpuno promijenjenim životnim okruženjima, prvim znakovima nedemokratičnosti koji proizlaze iz krizne situacije itd. Smatram da EPK kao projekt i sam treba podnijeti svojevrsnu žrtvu promijenjenih okolnosti i prioriteta te, u okvirima mogućnosti koji uglavnom proizlaze iz kratkih rokova i tanjih financija, presložiti program. Očekivanja javnosti sigurno su promijenjena, a na nama je da im se adekvatno prilagodimo.“

Relevantno je pretpostaviti da neće biti moguće niti ostvariti turističke i gospodarske rezultate kakvi su bili predviđeni. Šarar ističe: „Ni sami ne znamo koje ćemo programe uspjeti realizirati, a na turizam ovog trenutka teško da je inteligentno računati. U situaciji kada se gospodarstvo urušava zbog posljedica pandemije, EPK kao projekt koji donosi pozitivne turističke i gospodarske učinke postaje automatski potpuno irelevantan, i to treba jasno izgovoriti. Ono u čemu EPK sigurno neće podbaciti nasljeđe je u vidu infrastrukture i pokrenutih programskih inicijativa, uključene lokalne zajednice i know-howa koji je stvoren u proteklom periodu.“

Intendant riječkog HNK Ivana pl. Zajca Marin Blažević napominje kako ova situacije ne samo da može katastrofalno djelovati na projekt EPK Rijeka 2020., već i na cjelokupnu kulturu i umjetnost: „Kazališta i koncertne dvorane, festivali, kulturna i sportska događanja u ovakvim se situacijama prva zatvaraju i obustavljaju, a bit će zadnja otvorena i ponovno pokrenuta. Stoga perspektivu projekta EPK Rijeka 2020. ne bih odvajao od perspektive rada i opstanka kazališta, konkretno riječkog Zajca, ali i izvedbenih umjetnosti uopće. Sve ovisi o tome koliko će trajati suspenzija programa proizašla iz zabrane javnih događanja, odnosno okupljanja, te kada ćemo se moći vratiti u tzv. normalu, odnosno u ono što se već sada najavljuje kao ‘nova normala’. Ako će ta ‘nova normala’, nastupila za dva ili tri mjeseca, omogućiti otvaranje kazališnih i koncertnih dvorana za publiku, barem u smanjenom kapacitetu, taj zastoj i prazninu uspjet ćemo nadoknaditi, premda će biti otkazivanja, oštrih i dubokih rezova. Naravno, pritom moramo pretpostaviti da će i Grad Rijeka i Ministarstvo kulture biti u mogućnosti financirati već reducirani program, a i da će dovoljan broj gledateljica i gledatelja imati hrabrosti vratiti se u gledališta. To je dosta optimističan scenarij i prema njemu bismo za dva do četiri mjeseca mogli nastaviti s programom, makar reduciranim. Međutim ako režim socijalnog distanciranja i zabrane javnog okupljanja potraje duže ili se bude javljao u valovima do proljeća 2021., pa čak i kasnije, očekuje nas katastrofa, drastičan gubitak radnih mjesta, privremena ili trajna zatvaranja kazališta, realna opasnost od urušavanja cijelog kulturnog sektora, kazališta i izvedbenih umjetnosti uopće.

Vježbanje života’ i ‘Čipka’ dovršene su predstave, a s probama za ‘Plamteću vodu’ se započelo; za simfonijske koncerte potrebno je, ovisno o programu, pet do deset proba. Ti su projekti u ovom trenutku ‘zaleđeni’ i mi ćemo ih predstaviti publici čim nam to dopuste okolnosti. Međutim ključno je pitanje kada ćemo i u kojem opsegu moći otvoriti naša gledališta. Djelomično otvaranje gledališta za stotinu ili dvije stotine gledateljica i gledatelja za neke kazališne ili koncertne projekte, koji uobičajeno računaju na popunjenost više od 600 mjesta, nema smisla jer se ti programi uvelike financiraju i iz vlastitih prihoda na blagajni.

S druge strane, u nekoj tranzicijskoj fazi možda nećemo ni imati izbora. Stoga u riječkom HNK-u već sada radimo simulacije reorganizacije gledališta koja bi omogućila obaveznu distancu od dva metra, no u tom slučaju u gledalište koje ima 680 mjesta mogli bismo smjestiti tek 150 do 200 gledateljica i gledatelja. Kako je još sve neizvjesno i ne znamo koliko će trajati epidemija, niti kada će se promijeniti režim tzv. socijalne distance, u ovom trenutku ne možemo znati ni to kada bismo eventualno mogli izvoditi programe za više od pet gledateljica i gledatelja, a kamoli njih 50 ili 500.

Jedno od rješenja koje se nudi u ovoj situaciji, a s kojima se već započelo jest alternativni način gledanja programa na digitalnim medijima, no Šarar smatra kako to dugoročno nije izvedivo: „Život i iskustvo umjetnosti u fizičkom prostoru ne mogu se nadomjestiti instant online surogatom, a ozbiljan kulturno-umjetnički sadržaj formatiran za nove digitalne medije i okolnosti nešto je sasvim drugo. Mislim da ovoj drugoj temi treba posvetiti pravu pozornost, naročito ako vrijeme pokaže da ‘situacija s virusom’ nije kratkotrajno jednokratno stanje, nego nova normalnost. A trenutak u kojem živimo pokazao je koliko su tradicionalne ustanove poput kazališta i muzeja zanemarile digitalni pomak čije se ozbiljno trajanje sad već mjeri u desetljećima.

