U organizaciji udruge Drugo more ovaj se petak 11. rujna u 20 sati u u galerijskom prostoru riječke Filodrammatice otvara multimedijalna izložba Supertrash slovenskog umjetnika Saše Sedlačeka, koju ćete moći posjetiti do subote 26. rujna.
Supertrash – ime posuđeno iz naslova prve pregledne izložbe Sedlačekovog rada, održane u Sloveniji 2011. godine – objedinjuje izbor najznačajnijh projekata koje je spomenuti umjetnik ostvario u posljednjih desetak godina. Od 2001. godine Sedlaček je razvio bogat korpus radova koji se u prvom redu temelji na teorijama o zbrinjavanju otpada te korištenju i ponovnoj upotrebi jeftinih tehnologija i otpadnih materijala. Njegovi praktični i šaljivi radovi posljedica su subverzivnog recikliranja znanstvenih, pravnih ili tehnoloških činjenica te upošljavanja DIY metoda (eng. do-it-yourself, učini sam) i metoda kooperacije.
Kao što je Petja Grafenauer napisala u Supertrash katalogu, “njegovi projekti kreću se prostorom lokalnih i globalnih problema otpada. Umjetnika zanimaju aktualne teme koje spadaju u kategoriju tisućljetnih napora oko poboljšavanja ljudskog života. Srećom, tih se problema ne dotiče naivno, netrpeljivo i moralistički, već duhovito i poticajno. Njegove ideje su domišljate, kreativne i – iznad svega – korisne”.
To je vidljivo u ranim intervencijama kao što su Just Do It iz 2003. i Loop iz 2004. godine, u kojima su se propagandne tiskovine velikih šoping centara prenamijenile u papirnate cigle, koje su se u Loop-u koristile za izgradnju pokretnog paviljona opremljenog za nadziranje gradske buke. Problem tehnološkog otpada, koji se povezuje s planiranim zastarjevanjem, pojavljuje se u mnogim prikazanim radovima kao što su Beggar Robot iz 2006. (robot za socijalno ugrožene napravljen u potpunosti od starog kompjuterskog hardvera), The Big Switch Off iz 2011. (akcija u kojoj je Sedlaček pozvao stanare jedne zgrade da s prozora bacaju analogne televizijske prijemnike u trenutku uvođenja digitalnog signala 2011. godine, koji je za staru tehnologiju označio naglu smrt), i The Ex iz 2010. godine (veliki reklamni plakati postavljeni u javnom prostoru na kojima su fotografije tehnološkog otpada na smetlištima trećeg svijeta korištene za reklamiranje računalnih tvrtki kao što su Apple i Microsoft).
Također napravljen od tehnološkog otpada, iSmoke2 iz 2011. godine tematizira društveno sve neprihvatljiviji čin pušenja i njegove počinitelje – pušače – pretvarajući stari laptop u upaljač; s druge je strane Jobless Avatars (2014.) usmjeren prema zastarijevanju softvera, prikazujući govoreće likove – virtualne predstavnike i alter ega – kako se predstavljaju na internetu i mole za posao.
Nezaposlenost, siromaštvo i njihove društvene posljedice unose promjene u bogati Zapad i generiraju novu ikonografiju post-industrijskog društva kojeg Sedlaček ironično istražuje u Dolce far niente iz 2014. godine, seriji jestivih skulptura napravljenih od čokolade, prikazujući likove poput prosvjednika, prosjaka i narkomana. U ovoj situaciji komunikacijske tehnologije ne nestaju, već se radije shvaćaju kao temeljna potreba, čak i od strane onih koji ne znaju gdje će spavati. AcDcWc, tuta sa psom (2010.) odgovara toj situaciji, nudeći jeftino rješenje za reciklažu električne struje uporabom dodatne snage dobivene iz fekalija, koja se putem kemijskog toaleta koristi za pokretanje različitih uređaja.
O autoru
Sašo Sedlaček (1974.) je ljubljanski multimedijalni umjetnik koji se u prvom redu zanima za odbačene i zanemarene predmete te načine na koje se oni mogu ponovno učiniti korisnima. Sudjelovao je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama, predstavljajući radove u muzejima i galerijama poput Zgrade secesije u Beču, Moderne galerije u Ljubljani, Muzeja Ludwig u Budimpešti, te umjetničkim festivalima kao što su festival Ars Electronica u Linzu, Šesti Taipei Bienale, Transmediale 2014. u Berlinu, itd. Osvojio je nekoliko nagrada i sudjelovao u rezidencijalnim programima za umjetnike među kojima su ISCP u New Yorku, IAMAS u Japanu i The Israeli Center For Digital Art u izraelskom gradu Holonu.
Komentari