Sarajevo Film Festival: osvrt na film “Medena zemlja”

32

Medena zemlja / Honeyland

Makedonija | 2019 | 85 min

U napuštenom makedonskom selu, Hatidža – koja ima oko pedeset godina – penje se uz brdo kako bi obišla svoje kolonije pčela ugniježdene u stijenama. Umiruje pčele tajnim napjevom prije nego što bez rukavica i zaštitnog šešira nježno pomjeri njihova medena sača. Po povratku na svoje imanje, Hatidža se brine o košnicama koje je sama napravila i o svojoj nepokretnoj majci, a povremeno odlazi u grad kako bi prodala svoje proizvode. Jednoga dana, jedna nomadska porodica naseli se uz Hatidžin dom, a buka motora njihovih vozila, dreka njihovo sedmero djece i 150 goveda remeti spokoj Hatidžinog kraljevstva. Medutim, Hatidža ih prijateljski dočekuje i bez zadrške s njima dijeli svoje pčelarske savjete, naklonost i svoju specijalnu rakiju. Hussein, glava nomadske porodice, ipak donosi niz odluka koje bi zauvijek mogle uništiti Hatidžin način života. 

Simbolika “globalnog kapitalizma”, predočena u liku glave nomadske porodice, versus “individualnog naturalizma”, iza čega stoji Hatidža prvo je što gledatelju pada na um u toku projekcije. Biti jedno s prirodom Hatidžin je modus vivendi. Novac je nužan pa je prodaja meda način kako do njega doći. Međutim, Hatidža za ljubav novca ne želi narušiti prirodnu ravnotežu. No svatko ne razmišlja kao ona. 

Fotografija koja plijeni pejzažima ali i dugim krupnim planovima dočarava život kakav gradska djeca i odrasli odavno ne poznaju. U napuštenom selu nema struje, tekuće vode, TV-a, a kamoli interneta. Jedini trag civilizacije pojavi se par puta u vidu mlažnjaka visoko iznad Hatidže i njezinih ovozemaljskih briga. Usprkos problemima, Hatidža održava unutarnji mir i svakome nudi oprost … jer ne znaju što čine. 

Honeyland je film koji se pamti jer u nama budi osjećaj koji rezultira različitim percepcijama sreće. Biti jedno s prirodom nije nešto o čemu učimo u školi ili kod kuće. Nekome je za sreću potrebno malo, a nekome nikada dosta u utrci za, prije svega, novcem i moći. Film dočarava život drugačiji od naših života. Dopada nam se iako nema šanse da bi se bilo tko iz publike mijenjao sa Hatidžom. U kući s bolesnom i nepokretnom majkom, ona farba kosu prije odlaska na seoski vasar. “Svako želi izgledati lijepo”, kaže razmazujući boju po prosijedoj kosi. Za nomadsku djecu-divljake ima lijepu riječ i vrijeme za ljuljanje na ljuljački. Naslućujemo tugu zbog nikada ostvarenog braka i majčinstva. Istovremeno, iznad svega lebdi unutarnji mir kojega ni smrt majke neće narušiti. No kada nje više ne bude neće biti ni razloga za ostajanjem u selu koje su svi već odavno napustili. No neki dan prije odlaska ona uspijeva na tren uloviti neku radio stanicu na tranzistoru koji su nomadi zaboravili pred odlazak. Osmjeh joj ozari lice dok sluša riječi koje ne razumije. “ You are so beautiful to me….”, pjeva Joe Cocker, a gledatelj razumije da je ljepota nešto što dolazi iznutra i nije vidljivo svakome. Možda niti ne treba biti. 

medena zemlja

Film je dobio prvu nagradu na prestižnom Sundance festivalu prije nekoliko godina. Nakon projekcije saznajemo da je filmska ekipa pokrenula donatorsku akciju putem web stranica. Novac prikupljen akcijom utrošit će se za razvoj lokalnog uzgoja meda na “Hatidžin”, prirodni način. Kupljena je i mala kuća u obližnjem selu gdje Hatidža ima rodbinu kako ne bi ostala sama nakon smrti majke u napuštenom selu. Iznenađenje nakon projekcije je i pojava Hatidže u narodnoj nošnji. Govori makedonski i turski. Zahvaljuje publici. A onda zapjeva. I nijedno oko ne ostane suho, a nijedno srce isto kao samo sat vremena prije.  

Davor Mucić

 

Režija: Ljubomir Stefanov, Tamara Kotevska 
Scenarij: Ljubomir Stefanov, Tamara Kotevska 
Direktor fotografije: Fejmi Daut, Samir Ljuma 
Montaža: Atanas Georgiev 
Zvuk: Rana Eid 
Producent: Atanas Georgiev 
Produkcija: Trice Films 
Koprodukcija: Ljubomir Stefanov (Apolo Media) 
Kontakt: Deckert Distribution; info@deckert-distribution.com 

 

 

Komentari