Promjena koju sada živimo drastična je i šokantna, preispituje sve bitne osobne i društvene vrijednosti, preispituje kulturu i sam život te njegov smisao. Volio bih da uspijemo kreirati barem dio programa, novog programa koji će ozbiljno zahvatiti virusnu ili postvirusnu situaciju i biti iz te perspektive dobar i bitan. To je svakako težak zadatak, ali i najveći izazov koji projekt EPK sada ima. Za mene je ključno pitanje jesu li i na koji način umjetnost i kultura bitne u situaciji u kojoj se srušila zona komfora čitave zemaljske kugle. Naravno, nemam odgovor na njega, osim što primjećujem da puno više čitam i gledam filmove zadnjih dana.“

Još jedna mogućnost je produljenja projekta na 2021. godinu o čemu se već raspravlja s kolegama iz Galwaya i Europske komisije, a europarlamentarac Predrag Matić zatražio je sastanak s povjerenicom Europske komisije za kulturu Mariyom Gabriel. Predrag Matić na svom Twitteru napisao je: „Tražio sam sastanak s Povjerenicom @EU_Commission za kulturu da raspravimo kako ublažiti posljedice COVID-19 na EPK @Rijeka2020. Kao jedno od rješenja, predlažem produženje trajanja titule prijestolnice kulture Rijeka 2020 za 3 – 4 mj kako bi se program mogao provesti u potpunosti.

Šarar pak smatra da niti produljenje programa neće biti presudno, već da je važnije financijsko stanje grada i države s obzirom na to da se trenutno intenzivno radi na preslagivanju progrmama kako bi se od rujna mogle početi održavati aktivnosti. Do tada ostaje se s programom u online sferi.

Blažević komentira: „Bez obzira na ovaj pozitivan, entuzijastičan i solidaran trend emitiranja kazališnih predstava na online platformama, nadam se da će se uskoro shvatiti da takvom praksom svodimo kazališnu predstavu i živu izvedbu na TV film ili seriju. Snimke naših predstava i koncerata nisu rađene za javno emitiranje i kazališta ne mogu postati producentske kuće televizijskih ili programa na YouTubeu. Nakon nekoliko godina prijenosa opernih i baletnih izvedbi u kinodvoranama mnoge operne kuće, poput njujorškog Metropolitana, počele su se suočavati s ozbiljnim padom broja gledateljica i gledatelja, a financijski aspekt u tom je trendu još najmanji problem. Kazalište i izvedbene umjetnosti suštinski se razlikuju od filma, televizije, društvenih mreža i online kanala upravo po tome što ih režim socijalne distance onemogućuje, dok ove druge olakšavaju da se taj režim ne samo prebrodi, nego i učini prihvatljivim, normalnim, pa i da se politički zlorabi, što već vidimo u dvije susjedne države, Mađarskoj i Srbiji. Kazalište naprosto ne može opstati na socijalnoj distanci. Emitiranje predstava putem online kanala, platformi i portala u ovoj akutnoj epidemijskoj situaciji solidaran je i terapijski čin, no dugoročno opasan za opstanak kazališta i izvedbenih umjetnosti uopće.

U cijelom kulturnom sektoru, a osobito onom koji se bavi izvedbenim umjetnostima, osjeća se sve intenzivnije egzistencijalna kriza. U ovom trenutku ne znamo kad ćemo ponovno moći raditi i hoćemo li ponovno od toga moći živjeti. Za sada su u bitno težoj poziciji slobodne umjetnice i umjetnici, no ako ova kriza potraje duže od tri mjeseca, jednako ugrožene bit će javne ustanove. Suprotno mišljenju mnogih, pa i onih navodno slobodnih, javna kazališta, uključivo ona nacionalnog statusa, ne ovise samo o proračunu osnivača, odnosno o tzv. javnom novcu, nego i o prihodu od prodaje ulaznica. Bez tog prihoda riječki HNK, primjerice, ne bi mogao producirati nijednu predstavu, odnosno koncert. Mogli bismo eventualno samo izvoditi reprize, pa se opet ne bismo bitno razlikovali od televizije.

Uz gospodarstvo, kultura će sigurno biti jedna od kolateralnih žrtvi pandemije, između ostaloga zato što je značajan dio javnosti, pa i politike, percipira isključivo kao potrošačku djelatnost, zabavu elite, društvenu praksu reduciranu na dokolicu. U pravilu oni kojima kultura nije sastavni dio života percipiraju kulturnjake kao trošak i tzv. nadgradnju u odnosu na ostale elemente u zajednici.

Međutim situacija se u zadnjih desetak godina bitno promijenila. Djelatnost kulturnih ustanova, a EPK Rijeka 2020 najbolji je primjer, ne zaustavlja se samo na uspostavljanju i promoviranju određenih kulturnih vrijednosti. Projekti ovakvog opsega i kompleksnosti kao što je EPK te ustanove takvog kulturno-povijesnog značenja, kao što je riječki HNK, duboko su utkani u sve gospodarske, političke i socijalne procese zajednice u kojoj djeluju, pa njihova ugroženost i moguća propast ne mogu biti sagledavani izdvojeno od ugroženosti i moguće propasti same zajednice.

Niti jedna država, ako želi ostati ozbiljnom državom, ne može si dopustiti propast projekta koji jedan njezin grad čini europskom prijestolnicom kulture. Nema sumnje da je eskalacija virusne epidemije i Ministarstvo kulture i Grad Rijeku i EPK i HNK bacila pred izazove, obaveze i odgovornosti neusporedive s bilo čime u našim povijestima i biografijama. Budemo li surađivali, pronaći ćemo rješenja, možda domisliti neke nove ideje i otkriti neke nove vrijednosti.“

Izvor: Tportal

Komentari