Prva ovosezonska baletna predstava, ako ništa a ono svojim naslovom, nastavila je intrigirati javnost na sličan način kako to u posljednje vrijeme čini ukupni opus riječkog kazališta. Nakon prozivki i određenih strahova iskrenih i lažnih moralista, isčekivani balet ugledao je svjetla svoje premijere i brojnu publiku nagradio snažnom, scenski interaktivnom, ali i suptilnim bojama obojenom baletnom predstavom.
Redatelj i koreograf Balazs Baranyai, koji ujedno potpisuje i glazbu, kao da je od početka znao što želi, a simboličnim nazivom Sex samo poručuje da su odnosi, emotivnost, traganja i nalaženja samo sastavni dijelovi naših života. Publika je prepoznala svu suptilnost i snagu, a baletni ansambl nagradila digotrajnim aplauzom, koji se je u nekoliko navrata mogao čuti i na otvorenoj sceni.
Ples s članovima publike odličan je čin koji pokazuje kako malo treba da se stvori zajedništvo i povežu različitosti, ovaj puta između vrhunskih plesača i amatera iz gledališta, nasumce odabranih koji su spontano zakoračili na pozornicu. Gledajući ih na pamet mi je pala jedna drevna rečenica koja glasi – Svi će ljudi biti braća…
Sama koreografija slojevito opisuje različita emotivna stanja, situacije i događaje, a tijela svojim izvježbanim pokretima suptilo stvaraju slike koje se nižu i isprepliću. Scenografija, koju potpisuje Aleksandra Ana Buković, prošićena je i privlačna, ali zahvaljujući kostimima koji su njen sastavni element, kao da postaje dio kostimografije.
Dizajn svijetla potpisuje Dalibor Fugošić, kostimograf je Sandra Dekanić. Iza svega stoji ozbiljan rad, na kojem vrijedi čestitati redatelju, baletnom ansamblu i cijeloj ekipi koja je stvorila Sex.
Tekst: Dunja Pavešić
Foto: Dražen Šokčević
Komentari