Riječki psiholog Mauro Lacovich i deset malih umjetnika u samo tri mjeseca zajednički su napravili slikovnicu “Čarobnjak Pufić u izgubljenoj šumi”

169

Psiholog i psihoterapeut iz Rijeke Mauro Lacovich piše knjige za djecu već desetak godina, a ovog puta u kreativni je proces uključio i djecu. Mauro Lacovich trenutno živi u Irskoj. Putem objave na Facebook grupi namijenjenoj ljubiteljima knjiga ideja o slikovnici o Čarobnjaku Pufiću počela se razvijati. Kada je napisao objavu na Facebooku, nije mogao niti pomisliti na to da bi mu se mogli javiti roditelji čak 30 djece. Uz Maura Lacovicha, autori slikovnice su i Mia Kelkedi, Greta Kleva, Laura i Nikola Krajina, Elena i Mateo Kršek Belančić, Emilija Marijanović, Rea Nađ, Lea i Sebastijan Pavić. Djeca su smislila Pufićeve zgode, koje su ujedno i crtala, a Mauro Lacovich spojio je sve u jednu priču. I tako je nastala slikovnica “Čarobnjak Pufić u izgubljenoj šumi”. Zanimljivo je spomenuti kako su na slikovnici radila i djeca s teškoćama. Naime, jedan je sedmogodišnjak s dijagnozom autizma ispričao i nacrtao Pufića u potrazi za izgubljenim blagom.

Jednog dana, putem Magičnog Ogledala, Čarobnjaku Pufiću javila se njegova prijateljica Sova iz Izgubljene Šume. Zatražila ga je da dođe u posjetu i pomogne šumskim stanovnicima koje su snašle mnoge nevolje. Tako je započela Pufićeva avantura pomaganja i rješavanja problema u kojoj je i sam mnogo naučio.

“Vidio sam slikovnicu koju je napravio jedan autor u suradnji s djecom i odlučio sam se okušati u toj avanturi, ali s nekim izmjenama. Ja nisam htio biti autor knjige, htio sam biti samo ‘alat’ pomoću kojeg će djeca stvoriti pravu knjigu, priču i ilustracije. Htio sam da sva djeca budu jednako zastupljena i ravnopravna, što znači da nisam htio birati elemente priče i ilustracije koje ću uključiti, već sam iskoristio doslovno sve. Sve ideje, neovisno o tome jesu li bile jedna riječ ili cijeli zaplet i rasplet. Terapeutske priče za djecu su mi posebna strast, a u njima sam razvio svoj stil. Često priče dijelimo na poučne, to jest, terapeutske i ostale jer nismo svjesni da zapravo svaka priča može biti terapeutska, jer naš doživljaj priče ne mora imati nikakve veze s time kako će netko dijete doživjeti priču. Desetero djece istu će priču doživjeti na različite načine, a svaki će način biti temelj na onome kako to dijete percipira svijet pa samim time i na način koji je njemu potreban da nešto nauči”, ispričao je Mauro Lacovich za 24sata.

L.B.

Komentari